Priča serije Gyeongseong Creature je dovoljno zabavna i razrađena da se u njoj uživa, čak i unatoč pokojoj loše odglumljenoj ulozi i ponekom dozlaboga klišeiziranom liku
BINDŽAJ I STRIMAJ
Pogledali smo Gyeongseong Creature: Scenarij pun klišeja, ali serija je vizualno vrhunska!
NETFLIX
OCJENA: 7/10
Pred kraj Drugoga svjetskog rata iz korejskoga gradića, odnosno pokrajine, tajnovito nestaju djevojke i žene. Jedna od nestalih ljubavnica je lokalnog moćnika koji od lokalnoga kriminalca, odnosno šefa švercera i kamatara, a ujedno i plejboja, traži da je pronađe ili će završiti na fronti u japanskoj vojsci.
Vizualno je serija iznimno bogata i vješto koristi estetiku stripova s kraja pedesetih i početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, a već uvodna scena u kojoj japanska vojska uništava tajnu bazu u kojoj se vrše nepoznati, ali stravični eksperimenti neodoljivo podsjeća na stripovsku estetiku. Uz to već postavka serije - okupirana Koreja, dobar/loš momak koji se mora staviti na stranu pravde, okupatorski vojnici, kriminalci i pokret otpora, neodoljivo podsjeća na likove iz film noira (te, dakako, na likove iz stripova iz tog razdoblja), a osobito na jedan film - “Casablancu”.
Ustvari to su i najbolji elementi serije - vrhunska kostimografija, postavke likova poput onih iz film noira te estetika stripa i film noira. Ono što je također u seriji vrhunski odrađeno jesu i scene eksperimenata te, recimo to tako, nastajanje čudovišta. I one su vrlo jako vezane uz strip kao umjetničku formu. Ali dok se pazilo na sve te detalje - da uniforme, odijela, frizure i automobili besprijekorno funkcioniraju i izgledaju kao iz filmova s kraja četrdesetih te da svaka slika bude poput table iz stripa iz tih godina, scenarij i priča patile su od klišeja te određenih naivnosti. Baš poput filmova i stripova iz tih godina. Naravno, tu je i sraz kultura jer u korejskim (pa i japanskim i kineskim) filmovima i serijama motivacija i ponašanje likova često je nama, Zapadnjacima, pomalo naivna. Ali to je jednostavno dio njihove kulture u kojoj je stvarno poštovanje starijih, hijerarhije te ponašanje prema ženama drukčije nego na Zapadu, a na trenutke nas to bode u oči kao naivno i nevjerodostojno.
Nije tako, to je jednostavno dio njihove kulture. Ipak, serija pati od pomalo sporog razvijanja radnje s jedne strane, a s druge strane pretjerano koreografirane akcije (što je opet dio kulture filma i serija Dalekog istoka). U svemu tome ne treba tražiti dlaku u jajetu, serija je vizualno bogata, priča je neobična i relativno slojevita, a čak i svi ti dobro poznati klišeji djeluju više kao prijatelj ili poznanik kojeg dugo nismo vidjeli nego kao nešto što udara u oči.
Ako ni zbog čega drugoga, seriju treba gledati zbog bogate slike, a i priča je dovoljno zabavna i dovoljno razrađena da se u njoj uživa, čak i unatoč pokojoj loše odglumljenoj ulozi i ponekom dozlaboga klišeiziranom liku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
