Hrabra Sara Hribar, kći redatelja i bivšeg ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara, preboljela je tešku bolest pa je opet učila hodati. Sad se vratila režiranju filmova
VRATILA SE FILMU
Sara Hribar: Zbog autoimune bolesti bila sam nepokretna
Redateljica Sara Hribar (31) svoj talent pokazala je još u srednjoj školi. U međuvremenu je preboljela autoimunu bolest, zbog koje je iz početka morala učiti hodati. Poslu se vratila filmom o radnicama propalog Kamenskog.
- Ta bolest me je stajala velikog dijela života. Morala sam ponovno učiti hodati i bio je to ‘reset’ cijelog života. Bilo je to veliko iskustvo i filtriralo mi je život od nebitnih stvari - kaže Hribar, kojoj su udovi dulje bili paralizirani. Redateljica je netom dovršila film 'Lada Kamenski', u kojemu se bavi sudbinom radnica propalog Kamenskog.
- Ideju sam dobila u razgovoru s meni bliskom osobom koja je prošla iskustvo Kamenskog - kaže Sara i napominje da joj je najljepše iskustvo bilo druženje s radnicama koje nije napustio optimizam, kao i suradnja s bratom Vidom i sestrom Hanom. Radnice su, dodaje, sudjelovale u snimanju, pa i same predlagale i glumice koje bi tumačile u filmu.
- Film prati izbor glumica koje trebaju igrati radnice, a posredno kroz to priča priču o Kamenskom - otkriva nam Hribar. Režijom se počela baviti još u gimnaziji, a već u prvim filmovima glumili su joj poznate glumci poput Alme Price i Enesa Vejzovića. Obitelj joj je, kaže, dugo bila protiv toga da se bavi režijom, iako se majka, dramaturginja Tanja Kirhmajer, s time pomirila.
- Djed je doktor, nona je bila kemičarka, druga baka ekonomistica, a drugi djed pjesnik i profesor književnosti. Mama i tata nisu bili spremni na odabir ove profesije - prepričava redateljica i kaže kako je mislila studirati pravo ili kriminalistiku.
- Režija me odjedanput zarobila i nije me puštala - kaže Sara Hribar. Dodaje kako nema ljepše nego napraviti film koji se gledateljima sviđa ili ih dotakne. Nakon više od sedam godina otkako joj je otac Hrvoje postao ravnatelj HAVC-a, kaže kako je imala problema zbog njegove pozicije.
- Film ne nastaje sam od sebe. Morala sam raditi i razvijati projekte neovisno i pronašli smo izazov u tome - kaže redateljica. Priznaje kako joj je bilo teško raditi nezavisne filmove. Na studiju režije su je također promatrali kroz očevo ime, barem u početku dok se nisu zaredali filmovi i nagrade.Nataša Janjić joj je 2009. duhovito rekla kako će uskoro prestati biti kći Hrvoja Hribara, već će on postati njezin otac.
- Da nije bilo ovoga s HAVC-om i petogodišnjeg veta na rad koji joj je otac sam dodijelio, možda bi se tako nešto i dogodilo. Bilo je to jedno neispunjeno proročanstvo, možda jednog dana - sumnjičavo će Hribar. Očeve filmove u djetinjstvu je gledala na probama.
- Otac me promatrao samo kao pijanisticu, za što sam se školovala, pa sam vidjela te tri scene u kojima sam svirala klavir - rekla je. Klavirom se prestala baviti profesionalno kad su joj se obveze počele poklapati.
- Diplomu s ADU još moram odraditi ali život se tako poklopio - zaključila je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
