Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Sa Sandijem Cenovom razgovor teče lako. Na vrući lipanjski dan pričao nam je o karijeri, strasti prema automobilima i motorima, obitelji, ali i bivšim ljubavima
Kraj lipnja je. Zagreb se prži na plus trideset. Asfalt isijava, zrak je težak, a Britanac vrvi onim poznatim ljetnim žamorom. Spas od vrućine pronalazimo unutra, u klimatiziranom kafiću, gdje se lakše diše. U jednom trenutku otvaraju se vrata i ulazi pjevač Sandi Cenov (57). Ležeran kao uvijek, s kapom na glavi, sunčanim naočalama i osmijehom koji unosi lakoću u sparni dan. 'Strašno koliko je vruće', dobacuje kroz smijeh dok prilazi stolu.
Sjeda, pali cigaretu i naručuje piće. Nema potrebe za uvodom, s njim razgovor teče lako i prirodno. Povod susreta je njegova nova pjesma 'Dobar dan', ali priča nas brzo odvede dalje, kroz glazbena sjećanja iz devedesetih, ljubav prema automobilima, obiteljske anegdote i sve ono zbog čega njegove pjesme traju.
Nova pjesma 'Dobar dan' ima neku posebnu toplinu i intimnu atmosferu. Tko je lik iz pjesme, možda mlađi Sandi i neka stvarna situacija iz prošlosti?
Sve moje pjesme imaju autobiografski motiv. Prošao sam ovakve situacije 90-ih, malo sam se samo sjetio kako je to bilo i napravio pjesmu koja je pozitivna, vesela i ljetna.
Kako je nastala, jeste li ju izveli već na nekom koncertu ili nastupu?
Moj kum i prijatelj Ante Pecotić napisao je glazbu, a na tekstu smo zajedno radili po mojim događajima iz života. Nas dvojica znamo tko što radi. Stalno netko baca fore, a kad se usuglasimo, onda je to to. Za svaku pjesmu treba nam nekoliko noći da je u potpunosti izbrusimo. Još je nisam izvodio. Sad kreću ljetne svirke i nastupi, pa će biti prilike.
U spotu je glavna ženska uloga povjerena atraktivnoj manekenki. Koliko vam je bilo važno da, osim izgleda, prenese i emociju pjesme?
Bilo je vrlo važno. U ovim godinama i s iskustvom puno mi je bitniji osjećaj od same vizualne ljepote. Inzistirali smo na tome da budemo uvjerljivi i mislim da smo uspjeli.
Na kraju spota se pojavljuje i vaša legendarna Cobra. Što vam znače automobili, kad je počela ljubav prema limenim ljubimcima?
Počela je od kad znam za sebe. Tata mi je Opatijac i ja sam se rodio i odrastao u Opatiji, gdje je bilo normalno imati luksuzne automobile. Kad bi prošao takav auto, stao bih i vilica bi mi ispala. Zahvalan sam glazbi što mi je omogućila da u ovim godinama vozim takve automobile.
Vaša garaža nije samo kolekcija, nego prava arhiva uspomena. Koji automobil vam je najposebniji, sentimentalno?
U garaži imam četiri automobila i motor, ali ima još mjesta (smijeh). Najdraži mi je Lotus koji je vrlo specifičan. Tek sam nedavno otkrio da taj model u ovoj mojoj narančastoj boji postoji samo u dva primjerka na svijetu, jedan je u Australiji, a drugi je moj. To sam saznao naknadno, što cijeloj priči daje dodatnu posebnost.
Koliko dugo imate Lotusa i gdje ste ga nabavili?
Na jesen će biti tri godine otkad sam ga nabavio. Proizvodio se samo do kraja 2021. Našao sam novi primjerak. Vrijednost mu raste iz godine u godinu i to je sjajna investicija.
Rekli ste da vam je prvi automobil bila Buba. Pamtite li još onaj osjećaj kad ste je prvi put provozali?
Sam sam ju kupio. Bila je u raspadnom stanju, bež s leptirima. Sjećam se da smo moj tadašnji režiser Gonzo i ja krenuli u Beč na koncert Princa, ali smo se kod Maribora vratili jer je jako padala kiša. Toliko je curilo unutra da su nam noge bile mokre. Takva je bila Buba, ali poslužila je koliko je mogla. Nemam je više, ali imao sam je dvije-tri godine.
Vozili ste rally?
Jesam. To mi je bila jedna od životnih želja jer sam cijeli život gledao rally vozače. Za rally kažu da je najteža i najzahtjevnija disciplina auto moto sporta. Onda sam se odlučio, obukao kombinezon, napravio licencu. Bilo je to 2018. i 2019. u Hrvatskoj i Kranju. Ponovio bih to iskustvo, ali to je jako skupo. Hvala Bogu da imam karakter da sam stao, jer bih bankrotirao (smijeh).
Postoji li neka vožnja koja vam je posebno ostala urezana u sjećanju?
Puno ih ima. Devedesetih sam imao lude aute. Najbolje mi je bilo kad sam se vraćao sa svirke u četiri, pet ujutro, vozio praznom cestom i slušao dobru muziku.
Kako vaša supruga Ilina gleda na tu vašu ljubav prema automobilima? Imate li neku simpatičnu anegdotu?
Ona to voli, privlačno joj je. U svijet automobila uveli smo je moj sin Mikula i ja. On je moj glavni suvozač i partner za različita zbivanja i susrete.
Za naslovnicu Cafea utjelovili ste Ewana McGregora, koji isto gaji veliku ljubav prema motorima. Čak je snimao neke dokumentarne serijale o putovanjima motorom, biste li i vi tako?
Bih, zašto ne? Nedavno smo supruga i ja motorom prošli cijelu Andaluziju. Sletjeli smo u Malagu s kacigama i jaknama, torbicama koje stanu u motor, unajmili ga i obišli gotovo 2000 kilometara u sedam dana.
Trenirate i borilačke sportove, kad je to krenulo i što vas je privuklo baš toj disciplini?
Prije 16 godina krenula je ta ljubav. U dvorani se sad osjećam kao veteran. Novi klinci su super, ali iskustvo je neprocjenjivo. Dva puta tjedno treniram, a još jedan trening odradim sam, trčanje ili Sljeme. U koroni, kad je dvorana bila zatvorena, išao sam svako jutro u pet trčati jer mi je fizička aktivnost bila potrebna. Sport je dobar za psihu i um.
Ljubavne pjesme i brutalni treninzi zvuče nespojivo, ali vama očito idu zajedno. Gdje je tu poveznica?
To je najsmješnija scena, kažu mi trener i dečki. Radimo brutalan sparing, a ja tražim pauzu jer mi je pao na pamet stih i moram ga zapisati. Suprotnosti, ali spojive. Sport mi izbaci negativno i ostane mi pozitivno, idealno za pisanje.
Radite i na novom albumu?
Da, izlazi na jesen. Moj kum i prijatelj Ante Pecotić i ja pomislili smo da bi bilo dobro napraviti album po osjećaju, ne razmišljajući o komercijalnom odjeku, nego nešto što se nama sviđa. Nedavno smo napravili trinaestu pjesmu, iako ih za album treba deset. Inspiracija dolazi čim se sjetim nečeg iz života.
Još ste i romantičar i emotivac?
Nedavno smo bili u Berlinu na koncertu Brucea Springsteena. Kad je krenula pjesma 'River', nisam mogao pjevati, rasplakao sam se.
Nedostaje li upravo te emocije današnjim glazbenicima?
Mislim da cijeloj toj generaciji nedostaje romantike. Sve je dostupno, od danas do sutra. Čini mi se da toga više nema. Kad sam se zaljubio u neku curu, to je trajalo barem dvije godine. Sad, ako ne ide u tri dana, ide se dalje. Praktičnije je ovo danas, ali romantičnije i dublje je bilo nekad.
U ožujku ste imali veliki koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture. Je li vas iznenadilo koliko ljudi pjeva još vaše pjesme i čeka vas?
Stalno imam koncerte, najmanje u Zagrebu. Na sve strane znaju moje pjesme, pa sam to i očekivao. Ali bilo je barem 40% bolje nego što sam mislio da će biti. Iznenadili su me ljudi koji su znali i pjesme za koje sam mislio da ih neće znati.
Prošlogodišnji album bio je prvi nakon gotovo desetljeća. Što se kod vas promijenilo u tom razdoblju?
Postao sam zreliji i strpljiviji. Danas mi nije važno hoće li pjesma izaći ovaj ili idući mjesec, nego da je kvalitetna i dobra. Mislim da je emocija ono što pokreće glazbenike. Kad si mlad, razmišljaš o komercijalnom uspjehu i egzistenciji. Sad isključivo uživam u glazbi.
Jeste li u početku uživali u glazbi?
Jesam, ali kao i svi klinci, htio sam što brže uspjeh. Sad želim uživati u glazbi i da to bude dobro i kvalitetno.
Koja vam je najdraža pjesma iz vaše bogate karijere?
Ove nove koje tek dolaze. Nova pjesma o strasti prema motorima i autima izlazi na jesen. Sad je ljeto, zatišje, a na jesen stižu noviteti.
Prije nekoliko godina snimili ste pjesmu 'Bajkerska' sa Sašom Tkalčevićem, prvim pobjednikom 'Big Brothera'.
Saša me zvao nedavno iz Švedske. Super se drži, baš smo se prisjetili tih vremena kad smo to snimili.
Vi ste u 'Celebrity Big Brotheru' izdržali samo dan i pol?
Da, rekao sam: 'Ljudi, koliko god je to financijski isplativo, ja to ne mogu'. Osjećao sam se skučeno, kao u kavezu. Nisam ja tip za to.
Postoji li pjesma koju ste napisali, a da je danas ne biste isto napisali, jer ste se kao osoba promijenili?
Možda sam malo ljut na sebe jer nemam više u sebi tu naivnost kao kad sam pisao te slatke pjesme. Ne znam bih li danas imao hrabrosti napisati 'Moja žena budi mi ti' tako da svi znaju za kog je to i da ne znam hoće li ona pristati ili neće. Išao sam glavom kroz zid, ali to je tako (smijeh).
Pjesma 'Malena' ostala je klasik, stalno se vrati na radiju, partijima, u klubovima…
Često me pitaju za tu 'Malenu', zašto ne napravim takvu pjesmu. Po meni radim takve pjesme, recimo, 'Tebi u inat', koja je izašla na Valentinovo. Ali 'Malena' ima posebnu težinu. Nastala je u srednjoj školi, iz srednjoškolske ljubavi, to je nešto što stvarno imaš.
Rođeni ste u Rijeci, a odrasli između Opatije i Zagreba. Što vas je u tim godinama najviše oblikovalo?
Što se tiče glazbe, dolazak Novog vala, koji me zatekao pubertetski raspoloženog. Tad su domaće zvijezde bile veće od stranih. Bilo je to kvalitetno, u rangu sa svjetskim brendovima. Rekao sam: 'Mama, ja bih to.' Kao čovjeka me oblikovao opatijski mondeni život. Godinama se na Grobniku i Preluku održavalo svjetsko prvenstvo u motociklizmu. Bilo je to ludilo, svi bajkeri bi se sjatili u Opatiju.
Tko vas je tad najviše ohrabrivao?
Profesorica iz glazbenog u osnovnoj školi i moja mama. Da nisam imao podršku mame, tko zna bih li uopće krenuo tim putem. Mnogi moji kolege iz tog vremena možda su bili i talentiraniji, ali nisu imali roditeljsku podršku i odustali su. I danas ih znam sresti i žao im je što nisu nastavili. Ja sam imao sreće.
Majci ste posvetili i pjesmu?
Da, 'Mami za rođendan' je jedna jako emotivna pjesma koju malo ljudi zna.
Sjećate li se prve pjesme koju ste napisali?
Da, 'Idem kući, vraćam se iz škole, pijem bocu Coca-Cole'. Imao sam možda 12 godina, to mi je bila prva rima.
Koliko vam znači što ste u vojsci imali bend?
Vojska je tad bila prekretnica mnogim dječacima, koji su se nakon nje vraćali kao muškarci. Mnogi su glazbu tad ostavili. Ja nisam nikad imao pauzu. U vojsci sam naučio svirati bas jer je basist otišao doma. Rekli su da će raspustiti bend, a ja sam rekao: 'Dajte mi dva dana.' I svirao sam.
U Uranu ste prvi put stali pred mikrofon kao frontmen. Sjećate li se tog trenutka?
Htio sam da budemo kao stariji dečki. Znali smo da nemamo njihovu kvalitetu, ali dali smo sve od sebe. Danas znam koliko tad nisam znao. Tad sam mislio da sam jako ušao u glazbu, a zapravo nisam znao koliko još tog ima. Danas bih mladima savjetovao da ne pristaju na kompromise, neka rade ono što ih veseli.
Suprugu Ilinu upoznali ste na skijanju, a vjenčali ste se tri mjeseca kasnije na Baliju. Po čemu najviše pamtite taj filmski početak, Baliju ili intimnoj ceremoniji u Zagrebu?
Najviše po glazbi. Došao sam na skijanje, izvadio gitaru i napravio tulum gdje je bila i ona. Znala je sve pjesme. Posvećivala ih je svojim ljudima. Da joj je netko tad rekao da ću joj biti suprug, ne bi vjerovala. I dalje joj pripremam iznenađenja, čovjek se mora igrati.
Koja je tajna dugog braka, jesu li dovoljni samo ljubav i kompromis?
Prije svega, ljudi se moraju naći. A onda je tu ljubav, kompromis i prisutnost. Imamo zajednički pogled na sve i svašta.
Prije supruge ljubili ste Fani Čapaliju, Branku Bebić, Anu Mihajlovski… Je li vam žao što vas danas povezuju s njima?
Cijeli život se pokušavam držati poslovice: 'Sve u svoje vrijeme'. Ne žalim ni za čim, očito je tako trebalo biti. Danas ih ne susrećem, to je prošlost.
Koliko vas je promijenilo roditeljstvo? Jeste li s godinama postali mekši, strpljiviji?
Pozitivno, postao sam velikodušniji. Kad nemaš djecu, gledaš sebe. Kad ih imaš, sve se mijenja. Imamo prijateljski odnos, možemo si sve reći. Djeca me čitaju i vrlo su stroga prema glazbi, puno im znači kvaliteta.
Kći Zara nedavno je položila vozački. Dijeli li i ona vašu ljubav prema limenim ljubimcima?
Voli to, ali ne tako da joj je to strast. Sviđaju joj se oldtajmeri i ono što je drugačije.
Rekli ste da sin Mikula razmišlja o gitari. Je li krenuo svirati?
Svira bubnjeve, razmišlja i o gitari. Zanima ga glazba i rijetki automobili. Kad smo nedavno bili u Austriji, on je već učio nas o autima. Dogovaramo da na par mjeseci ode raditi kao šegrt kod prijatelja automehaničara da još nauči o automobilima.
Imate li već neki konkretan plan za ovo ljeto?
Prvenstveno idem na puno dogovorenih svirki, i to motorom jer ću biti na moru, a bend ide kombijem. Planiram i malo na more, otisnuti se na palubu (smijeh).
Kad se jednog dana spomene vaše ime, što biste voljeli da ljudi kažu? Što želite ostaviti iza sebe, kao čovjek i glazbenik?
Želim da me pamte po tome što sam uvijek pjevao s osmijehom i što sam bio sretan što se bavim glazbom. Lijepo je što iza glazbenika ostaju pjesme, one ostavljaju trag.
24sata © 2026
