Progledajte kroz oči zombija i vidjet ćete da ni njima nije lako

Ta sirota bića nitko ne razumije! Padaju poput novorođenčadi dok tumaraju opustjelim gradovima i mjesečare s ispruženim rukama. Odijevaju pohabanu odjeću koja je vidjela i bolje dane. Zjenice su im užarene, a truli zubi im škripe. 

Dok pokušavaju ugristi ljude oni ih sa sjekirom ili motornom pilom žele dekapitirati. Zaista im nije lako. Zar nije dovoljno što se ne oblače po posljednjoj modi? Ili što nemaju novca za avion da ih odbaci u neko sočnije mjesto? Zar nam je tako teško dati im but ili potkoljenicu? Kad smo već toliko slijepi, probajmo se staviti u njihovu kožu. Možda ćemo ih tada shvatiti i na kraju im pomoći. Dakle, probudiš se ujutro mamuran jer si tulumario cijelu noć. Na nekom patetičnom koncertu si lokao razvodnjeno pivo i žesticu. Iako te kod kuće čeka supruga, naganjao si sve žene. Odbile su te. Nisi im bio dovoljno visok i vitak. Nije ih impresionirao tvoj posao kojim si se hvalio jer ga smatraju glupim. Nastavile su da zarađuješ premalo novca i da smrdiš po alkoholu. Dok si ujutro ispirao sramotu povraćajući u klozetu, iritantna budilica požurila te je na tramvajsko stajalište. 

Želiš stići na vrijeme u tu Bogom danu firmu za koju misliš da te jedina može spasiti od bijede. A kad ono - vozila nema. Tabla koja pokazuje kad stiže ZET-ov Niki Lauda, koja inače uvijek laže, naherena je i slomljen. Bojiš se da si ti to učinio jer kad popiješ pretvaraš se u majmuna. Ali sjetiš se da te je susjed Miro slomljenog pokupio ispred kluba dok si se patetično prijetio zaštitarima nakon što su te namlatili. Dobar je Miro jer ne zaboravlja, ponavljaš u sebi. Ipak si mu posudio novac u lokalnoj trgovini kad mu je blagajnik s podsmjehom rekao: "Kartica vam je odbijena suseeed". 

Tada čuješ nerazgovijetnu buku. Pretpostavljaš da je opet neka dosadna demonstracija lijevih ili desnih. Kad ono, teturaju neke bezvezne kreature. Vjeruješ da je spas na vidiku. Vjeruješ da će ti otkriti zašto zagrebački javni prijevoz kasni, iako je svemoćni Milan Bandić izgubio glasnice obećavajući da će dovesti ZET u red. Umjesto odgovora, onako muški svi od reda su te primili i očnjacima poljubili. Sad si uvjeren da je Parada ponosa počela ranije ili da je Thompson iz Čavoglava odlučio napraviti ulični koncert u Zagrebu, ali nije. Jebi ga, upravo si postao zombi. Virus ti munjevito kola krvotokom. Razum gubiš dok si rekao keks. Ne mariš više za tramvaje, šefove koji te omalovažavaju, političare koji ti ga spremaju i poreznike koji ti ga uzimaju. 

Sad su ti svi isti. Na pameti ti je samo jedno. Kako ih što prije požderati. Nesretnik kakav jesi, ni to ti neće poći za rukom. Uvijek će se naći netko da ti pomrsi račune. Neki Brad Pitt da ti ukrade zadnji zalogaj iz usta ili mesija da odvede nepromijenjene u obećanu zemlju. Zato je biti zombi tlaka. Oni nemaju Ligu naroda koja brine za njih, nemaju za advokata da im sredi stvar kad im se apetit poveća i nemaju novca za podmititi suca kad ubiju nekoga. Zaista su najtužnija stvorenja na svijetu.