Prvi dio serije, kad se priča tek zapliće, puno je bolji od posljednjih epizoda, kad se priča krene rasplitati. No nećete odustati prije kraja unatoč svim manama. I to je nešto
BINDŽAJ I STRIMAJ
Pogledali smo The Beast in Me: Simpatični susjed ili psihopat? Ili ipak nije... Tjera na gledanje
Čitanje članka:
2
min
The Beast in Me/Netflix
OCJENA: 7/10
Vrlo solidna i na trenutke jako dobra serija o psihopatskom ubojici, koji možda to i nije - ili barem nije više od psihopata koji čuči u svakome od nas. Ono što je adut seriji je odlična glumačka ekipa predvođena s Claire Danes i Matthewom Riceom u glavnim ulogama. Tim više što su uloge kao stvorene za njih i oboje se u njima snalaze kao riba u vodi. S druge strane, serija ima pomalo neujednačeni ritam, definitivno je barem dvije epizode preduga, te pomalo pojednostavljen, da ne kažemo, naivan završetak.
Iako se serija događa danas, 'The Beast in Me' definitivno ima neku vibru devedesetih, kada su takvi trileri bili česti na kino i televizijskim ekranima. Kreator serije Gabe Rotter pekao je zanat kao koscenarist i scenarist u 'Dosjeu X', seriji koja je definitivno obilježila devedesete, pa nije ni čudo da se u 'The Beast in Me' taj feeling devedesetih osjeća. To sigurno nije mana serije nego njezina vrlina, ali ono što definitivno jest scenaristička mana su olaka, pomalo nelogična ili nedovoljno objašnjena, rješenja, koja su u 'Dosjeima X' bila poželjna, dok u trilerima poput ovog djeluju poput nedovršene rečenice.
Ono što je svakako dobro u seriji je način na koji se postupno zapliće radnja i gradi napetost. Bolje rečeno, prvi dio serije, kada se priča zapliće, puno je bolji od posljednjih epizoda kada se priča krene rasplitati. Do tada je gledatelj već zakačen i želi doznati kako će se čitava ta stvar završiti. Ili možda bolje rečeno gleda da bi doznao hoće li ono što je mislio na kraju prve i druge epizode biti točno. Nažalost, bit će točno tako. Meni se to osobno ne sviđa, ali vjerujem da mnogima pruža određeno zadovoljstvo da se njihove “sumnje” i “rješenja” da su pogodili, odnosno pametno zaključili tko je ubojica, potvrde na kraju. Nekima će to biti plus serije, meni je to veliki minus.
Ono što je veliki plus serije jest odlična glumačka ekipa, gotovo da nema slabog mjesta i slabe uloge, ali više-manje se sve vrti oko Claire Danes i Matthewa Ricea, čija je međuigra, kao i stopljenost s ulogama, gotovo pa fantastična. Bolje rečeno, i Claire i Matthew rupe u scenariju, pa i u karakterizaciji likova, popunjavaju jako uvjerljivom glumom. Pogotovo Matthew Rice u ulozi psihopata i serijskog ubojice, koji to možda jest, a možda i nije (da ne kvarim kraj). Tu ulogu “simpatičnog susjeda” koji se u sekundi pretvara u monstruma usavršio je u odličnoj, a pomalo zaboravljenoj seriji 'Amerikanci' u kojem glumi sovjetskog špijuna i ubojice, koji djeluje u Americi pod krinkom običnog američkog obiteljskog čovjeka.
Doduše, u toj seriji scenarij mu je davao više mogućnosti da se razigra, ovdje je ipak gotovo pa prepušten sam sebi i vlastitom glumačkom umijeću kojim popunjava slabosti u karakterizaciji lika. Kao i u mnogim trilerima iz devedesetih, barem onim osrednjim, mnogo stvari ostaje neobjašnjeno i nedorečeno, s jednostavnim “izgovorom” - ha, psihopate i njihove postupke nemoguće je objasniti.
Ipak, serija je jako gledljiva i unatoč svim manama drži publiku prikovanu za fotelju, pogotovo u prvih nekoliko epizoda, negdje do polovice serije. Tada se stvari kreću - s jedne strane rasplitati, a s druge strane rastezati, da bi se na kraju rasplele prilično očekivano. Sumnjam da će je itko pogledati dva puta, ali također nitko tko je počne gledati, neće odustati prije kraja. A to je već nešto.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
