U kolovozu 2023. godine ravnateljicom Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski" imenovana je Nina Čalopek. Iza nje je još jedna uspješna sezona, a u razgovoru nam je otkrila što nas čeka u sljedećoj...

Nova sezona Lisinskog djeluje ambicioznije nego zadnjih godina. Jeste li pri njezinu kreiranju imali osjećaj da publika danas ponovno snažnije traži "velike koncertne doživljaje"?

Publika svakako traži doživljaj, to i je jedan od faktora zbog kojih se dolazi na koncerte. Ali ono što je ključno je da danas, čini mi se, sve više postoji potreba za strukturiranijom svakodnevicom i bliska potreba za sadržajima iz umjetnosti i kulture. Ljudi se žele družiti, dobro provesti, ali istovremeno oplemeniti, nešto naučiti, spoznati, u konačnici - postati bolji ljudi. Ili barem, iako to zvuči nihilistički, učiniti svoju životnu realnost kvalitetnijom. I tu nema ničega lošeg, dapače zadovoljstvo nam je da odgovor na tu sjajnu potrebu pronalaze u Dvorani "Lisinski".

Ovosezonski program snažno je obilježen Beethovenom i velikim međunarodnim imenima. Što povezuje sve izvođače koje ste doveli u Zagreb?

Povezuje ih glazba kao njihova profesija, ali ono čime se mi rukovodimo je da umjetnici koji nam dolaze moraju biti najkvalitetniji u onom što rade. A ono što ih povezuje nakon koncerata je i oduševljenost zagrebačkom publikom! Te onda i nova želja da se vrate u našu Dvoranu.

Foto: Luka Antunac/PIXSELL

Koliko je teško dovesti vrhunske svjetske umjetnike u Zagreb?

Zapravo nije teško ako se planira na vrijeme i ako se sustavno radi dobar posao. Time se stvara povjerenje koje je ključno - ne samo između Dvorane i umjetnika, već i između svih onih posrednika, organizatora, agencija, a na kraju i između Dvorane i publike. Ali "Lisinski" ujedno, pogotovo po pitanju klasičnih koncerata, ima veliku tradiciju i pedigre te je mnogima stalo nastupiti u Zagrebu.

Čini se da "Lisinski" posljednjih godina funkcionira kao kulturni brend regije, a ne samo Zagreba. Osjećate li da se publika i percepcija dvorane mijenjaju?

Nadam se da je tako, ali bih voljela još osnažiti tu poziciju u godinama koje su pred Lisinskim. Da budem realna, tu ima još mnogo posla i postoji realna namjera da se i u tom smjeru "Lisinski" još više pokrene. A to se radi isključivo vrhunskim međunarodnim projektima i programima koji moraju biti jedinstveni ili po svojoj kvaliteti ili veličini umjetnika ili po mediju, formatu koji istražuje, a koji danas ide u korak s novom tehnologijom.

Foto: DAVORIN VISNJIC/PIXSELL

Postoji li izvođač ili koncert nove sezone za koji mislite da će biti "trenutak o kojem će se dugo pričati"?

Nezahvalno je i nespretno proricati takve koncerte jer mi želimo da svaki naš koncert bude barem nečiji osobni koncert za dugo sjećanje. Ali definitivno ne možemo preskočiti vrhunsko gostovanje jazz legendi Brandforda Marsalisa i Dianne Reeves u listopadu ove godine. Ako moram baš izdvojiti jedan koncert, neka bude taj.

Koliko publika danas prati velika izvođačka imena, a koliko dolazi zbog iskustva koncertne večeri?

Mislim da ima i jedne i druge publike te da ih je uvijek i bilo te da će ih i biti. Ali sigurno je da mlađa publika više dolazi zbog konkretnih imena - to se čak vidi i na koncertima klasične glazbe. Publika pak srednje generacije, moje generacije, sve više dolazi upravo zbog ugođaja, jer u tim godinama počinje stasati ta potreba za klasičnom glazbom i to je i razlog zbog kojeg se često čini da je publika klasične glazbe "stara" publika. Nije, ona se stalno revitalizira i mijenja.

Foto: Lisinski

Ciklus "Lisinski subotom" slavi 45 godina. Što je ključ dugovječnosti?

Kvaliteta, kvaliteta i samo kvaliteta. Takav ciklus to zaista traži. Najbolje glazbenike na svijetu i tako već 45 godina.

Imate pretplatnike koji dolaze desetljećima, od tinejdžerskih dana do duboke starosti. Koliko vas takve priče osobno diraju?

Kao pravu emotivku i osobu koja nasjedne svaki put, naravno da me diraju. Ali diraju me ne samo osobno, već i profesionalno. Bitno je znati i čuti što "Lisinski subotom" znači našoj publici, jer zapravo i naša publika je dio ciklusa "Lisinski subotom". Bez nje ciklusa ne bi bilo i vice versa.

Foto: Fran Hitrec

Prvi put nakon dugo vremena Ivo Pogorelić nije dio pretplatničke sezone, nego nastupa povodom Dana dvorane. Zašto ste željeli da upravo tad postane počasni član "Lisinskog"?

Pogorelić je genijalan umjetnik koji je višestruko zadužio ne samo Dvoranu "Lisinski", već i opću hrvatsku ne samo kulturnu javnost. I to je jedini razlog zbog kojeg sam se odlučila dodijeliti mu počasno članstvo. A onda se zbila fantastična koincidencija, a to je da upravo ove godine Pogorelić slavi 50 godina od prvog nastupa u Dvorani "Lisinski". Ta informacija je do mene došla naknadno, a moja odluka je u tom smislu faktor dobrog instinkta.

Je li kultura luksuz ili javna potreba - i pokazuje li model "Lisinskog" da vrhunski program može ostati dostupan širokoj publici?

Može biti jedno ili drugo, ali može biti istovremeno i jedno i drugo. To se ne isključuje, upravo suprotno - javna potreba ne mora nužno biti populizam ili prosječnost, pogotovo ako govorimo o klasičnoj glazbi, a koja je nužno luksuz i elitizam prije svega zapadnjačke kulture. Međutim, politika njezine dostupnosti može taj luksuz uživanja i razumijevanja glazbe tog tipa učiniti svima dostupnom.