Kultni bend iz Dubrave obilježava dvostrukim koncertom u zagrebačkoj Areni 30 godina od 'zabranjenog' koncerta na Trgu bana Jelačića te više od 40 godina djelovanja benda
PRLJAVCI SLAVE
Pred njima su dva spektakla u Areni, a ulaznice traži i Houra
Nemam kartu, ali ak’ uspiješ nabaviti, daj molim te pitaj koju i za mene, odgovara ovih dana Jasenko Houra (59) svima koji ga žicaju ulaznice za koncerte Prljavoga kazališta u Areni. Spektakli su rasprodani, a sad davne 1979., kad su objavili prvi LP “Prljavo kazalište”, takvo što su teško mogli zamisliti jer već taj prvi album je imao oznaku šunda i bojkotirali su ga državni medij.
Pokretanje videa...
01:49
- Zbog famoznog poreza na šund bio je skuplji od drugih albuma. Dali su nam 36 sati snimanja i tri sata za remix. Jako malo vremena, pa dva sata ti prođe samo na kavi. Snimiti i izmiksati album za 39 sati ravno je ZF-u. Ta prva ploča je napravila dobar temelj za drugu. Napisi državnih medija tad nas nisu zanimali jer smo bili vezani uz alternativne medije poput časopisa Polet - govori nam Jajo.
Dva su imena pri osnivanju benda bila u opciji, uz Prljavo kazalište, razmišljalo se i o imenu Zarazne bolesti.
- Tajno smo glasovali, napisali imena na papire i na gusto je prošlo, 3:2. Nikad nismo ispitivali tko je glasao za koje ime. Istinska demokracija - priča Houra.
Tih godina bio je u fazi uličarenja, spavanja po kolodvorima, vježbanja u hladnim rupama. S početaka karijere rado se sjeti Boom festivala, rock zvijezda koji su s djevojkama pod ruku odlazili na večere, a on s Bogovićem sjedio u nekom predvorju i gledao ih.
- Neki novinar iz Novog Sada tražio je intervju, a mi smo pristali pod uvjetom da nam kupi pivo i sendvič. Čekajući vlak, spavali smo na kolodvoru jer nismo imali gdje drugdje - ispričao je.
Već s prvom pločom postali su face u Dubravi. Dobili su poštovanje klinaca, bend je postao vruća roba. Ispred Zvečke stajali su s Azrom, Pankrtima, Mirkom Ilićem, slikarima, glazbenicima, dizajnerima, a sve ih je objedinjavao ondašnji Polet. List je potaknuo i njihove zajedničke svirke u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu.
- Nije bilo važno tko s kim stoji. Dolazio si i pio kavu, tko je naletio, dobro je naletio - kaže Houra.
Sve se tih godina vrtjelo oko njih, no koncerti poput onog na Trgu 1989. i dalje su se činili kao san. Sve dok sljedeće godine nisu objavili “Crno-bijeli svijet”. Ploča je to na kojoj su momci iz Dubrave pjevali “Ne brini pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek...” i donijela im prvu dobru zaradu. Uz “17 ti je godina tek” na albumu su se našle i “Zagreb”, “Moderna djevojka”, “Crno-bijeli svijet” te “Mi plešemo”. Album su prodali u više od 200.000 primjeraka. Te godine Houra se odselio iz Dubrave, ali i danas tamo dolazi dvaput na dan. Jedanput na probu, drugi put na kavu. Nakon “Crno-bijelog svijeta” prljavci nastavljaju još žešće pa već sljedeće godine izlazi “Heroj ulice”, sa “Svim gradskim bitangama”, a 1983. album “Korak od sna” otvara i danas hit-pjesma “Sve je lako kad si mlad”. Bend pamti razne zgode, trenutak kad je Bogović zaspao na bini usred koncerta. Nevolje se, smiju se, događaju i krutim profesionalcima, kako ne i njima, haharima, koji su tada imali 18, 19, 20 godina?! To je, kažu, bilo odrastanje, sazrijevanje.
- Svirali smo tri koncerta na dan. U 10 ujutro u Virovitici, onda bismo pospremili opremu pa u 17 u Podravskoj Slatini, a hotel u Našicama čekao nas je navečer. Sami smo nosili opremu, sami slagali binu i igrali tri utakmice na dan da se što prije iskalimo. Životinjski brzo smo se izraubali, a slično je bilo i vani. U Njemačkoj smo na nastupima svirali tri puta po 50 minuta s tek desetak minuta odmora. Smršavjeli smo svi, na povratku doma prvo si vidio kapute, a onda nas. Fizički je bilo jako iscrpljujuće - priča Houra.
Nakon albuma “Korak od sna” iz benda odlazi Davorin Bogović. Mladen Bodalec je sa Zdenkom Kovačiček na tom albumu pjevao prateće vokale, a s prljavcima je zapjevao nakon Bogovićeva odlaska 1985. godine.
- Već smo bili prošli konfuziju kad je Bogović odlazio, a mi trebali snimiti ‘Heroja ulice’. Tad je već bila li-la situacija. Vratio se, napravio s nama ‘Korak od sna’ pa opet otišao. Zato njegov odlazak nikog nije iznenadio - rekao nam je Houra.
S Bodalcem se upoznao krajem 70-ih u parku u Dubravi, gdje su obojica igrala nogomet. Neki klinac je doviknuo: “Jajo, izbacili su te iz škole”, a ovaj odgovorio: “Baš me briga”. Bodalec je već bio obožavatelj benda i nije mogao vjerovati da netko može biti tako ležeran. Bodalec je tad išao na sve njihove koncerte, u Lapidarij, u malu dvoranu Doma sportova... Sjeća se da ga je jednom Jajo sreo pred Pravnim fakultetom i dobacio mu: “Ma ne priznam te koji prijepodne pišu u bilježnicu, a poslijepodne su rokeri”.
Na petom albumu “Zlatne godine” hitovi se redaju. “Ne zovi mama doktora”, “Sladoled”, “Ma kog me Boga za tebe pitaju”... pjesme su iz 1985., a jednako popularne i danas. “Ma kog me Boga za tebe pitaju, u sebi molim da me suze ne izdaju, i strašno mrzim Romea i Juliju, sve mi stvari smrde sad na prevaru” izašlo je iz pera tad razočaranog Houre, a Bodalec i danas tom pjesmom rasplače ostavljene. I raznježi zaljubljene.
- Pisao sam pjesme o svojim draganama, curama s kojima sam u mladosti živio, proživio divne trenutke. Bilo je i sretnih i nesretnih, kao i u svačijoj mladosti - priča Jajo.
Nesretne ljubavi unosi i u šesti studijski album “Zaustavite zemlju”, na kojemu je opet hit do hita. Uz naslovnu pjesmu na albumu su “Bježi ptico od mene”, “Mojoj majci”, “ Marina”, “Moj bijeli labude”, “Slaži mi” i “449 (Svaki put kad odlaziš)”... Iako je “Mojoj majci” Houra posvetio pokojnoj majci, zbog stiha “zadnja ruža Hrvatska”, pobudila je veliki nacionalni naboj. Nakon što je album objavljen, krenula je turneja po Americi, Kanadi, Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji, Austriji, Švedskoj... ljudima su masovno nosili hrvatske zastave. Bez obzira na nacionalni naboj, nepoželjnih zastava, ekscesa... nije bilo.
- U dijaspori su iza organizacije koncerata uvijek stajale župe i nije bilo neugodnosti. Vidim ja svašta u publici, jesam zaigran na bini, ali nisam slijep. Ne pamtim neke ružne situacije, incidente - tvrdi Jajo.
U to vrijeme iz benda odlazi gitarist Marijan Brkić, a na njegovo mjesto dolazi Damir Lipošek Keks. Vrhunac turneje “Zaustavite zemlju” bio je 17. listopada 1989., na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, pred više od 250.000 ljudi. Koncert je trebao biti zabranjen, no prljavci su se ipak popeli na binu i nadmašili sva očekivanja. Izuzetno uspješnu turneju popratilo je 1989. objavljivanje dvostrukog uživo albuma “Sve je lako kad si mlad - live”.
- Bila je to košmarna godina, dovodili bi nas četiri sata prije koncerta i puštali iz dvorane tek dva sata nakon što se publika razišla. Pamtim taj hermetični svijet, hotele, nemaš pojma zašto te ne puštaju da izađeš iz dvorane. Stalno neka psihoza, gdje god smo ušli, kao da je rat počeo, sve trešti, pirotehnika posvuda. Tijekom ljetne turneje 1988. u 30 dana svirali smo 29 koncerata. Spavali smo u nekoj kući u Malom Stonu i sjećam se da sam po noći izašao okupati se u moru. I molio sam Boga da ostanem u toj tišini. Stalno smo vodili neke razgovore, stalno je nešto visilo u zraku. Ne znaš što se događa, zašto te ne puštaju dok svi ljudi ne odu - prisjetio se Jajo tog vremena. Iako se baš o “Zaustavite zemlju” i šugavim vremenima pisalo kao o najspektakularnijoj turneji Prljavoga kazališta, Houra kaže da je ona iz 1993. s “Lupi petama” bila posjećenija.
- ‘Lupi petama’ je bestseler, baš kao i ‘Crno-bijeli svijet’. Turneja s ‘Lupi petama’ je po broju prodanih karata bila posjećenija nego ona s ‘Ružom hrvatskom’ - prisjetio se Houra, no veliku zaradu tad nije imao.
- U tom smo periodu ušli u Markovićevu eru, devalvaciju. Kad je došlo vrijeme za isplatu, sve je vrijedilo sedam puta manje. Od 1987 do 1991. trajala je turneja ‘Zaustavite zemlju’ i živih albuma. Već je počeo raspad zemlje, tantijemi su se pogubili. Ondašnji SOKOJ je tvrdio da je novac dao našima, naši nisu imali pojma. Pogubilo se barem 90 posto zarade – tvrdi Jajo.
Tad je, dodaje, bilo bolje raditi u firmi i biti četvrti u redu za stan koje su firme dijelile. Showbizz je, ističe, tad bio na tankim nogama. Pjevači koji su prodali po 20, 25 milijuna ploča, jedva su kupili stan od 60 “kvadrata” jer od prodaje se dobivalo 12 posto.
- I to je bila zabavna glazba, u rocku si trebao biti veliki lola i bekrija da si od svirke kupiš stan – priča Houra.
“Ne vesele mene bez vas utakmice nedjeljom. A kada padne evo noć, dozivam vas imenom. Vas su prekrili zastavom i mahovinom” pisao je 1998. svojim prijateljima stradalima u Domovinskom ratu. Momci su to koje je Jajo opjevao na albumu “Dani ponosa i slave”, s kojima je davnih godina odlazio na utakmice.
- Lijepa je bila naša mladost. Prošli smo svakakva iskustva, bez ikakve brige i pameti. Svirao sam, što sam zaradio, to sam i potrošio. Uvijek ista špranca: utakmica, čekamo se u Dubravi, pa od tramvajske stanice pješice na stadion. Nakon utakmice na probu. Ponedjeljkom Saloon nije radio pa smo svi išli u Dom sportova. Uopće nam nije bilo važno tko svira. Ionako ponedjeljkom nismo imali kamo izaći - priča Houra.
Prljavci su dosad izgubili tri člana, saksofonistu Marka Križana, Nevena Mijača i gitarista Dudu Voriha.
- Bend je tim odlascima bio slomljen. Nastavili smo svirati, raditi, ali još je bend na tankoj liniji. I Dudo i ja osjećali smo da mu je koncert u Kranjčevićevoj zadnji koncert. Zato još ne mogu gledati taj DVD - rekao je Houra, koji se odrekao autorskih prava za svoje velike hitove u korist zaklade Ana Rukavina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
09:31
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
