Stvar je začeta prije deset godina kad je Emir Imamović objavio roman ‘Vršenje dužnosti’. Pirke nije gorio od želje za ekranizacijom jer mu se priča nije činila televizičnom, no drugi nisu, nasreću, tako mislili
Pogledali smo seriju 'Bijeli put'. Ima sve da bude hit: Napetu radnju, humor i sjajne glumce...
Ako je "organizirani kriminal" jedina organizirana djelatnost na Balkanu (u što nas, pozivajući se na tvrdnju Borisa Dežulovića, uvjerava Emir Imamović), onda je serija kojoj je Pirke autor i scenarist jak dokaz njezine istinitosti. Ono što čitamo na stranicama crne kronike i brojnih knjiga o podzemlju, što vidimo (i ne vidimo) na presicama ministra unutarnjih poslova, tužiteljstava i tužitelja i specijalnih policijskih timova, Pirke je sublimirao u "Bijelom putu". Povezao je međunarodne krim-kartele s domaćom scenom i iznjedrio šestodijelnu seriju koja se nalazi na programu Hrvatske televizije, sa svim preduvjetima da postane hit - napeta radnja, duhoviti dijalozi i atraktivni glumci, morali bi požnjeti uspjeh.
Stvar je začeta prije deset godina, kad je Pirke objavio roman "Vršenje dužnosti", čiji je glavni lik vršitelj dužnosti načelnika neimenovane policijske uprave. Ubrzo nakon izlaska knjige nazvao ga je Goran Bogdan i rekao da želi igrati načelnika. Trebalo je, dakle, samo malo strpljenja, desetljeće, da se roman pretoči u seriju. Pirke nije ni gorio od želje za ekranizacijom: priča mu se nije činila televizičnom, ali drugi nisu, nasreću, mislili tako.
Pirke: 'Bilo mi je važno da u seriji Bijeli put bude humora'
"Bijeli put" počinje (nećemo spojlati!) davljenjem šefa policije Siniše Mikulandre (Siniša Popović) na radnome mjestu u sitni sat. Nasljeđuje ga Bogdan (želja mu se ostvarila), simpatični, pomalo smušeni novi šef, koji nije sasvim imun na poroke: on preferira "zimsku Olimpijadu jer na ljetnoj nema bijelih sportova", pa u svoja četiri zida pomalo šmrca, a izvan njih progoni one koji mu dostavljaju bijeli prah jer uživanje opijata nije kazneno djelo, a preprodaja jest. Usto, ta je preprodaja velika kao Alibaba ili Amazon, ako ne i veća.
- Bosanski kriminalist Ramiz Huremagić je rekao kako je organizirani kriminal jedina djelatnost koja sebi može dopustiti samo 24 sata nesnalaženja - kazao je Pirke za 24sata i nastavio: "U svim drugim to nesnalaženje može trajati danima, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Jesu li, ilustracije radi, putovanja bila moguća u vrijeme pandemije? Jesu li u lockdownu bile moguće legalne zabave izvan kuće, redoviti odlasci na posao...? Ako nas pamćenje još služi, a služi, nisu. Ipak, droga se proizvodila, prevozila, pakirala, prodavala, a pokrenute su i druge, da ih tako nazovem, poslovne jedinice unutar toga složenog mehanizma, pa je na crnom tržištu bilo svega, od lažnih COVID potvrda do pravih cjepiva po posebnoj cijeni... Edin Gačanin Tito je odrastao u Sarajevu, u jednom ne baš prezentnom kvartu, a sad uživa u luksuzu Dubaija i vodi kartel 'Tito i Dino' koji prate i DEA i Interpol. On je, recimo, planirao kupiti sve, od politike do policije, i onda mirno, preko suradničko-ugostiteljske mreže, prati ogromnu količinu novca. Nekad jedan klan podijelio se nakon gubitka 200 kilograma kokaina na Kavački i Škaljarski, samo što to razdruživanje nije prošlo mirno, pa se broj mrtvih mjeri tisućama - da, tisućama, a riječ je ne samo o maloj Crnoj Gori nego o dva baš mala mjesta u njoj...".
Vratimo se malo šaljivijoj strani serije. U jednoj sceni Bogdan parkira svoj automobil preko dva parkirna mjesta, dijagonalno, točno preko crte, što je samo jedan vic u slici, u kadru. U našim serijama nema previše duhovitosti - katkad ih pronađemo u humorističnim - ali ovdje bogami ima.
- Humora ima kod inspektora Rebusa, kojeg je kreirao Ian Rankin, viša inspektorica Vera Stanhope također zna biti duhovita, kao što je bio i, recimo, Tony Soprano - da spomenem neke od publici poznatih likova iz krimi serija. Meni je bilo važno da humora bude, ali da ne bude prenaglašen, a dobre, duhovite replike, pamte se dulje nego radnja - rekao je Pirke za 24sata.
Seriju 'Bijeli put' snimili su za 36 radnih dana
Kad svećenik, pri kraju, čita posljednje slovo ustrijeljenom negativcu, veli sljedeće: "Pa progonili su tako i proroke prije vas, riječ je Gospodnja". "Mrtve ruke ne lajkaju", kaže jedna replika, po našem sudu za pamćenje. U jednoj sceni konobar je nepristojan prema Nini Violić. Ona vadi pištolj - "Znaš što bi te sad smirilo? Da te izbušim ka goblen". On: "Pa dobro, u Zagrebu se uvik činila visoka razina kulture".
U radnji je, da privedemo kraju otkrivanje detalja, i Meksikanka koja je službeno ubijena prije sedam godina, ali se pokazalo da je živa, no nije se nanosala glave na ramenu - ponovno je usmrćena. Tu je i policijski tim (Franjo Dijak, Nina Violić i drugi), koji pokušava rasplesti slučaj, te Elvis Bošnjak, "najneviniji čovjek u Hrvatskoj" s 37 optužnica i jednako toliko oslobađajućih presuda, koji je u zatvoru presudan za rasplitanje. To je "prvi čovjek u Hrvatskoj koji se od smeća sjetio praviti novac". Ukratko - u šest nastavaka sabijena je janusovska narav hrvatske tranzicije. E, da: uhvaćen je i euro - gablec je prije bio 25 kuna, a sad je deset eura, kaže jedan od likova.
Serija je snimljena za (samo) 36 radnih dana u Šibeniku, Splitu i Zagrebu. Na neki način, krimi serija djelovala je kao estetsko-komercijalno otkriće, svraćajući pozornost na fotogeničnost Šibenika. Mogu li Šibenik, Kornati, Mljet i Lapadsko otočje postati naš Capri, naša "skandinavski" okvir za prodaju dobro i televizično upakiranih zlodjela? Stvar je, misli Pirke, fotogeničnija izvana nego iznutra. Šibenik u kadru odmor je za dušu.
Nema raskošne kostimografije ni specijalnih efekata...
- Ekipa je, moram priznati, uspjela ono u što sam jako sumnjao: snimiti epizodu od 50 minuta za samo šest snimajućih dana i s takvim budžetom da je većina glumaca i glumica pristala igrati jer im se, što se da lako provjeriti, svidio scenarij, a ne zato što im je plaćeno koliko inače koštaju. Radilo se zbilja udarnički: lokacije smo birali u valjda najhladnijim i najburnijim danima prošle zime, ali nas je zato vrijeme služilo dok je snimanje trajalo, pa smo dobili idilične slike Šibenika i Splita. Istina, sve što u seriji izgleda kao videorazglednica raja, u stvarnosti je značilo i smrzavanje u dalmatinskim večerima - kazao je scenarist za 24sata nakon dovršetka serije. U njoj su policajci prikazani kao ljudi od krvi i mesa, koji imaju svoje živote, jedu s nogu, nervozni su, piju u kvartovskim kafićima. Nema raskošne kostimografije ni specijalnih efekata, to je tako i u stvarnom životu.
Pirke trenutačno čeka postprodukciju filma "Paviljon" koji je režirao Dino Mustafić i u kojem, uz mnoge druge, igraju Rade Šerbedžija, Mirjana Karanović, Ksenija Pajić, Miralem Zubčević, Zijah Sokolović...
- Scenarij smo pisali Viktor Ivančić i ja prema Viktorovoj noveli objavljenoj u zbirci 'Radnici i seljaci'. Osim toga, radim na adaptaciji knjige '10 dana u travnju: uspon i pad NDH-a', ali ne za dokumentarnu nego za igranu formu. I tako dalje i tako redom - kaže Pirke. Na idući projekt nećemo čekati deset godina.