Predin: Sin Rok slavniji je od mene - radi za Micka Jaggera

Tri godine nakon što je objavio zadnji album Zoran Predin (55), nekoć frontmen mariborskog pankerskog benda Lačni Franz, vratio se s albumom kojim je publiku podsjetio na ‘80-e godine i vrijeme Novog vala jer je obradio i nekoliko pjesama iz tog vremena, poput “Pitaju me, pitaju” Olivera Mandića te ljubavnu baladu bivšeg benda “Naj ti poljub nariše usnice”.

- Pjesma ‘Kosa boje srebra’ posvećena je Margiti Stefanović, nekadašnjoj pijanistici benda Ekatarina Velika. Nastala je spontano. Sanjao sam da smo se sreli, ali me ona nije prepoznala i prošla je pored mene kao pored stranca. Shvatio sam da je to zato što sam ja u međuvremenu ostario i dobio kosu boje srebra. Ime pjesme je aluzija na veliki hit Ekatarine Velike ‘Oči boje meda’. Budući da je pjesma izazvala pozitivnu reakciju publike, to me je inspiriralo da napravim novi autorski album.

Café24: Prije godinu dana završili ste na operaciji srca?

- Da, baš u to vrijeme bio sam rekonvalescent jer sam u rujnu bio na operaciji. Život izgleda sasvim drugačije nego prije tog iskustva. Kao što sam rekao, čim sam se probudio iz anestezije, znao sam da je sve u redu kad sam vidio da nemam papirić na nožnom palcu.

Café24: Je li bolest bila razlog podulje stanke između posljednja dva albuma?

Prošle su tri godine od posljednjeg albuma, a čak i više ako ‘Tragove u sjeti’ opredijelim kao izvanredni album. Ne, problemi sa srcem nisu bili razlog pauze. Shvatio sam da su upravo tri do četiri godine potrebne da napravim barem toliko dobar album kao prethodni i da toliko traje faza stvaralaštva.

Café24: Kad kažete još bolji album od prethodnog, postavljate li sebi gornje i donje granice kvalitete?

A ne, ne! Ne ide to tako. Ja se ne volim ponavljati. Neću raditi istu muziku koju sam radio prije trideset godina. Volim nove izazove. Na ovom albumu pjesma ‘Rusvaj u kadi’ ima formu koja bi mogla uvrijediti svakog pravovjernog rockera iz ‘70-ih. A s druge strane, ona kao svemirski brod, nosi poruku. Ja sam s tom pjesmom vrlo zadovoljan, ali razni ljudi će je slušati raznim ušima i vidjet ćemo kakvi će biti komentari.

Café24: Vratimo se nakratko Lačnom Franzu. Bili ste na neki način eksces na bivšoj yu-rock sceni, pa čak iz zbog samog imena benda?

To je divna prošlost kojoj se u svakodnevnom životu više uopće ne vraćam i sjećam je se tek tu i tamo u intervjuima. Ime sam ja smislio, a inspirirano je imenom lika iz romana ‘Kvaka 22’ u kojoj postoji Gladni Joe. Ja sam ga promijenio u tipično slovensko ime Franc, ali sam ga germanizirao stavljajući umjesto slova ‘c’ slovo ‘z’. Ime benda je odmah izazvalo reakciju jer u bivšoj državi, smatralo se službeno, nije bilo gladnih, a i taj Franz je podsjećao na njemačko ime. A Franza su partizani potjerali iz Jugoslavije još u 2. svjetskom ratu i zato je ime benda bilo nekima trn u oku. No, kao što rekoh, sve to je povijest, a moja glava okrenuta je naprijed.

Café24: Ali na novom albumu obradili ste veliki hit Lačnog Franza i promijenili mu naziv u “Poljub ki riše ustnice”.

Pjesma je i meni jedna od najdražih koju sam napisao u osamdesetima. Shvatio sam da jako puno mlađe publike nikad nije čulo tu pjesmu pa sam ju za njih otpjevao u novoj obradi koja se stilski uklapa u novi album.

Café24: Osim ove pjesme, obradili ste i jedan hit beogradskog kantautora Olivera Mandića. Kako ste ga se sjetili?

- To je pjesma ‘Pitaju me pitaju’. Ima mnogo pjesama iz tog vremena koje su mi ostale u ušima i ovo je jedna od njih. Nikako je se nisam mogao otarasiti nego da je sam otpjevam u novom aranžmanu. ‘Pitaju me pitaju’ je sad dobila drugi život, novi aranžman i mislim da će biti odlično prihvaćena. Café24: Kad već govorimo o tom vremenu, jeste li dobro poznavali članove Ekatarine Velike?

- Bend i članove sam dobro poznavao, svi smo bili pozivani na razne festivale, tako da smo dijelili garderobe i često zajedno putovali, smijali se istim štosevima, komentirali razne stvari koje su se tad događale. Margita je bila vrhunski muzičar i bila je, što se gotovo i ne zna, na istoj razini pijanističkog talenta kao Ivo Pogorelić. I ona je dobila poziv s moskovskog konzervatorija da tamo nastavi pijanističko obrazovanje, ali je baš u to vrijeme imala obiteljskih problema i nije otputovala. Tko zna u kojem bi smjeru krenuo njezin život da je otputovala u Moskvu? Ovako je ostala u Beogradu, pridružila se Ekatarini Velikoj, koja je postala kultni bend. Margite se sjećam kao vrlo samosvojne osobe, vrlo inteligentne i osjećajne.

Café24: Bubnjar Ivan Vdović umro je 1992., Milan Mladenović umro je od karcinoma gušterače. Pečar je umro od srčanog udara u Londonu, Margita je umrla sasvim sama, u siromaštvu 2002. Iz današnje perspektive izgleda kao da su ‘80-e bile čedne godine kad droga nije bila dostupna kao danas.

- Baš obratno. Izgleda da je njima droga tada bila dostupnija nego li bilo kome danas. Ne znam zašto je to tako, ali je tužno. Ja osobno nisam dolazio u takva iskušenja. A vjerojatno su i kraj nas prolazili takvi tipovi, no meni je već na nosu valjda pisalo ‘odje..’ i nitko se nije usudio ponuditi mi tako nešto.

Café24: Kad govorimo o glazbenoj sceni bivše države, smatrate li i danas da je to bila kvalitetna glazba?

Kompletna jugomuzika bila je treća najjača glazbena scena u svijetu - iza Velike Britanije i Amerike, ali mi toga uopće nismo bili svjesni. Ako uzmemo samo arhivu Indexa, vidimo da su to bile vrhunske pjesme. O Novom valu da i ne pričamo, jer je on i kao glazba i kao pokret ostao bez mrlja u ovim tužnim vremenima. Rekao bih da su Novi val i jugoslavenska košarka spomenici koji i danas funkcioniraju u svim novim državama koje su u međuvremenu nastale.

Café24: Igrate li još uvijek rekreativno s prijateljima košarku?

Nažalost, ne! Oprostio sam se od tog mog omiljenog hobija nakon operacije i to himnom koju sam napisao za Europsko prvenstvo koje se nedavno odigralo u Sloveniji. Sretan sam što je pjesma odlično prihvaćena i na engleskom.

Café24: Iza vas je brak, u drugom ste godinama sretni. Imate i petero djece. Čime ste osvajali žene - pjesmom ili plesom?

Jako sam loš plesač i teško mogu bilo što otplesati. Imam četiri sina i kćer. Najstariji Andrej je novinar, Rok je završio likovnu akademiju, živi u Londonu i on je najveća zvijezda u obitelji. Nedavno je dovršio režiju videospota za Rolling Stonese, a radio je s mnogo drugih velikih filmskih i glazbenih zvijezda. Doista je vrhunski. Žiga, koji upravo završava međunarodnu gimnaziju, zapalio se za fiziku i matematiku. Kćerka Zarja studira dizajn, a najmlađi Črt ima 10 godina i mislim da će on biti izvrstan pijanist, tako da poslije Roka imam još jednog koji će krenuti mojim stopama.