Prijavila sam se na audiciju za pjevački srpski show ‘Hype zvezde’. Na zagrebačku audiciju su stizali Hrvati iz cijele zemlje
SRPSKI PJEVAČKI SHOW
Pjevala sam kao undercover cajka za Acu Lukasa: Evo kako izgleda natjecanje u showu
Čitanje članka:
6
min
Prijava počinje točno u 12. Molim Vas da stanete sa strane i pričekate. Sjednite negdje, rekla mi je tri minute prije 12 sati djelatnica Hype televizije odjevena u čipkastu žutu haljinu, duge crne kose. Pogledala me nakratko, a onda brzo skrenula pogled. Kao da je u velikom poslu i žurbi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
16:58
U Zagrebu u Hotelu Antunović održala se audicija za pjevačko natjecanje "Hype zvezde". Kako u životu nikad nisam probala ništa takvoga, odlučila sam da je upravo ovo prava prilika. Večer prije "oprala" me neka nervoza. Nasmijala sam se samoj sebi jer sam si pomislila kako se upravo ovako vjerojatno osjećaju svi koji su ozbiljno shvatili ovu audiciju.
“Vjerojatno sad doma uvježbavaju svoje pjesme, a ja nemam pojma što ću najaviti kao svoje pjesme", pomislila sam si.
Trebala sam pronaći jednu brzu i jednu sporiju pjesmu. Brinula me činjenica da oglašavanje ovoga natjecanja nije prošlo najbolje. Na "fejsu" četiri lajka, ajde na Instagramu stotinjak. Što ako budem jedina koja se pojavila. Zbog neugode sam nagovorila prijateljicu Laru da mi tamo pravi društvo i bude mentalna podrška. Plus, izgleda puno prirodnije da je s tobom netko došao.
Za sebe bih rekla da imam sluha, znam držati ton. Moja pjevačka karijera bila je vrlo kratka. Kao dijete sam jedno sedam godina pjevala u dječjem zbog Stepinčevi mališani, s kojima sam imala prilike snimiti i album. Na jednom od albuma smo imali pjesmu i s pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom. Čak smo nastupili nekoliko puta na božićnom koncertu u Ciboni. Iako sam mislila da ću nekad u svom životu biti hrvatska Tea Tairović, to nikad nisam postala. Možda je to bila ta šansa koju sam do sada uvijek propuštala.
No vratimo se mi na prijavu. Iako je već prošlo 12 sati, upisi još nisu krenuli. Do 12 je stiglo već 10-ak ljudi. Svi sređeni. Haljine, štikle, boje... Stigli su iz raznih dijelova Hrvatske.
- Oprosti, jesu li tu prijave - upitala me žena crne kose prošarane sijedim vlasima, odjevena potpuno u rozo.
Potvrdila sam joj i rekla da moramo još čekati. U pozadini se jedna od djelatnica proderala kako će prijave malo kasniti. Žena odjevena u ružičasto predstavila mi se kao Aleksandra. U razgovoru s njom saznala sam da ima 52 godine i da pjeva cijeli život.
- Pjevanje je moj život. Najveća strast, ali to bude tako. Nikad ne radiš ono što zaista želiš. Gasili su mi mikrofone, a uvijek sam bila najbolja - pričala je iskreno i bez zaustavljanja Aleksandra.
Osjetilo se da je nervozna i da se duboko u sebi nada da će joj ovaj put uspjeti. Rekla mi je da nije nervozna i da je došla ovdje samo pjevati. Izbaciti to iz sebe, da se nije nimalo pripremala. No u njoj se mogla vidjeti vidna nervoza. Ostali kandidati prolazili su pored našeg stola, odmjeravali svaku od nas. Gledali tko im je konkurencija.
- Neću ti odati koje pjesme ću pjevati. To je jedno veliko iznenađenje - rekla mi je nestrpljiva Aleksandra, koja je čitavo vrijeme ispitivala koliko je sati i kad će početi prijave.
Brinulo ju je tko je u žiriju. Nadala se da joj je odjevna kombinacija prikladna i da nije prestara za natjecanje. Rekla mi je da je dugo radila kao animatorica u jednoj zagrebačkoj igraonici. Više puta se natjecala, ali su joj uvijek rekli da je stara i da nije dovoljno dobra.
- Jesi li vidjela možda koja je dobna granica? Valjda nisam prestara, nisam nigdje to vidjela - tri puta me upitala nervozna Aleksandra.
Upitala me jesam li se ikad natjecala i koliko dugo se bavim pjevanjem. Iskreno sam joj rekla da je moja pjevačka karijera stala s Thompsonom na bini, a da tu i tamo ponekad znam zapjevati doma.
- Ma ti ćeš biti zvijezda. Osjetim ja to na tebi. Tako sam prije natjecanja na jednoj televiziji pričala s Ninom Kraljić i, eto, postala je poznata. Osjetim to na ljudima. Imaš taj faktor X - rekla mi je Aleksandra.
Iako je pisalo u najavi da je upis točno u 12 sati, on je bio u 12.20. Djelatnica nas je prozvala da stanemo u red i uzmemo formular koji moramo ispuniti te im vratiti. Aleksandra se čvrsto držala mene. Maloljetnim osobama su roditelji trebali ispuniti i nekakav dodatni papir kojim daju suglasnost da sudjeluju u natjecanju. U redu mi je pričala kako je duboko razočarana natjecanjima i da ništa ne očekuje.
- Možda samo ispunim formular i ne pojavim se - najavila sam Aleksandri jer sam vidjela da joj jako znači moja prisutnost tamo.
Više puta je naglasila kako je sama sebi podrška.
- Ma ja ću te natjerati da uđeš. Ne zanima me. Budi uporna kao ja. Rasplakala sam se kad sam prvi put čula svoj glas snimljen. Ja sam za ovo - rekla je Aleksandra.
Nagovorila sam je da ide prije mene po formular jer sam skužila da odmah moramo najaviti pjesme koje ćemo izvesti. Ja još nisam imala ideje koju pjesmu ću pjevati. Rekla sam Aleksandri kako odmah moramo najaviti pjesme.
- Pjevat ću 'Lavicu' - rekla mi je Aleksandra.
Navela je još jednu pjesmu, ali od stresa u razmišljanju koju pjesmu ću pjevati nisam zapamtila.
I tako je došao red na mene.
- Koje pjesme ćete pjevati - upitala me je djelatnica televizije, a ja pojma nisam imala.
Prva pjesma koja mi je pala na pamet bila je "Poljsko cvijeće" od makedonskog pjevača Toše Proeskog i tradicionalna makedonska pjesma "Makedonsko devojče". Valjda su od silnog adrenalina proradili moji korijeni. Nemam pojma zašto sam odabrala te pjesme u tom trenutku.
- Jesi punoljetna - upitala me djelatnica i time odmah dala kompliment.
Punoljetna sam već osam godina.
Djelatnica je to zapisala, dala mi moj broj 507 (krenuli su s brojem 500) i formular. Otišla sam do stola i nisam mogla ne primijetiti kako se svim kandidatima tresla ruka dok su ispunjavali formular. Nervozno su tražili svoj JMBG, pregledavali osobne...
Od njihove energije su se i meni počele tresti ruke. Pomislila sam si: "Veronika, pa daj se smiri. Nećeš pjevati". Ispunila sam taj formular reda radi. Tražili su da se upiše mjesto audicije, broj kandidata, ime i prezime, datum rođenja, grad, broj telefona, e-mail, JMBG i broj osobne iskaznice. Morali smo potpisati i nekakvu privolu koju nisam imala snage čitati. Užasno su sitna slova bila.
- Ajme, što da napišem pod grad? Ja sam iz Susedgrada. Da stavim Zagreb - upitala me sve nervoznija Aleksandra.
Nisam mogla ne primijetiti kako kandidati nisu međusobno komunicirali između sebe. Ona je jedina imala snage od nervoze pričati. Stariji muškarac pored mene, odjeven službeno, u odijelu, bio je toliko nervozan da je jedva držao kemijsku smireno.
Kako su kandidati ispunjavali formulare, tako su ulazili u dvoranu. Znala sam da neću nastupiti pa sam razmišljala hoću li ulaziti u dvoranu ili ne. Naluknula sam se samo da vidim kako izgleda. Tamo su se nalazili stol za kojim sjedi žiri, mjesto za pjevanje i stolci na kojima kandidati sjede i slušaju jedan drugoga.
“Ma ja sam za drugačiju binu. Nema šanse da ću pjevati", rekla sam samoj sebi dok sam jednom od djelatnika predala formular.
Pitao me gdje idem, rekla sam mu da idem malo na zrak. Upitao me idem li zapaliti cigaretu, rekla sam da idem. Naglasio mi je da mu se obavezno javim kad se vratim.
Izašla sam iz hotela Antunović i trčeći prešla cestu te se više nisam okretala. Kolega fotoreporter kasnije mi je javio da su spominjali moj nestanak.
- Jedna kandidatkinja je ispunila prijavu, ali je od straha pobjegla - rekli su iz Hypea.
Audicije su, kako mi je rekao moj kolega, počele tek negdje oko 14 sati. U žiriju su bili Aca Lukas, dvoje ljudi kojima ne znam imena i vlasnik Hype televizije Saša Mirković.
Hotelom su sigurno odjekivali glasovi, a među njima se nije pronašao moj. Možda nekom drugom prilikom postanem zvijezda.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
