Najveći problem filma je pretrpanost. Redatelj James Gunn u priču uvodi čitavu plejadu likova, od sporednog tima superheroja Justice Gang do Supergirl, koji nemaju dovoljno prostora za razvoj. Ipak, vizualno ‘Superman’ je ‘napad’ na osjetila
KINO KRITIKA
Pogledali smo Supermana: On je puka meta za udarce. U filmu govore i hrvatskim jezikom...
Čitanje članka:
2
min
Nakon godina lutanja i niza promašaja koji su poljuljali povjerenje publike, DC-jev filmski svemir položio je sve nade u jedan film, u "čovjeka od čelika". Pod redateljskom palicom Jamesa Gunna, arhitekta uspjeha Marvelovih "Čuvara galaksije", ovaj reboot Supermana trebao je biti trijumfalan početak nove ere. Rezultat je, međutim, film koji je u stalnom sukobu sa samim sobom. Spektakl s briljantnim trenucima i sjajnom glumačkom postavom, ali opterećen pretrpanim scenarijem i tonalnim kaosom koji ga sprečavaju da "poleti".
Najveća snaga filma je u glumačkoj postavi. David Corenswet vizualno je odličan Superman. On utjelovljuje onu klasičnu, toplu i iskrenu verziju lika koju mnogi priželjkuju. Njegov Clark Kent je šarmantno nespretan, a Superman pun suosjećanja. Problem je što mu scenarij rijetko dopušta da zablista i često ga svodi na puku metu za udarce. Njegovoj ljudskosti pridonosi i Krypto, vjerni i razigrani pas s Kriptona, koji je više od ljubimca. On mu je jedina veza s njegovim uništenim domom.
Kemija između Corensweta i Rachel Brosnahan, koja glumi novinarku Lois Lane, opipljiva je. Njihov odnos, već uspostavljen i tajan, donosi dinamiku ispunjenu duhovitim prepirkama i iskrenim emocijama. Preskočili su zamornu fazu u kojoj snalažljiva reporterka u Metropolisu ne može shvatiti da joj je kolega štreber s naočalama ujedno i najmoćnije biće na planeti. Ipak, njihov odnos djeluje nedovoljno razvijeno, a Lois je svedena na sporednu ulogu.
Nicholas Hoult daje sve od sebe kao Lex Luthor, no njegov lik je napisan karikaturalno. Umjesto hladnog i proračunatoga genija, dobili smo razmaženog i glasnog bogataša čiji su planovi više smiješni nego prijeteći. Luthor potpiruje sukob između dviju izmišljenih istočnoeuropskih država, Boravije i Jarhanpura.
Vođa agresorske Boravije je autokrat kojega glumi hrvatski glumac Zlatko Burić. Iako je Burićeva pojava kratka, ona donosi nadrealan element jer on i njegovi suradnici komuniciraju na lošem hrvatskom jeziku. Taj detalj, iako vjerojatno zamišljen kao generički "istočnoeuropski" jezik, za hrvatske gledatelje stvara efekt koji ih nakratko izvlači iz fantazije i tjera na pitanje jesu li zalutali u neku bizarnu koprodukciju.
Najveći problem filma je pretrpanost. Gunn u priču uvodi čitavu plejadu likova, od sporednog tima superheroja nazvanog Justice Gang do Supergirl, Supermanove rođakinje. Nijedan od njih nema dovoljno prostora za razvoj, zbog čega djeluju kao dodaci koji guše središnju priču o Supermanu. Gunn pokušava ispraviti mračni i cinični ton prethodnih DC filmova, ali čini se da ne može odlučiti kakav film želi snimiti. S jedne strane, tu je optimistični Superman, a s druge, mračni obrati poput otkrića da su ga biološki roditelji poslali na Zemlju da je pokori, a ne spasi. Likovi su reaktivni, bacani iz jedne krizne situacije u drugu, što publici otežava da se poveže s njima i njihovim odlukama.
Vizualno, "Superman" je "napad" na osjetila. Iako je pohvalno što se film odmaknuo od sumornih paleta boja, Gunn odlazi u drugu krajnost s presaturiranim, gotovo plastičnim izgledom koji podsjeća na reklamu. CGI je agresivan, sveprisutan i na trenutke izgleda kao crtani film, a ne visokobudžetni blockbuster. Akcijske scene su kaotične, a veliko finale svodi se na još jedno generičko CGI rušenje grada koje smo vidjeli bezbroj puta.
Ovo je film koji možete bez grižnje savjesti pričekati na nekom od streaming servisa, osim ako ga ne gledate u jednoj od impresivnih Screen X dvorana Cinestara.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
