Seks, droga, rock’n’roll: Život kakav su živjeli Rolling Stonesi

Izložbom u londonskom kulturno-umjetničkom centru The Somerseat House i objavljivanjem prigodne fotomonografije The Rolling Stones su obilježili pedesetu godišnjicu prvog koncerta odsviranog 12. srpnja 1962. u legendarnom klubu Marquee. Najstariji rock sastav na svijetu ove godine ipak neće ispuniti sva očekivanja fanova koji su vjerovali kako će velika obljetnica motivirati Stonese za još jednu, najvjerojatnije oproštajnu turneju. Keith Richards samo je potvrdio da su održali nekoliko proba i najavio veliku proslavu pedesetog rođendana za sljedeću godinu jer je po njihovoj računici pravi početak kotrljanja bio u siječnju 1963. kad se grupi priključio Charlie Watts. Odgađanje turneje navodno je povezano i sa zdravstvenim tegobama ovih još uvijek zapanjujuće živahnih staraca. Richardsa povremeno muči jaka glavobolja, posljedica bizarne nezgode iz 2006. kad je tijekom odmora na Fidžiju pao sa stabla kokosove palme. Upitan je i Ronnie Wood koji se već dugo bori s kroničnim alkoholizmom, a kao uspomenu na kokainsku prošlost nosi plastični septum nosa. Watts nema ozbiljnijih problema otkad je pobijedio rak grla, dok Jagger svako malo dokazuje kako je i dalje u sjajnoj formi. Nakon lanjskog albuma supergrupe SuperHeavy, u kojoj se udružio s Daveom Stewartom, Damianom Marleyem i Jossom Stoneom, nedavno je opet bio na svim top listama i to kao gost repera Williama iz Black Eyed Peasa u velikom dance hitu “T.H.E.” (The Hardest Ever). Prilično neizvjesna budućnost Stonesa ipak ne može pomutiti slike slavne prošlosti. Jagger, Richards i pokojni Brian Jones našli su se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Okupio ih je Jones koji je s klavijaturistom Ianom Stewartom želio svirati stari Chicago blues, ali prevagnula je Jaggerova i Richardsova fascinacija modernijim rhythm’n’bluesom Bo Diddleya i rock’n’roll hitovima Chucka Berryja. U Marquee ih je doveo čuveni jazz impresario Giorgio Gomelsky tražeći mladi blues bend s kojim će pridobiti tinejdžersku publiku. Na prvom koncertu pod imenom The Rollin’ Stones koje je odabrao Jones inspiriran pjesmom Muddyja Watersa, bas je svirao Dick Taylor, osnivač kultnih Pretty Thingsa. Za bubnjevima je te ljetne večeri najvjerojatnije sjedio Tony Chapman, makar se Richards sjeća Micka Avoryja, kasnije člana Kinksa. Idealna postava zaokružena je preko zime dolaskom Billa Wymana i Charliea Wattsa. Nakon pouzdane ritam sekcije dobili su i neviđeno sposobnog mladog producenta Andrewa Lloyda Oldhama. S nepunih devetnaest bio je angažiran u londonskoj promociji Beatlesa, a zatim je u proljeće 1963. postao prvi menadžer i producent Rollin’ Stonesa. Korigirao je njihovo ime u The Rolling Stones, osmislio razbarušeni buntovnički imidž upadljivo drukčiji od Beatlesa, Iana Stewarta je proglasio prekobrojnim i izbacio iz grupe, dok je Jaggera i Richardsa poticao na pisanje vlastitih pjesama jer je zaključio da mladu brit publiku neće moći osvojiti samo skidanjem američkih rhythm’n’blues klasika. Kako autorski tim Stonesa još uvijek nije bio spreman, Oldham je nagovorio Lennona i McCartneya da im za drugi singl napišu pjesmu “I Wanna Be Your Man”. Veliko rivalstvo Beatlesa i Stonesa koje su bezbroj puta isticali obožavatelji oštro podijeljeni u dva tabora na sceni uopće nije postojalo. Beatlemanija se poput virusa raširila po cijelom svijetu, pa su liverpulski čupavci imali znatnu prednost. Kad su ih Stonesi počeli sustizati, Beatlesi su već bili odustali od turneja i posvetili se studijskim eksperimentima. Na domaćem terenu Stonesi su nizali no. 1 hitove obradama “It’s All Over Now” i “Little Red Rooster”, te prvom velikom autorskom pjesmom “The Last Time”, ali za osvajanje svijeta ipak im je bio potreban “(I Can’t Get No) Satisfaction”. Genijalni gitarski riff skoro je ispao iz finalnog miksa jer je Richards inzistirao na tome da uvod odsviraju gostujući trubači, ali je na koncu poslušao ostale članove grupe i Oldhama.

U ljeto 1965. “Satisfaction” je osvojio vrhove svih svjetskih top lista, a Stonesi su na velika vrata ušli u Ameriku. Impozantne brojke privukle su američkog biznismena Allena Kleina koji je od Oldhama preuzeo posao menadžera. U početku im je donosio basnoslovne profite, da bi kasnije prisvojio prava na sve što su snimili do konca šezdesetih. Kritična godina za Stonese bila je 1969. kad ih je Michael Lang uzaludno zvao na Woodstock. Tog ljeta ostali su bez Briana Jonesa. Zbog suđenja za posjedovanje marihuane nije mogao krenuti na američku turneju, u studijskim projektima osjećao se zapostavljenim, a još je bio ljut na Richardsa koji mu je na zajedničkom putovanju oteo djevojku Anitu Pallenberg.

Richards se jedva spasio robije

U lipnju je objavio da napušta grupu, a 3. srpnja 1969. pronašli su ga mrtvog u njegovu bazenu. U kombinaciji za Brianovu zamjenu bio je povremeni kalifornijski suradnik Stonesa Ry Cooder, ali upražnjeno mjesto popunio je londonski blues gitarist Mick Taylor. Odmah se pokazao kao izvanredan muzičar, međutim nikad se nije uklopio u ekipu pa je 1975. obavljena još jedna zamjena u kojoj je gitarist Stonesa postao Ronnie Wood iz grupe The Faces Roda Stewarta. Umjesto odlaska na Woodstock Stonesi su isplanirali vlastiti besplatni koncert na moto trkalištu Altamont nedaleko od San Francisca. Suorganizatori spektakularne svirke pred 300.000 gledatelja bili su kalifornijski hipiji iz tabora Grateful Deada koji su im sugerirali da za osiguranje pozornice uzmu lokalne Anđele pakla. S njima je rock’n’roll na Altamontu definitivno izgubio nevinost. U sukobu s motoristima koji su umjesto honorara dobili hektolitre piva nožem je ubijen osamnaestogodišnji Meredith Hunter. Poslije se u dokumentarnom filmu “Gimme Shelter” pokazalo kako je Hunter zapravo izvukao pištolj i uperio ga prema pozornici. U sudskom procesu njegovo ubojstvo okvalificirano je kao samoobrana, međutim Stonesi su u svojim izjavama svu krivnju za kaos na Altamontu pripisali rabijatnim motoristima pa su Anđeli pakla za osvetu planirali ubojstvo Micka Jaggera 1975. u New Yorku.

Stonesi su u rock’n’roll ugradili 22 studijska albuma. Zbog moralne panike koju je napisima o drogiranim pop zvijezdama 1967. izazvao tabloid News Of The World, engleska policija upala je na razuzdanu zabavu Stonesa i pronašla sve što je tražila. Tri mjeseca kasnije u sličnoj akciji uhićeni su Jagger i Richards. Sve do konca sedamdesetih Richards je bio omiljena meta raznih policija od Francuske do Kanade, gdje se jedva spasio od dugogodišnje robije zbog optužbe da je u zemlju prokrijumčario heroin. U seksualnim pothvatima prednjačili su Jagger i Wyman, u jednom razdoblju ozbiljno ugrožen aferom s maloljetnom Mandy Smith koja mu je postala ljubavnica s nepunih četrnaest.

Jagger je bio i ostao najjači seks simbol rock scene, kako za stotine anonimnih groupie djevojaka s kojima je proveo po jednu noć, tako i za pjevačice poput Marianne Faithfull, Carly Simon i Marshe Hunt, majke njegove najstarije kćeri Karis. Najviše je ipak volio manekenke, od Biance de Macias koja mu je bila prva supruga i poslije izjavila da se njihov brak raspao na dan vjenčanja, preko Jerry Hall koju je ukrao Bryanu Ferryju, do Carle Bruni, glumice Angeline Jolie i brazilske ljepotice Luciane Gimenez koja mu je 1999. rodila najmlađeg sina Lucasa. U jednoj od najrazvikanijih ljubavnih afera Jagger je 1977. nakratko zabrijao s Margaret Trudeau, suprugom tadašnjeg kanadskog premijera Pierrea Trudeaua. U njenim izvanbračnim izletima pojavljivao se i Ronnie Wood. Potpuno drukčiji karakter pokazao je Charlie Watts koji je prije 47 godina oženio Shirley Ann Shepherd i prema usuglašenom mišljenju kroničara Stonesa nikad nije prevario svoju suprugu. No reputacija najvećeg benda na svijetu ipak je obranjena na maratonskim turnejama.

Dvaput su nastupali i u Hrvatskoj. Dok su 1976. odsvirali dva koncerta u zagrebačkom Domu sportova, njihov ponovni dolazak 1998. privukao je na hipodrom oko 80.000 gledatelja. U njihov itinerar upisan je i najveći rock koncert svih vremena. Na brazilskoj Copacabani besplatan koncert Rolling Stonesa 2006. na turneji A Bigger Bang privukao je nevjerojatnih milijun i pol gledatelja.  

>>> Kolumnu Ilke Čulića pročitajte svaki tjedan u  24sata Express