Seve prvi put govori o navijačkoj euforiji 1998. godine i njezinoj pjesmi 'Djevojka sa sela'. Pjevačica je pjesmu posvetila rodici pa je ostala zbunjena na poziv da ju pjeva na dočeku
PJEVAČICA ZA 24SATA
Severina o navijačkoj pjesmi i dočeku 1998.: Mama mi je rekla da moram pjevati 'Vatrenima'
Doček 'Vatrenih' 1998. je organiziran vrućeg ljetnog dana na Trgu Francuske Republike. Čekalo ih je negdje između 70.000 i 80.000 ljudi. Već tad nepisano je pravilo bilo da nogometaši mogu birati glazbenike za doček, a oni su tad odabrali Barune, Severinu, Doris Dragović i Zvonu Bohema.
Severina ''Djevojku sa sela'' nije napisala kao navijačku pjesmu, ali doprla je do srca "vatrenih". Slušala se od dolaska u Francusku pa sve do dočeka u Zagrebu. Te 1998. godine Seve je imala 26 godina, album joj je izašao u svibnju i počela je samostalno voditi svoju karijeru.
- Pjesmu sam posvetila svojoj rodici Neni Žeravici. U tom periodu sam dovršila i glazbu za pjesmu 'Prijateljice' jer sam tekst pisala puno ranije - prisjetila se Severina Vučković.
Pjevačica je dan prije dočeka dobila poziv Branka Mikše, tadašnjeg predsjednik HNS-a.
- Pitao me bih li došla pjevati na dočeku 'vatrenih' na Trgu Francuske Republike jer su nogometaši u busu pjevali 'Djevojku sa sela'… Bila sam zbunjena jer to nije bila navijačka pjesma - govori nam Severina pa dodaje:
- Tad su neki kompozitori namjenski pisali pjesme za reprezentaciju, ali mislim da su nogometaši 'Djevojku sa sela' prepoznali po stihovima 'Jednog jutra krenula sam u veliki svijet…', kao što su naši 'vatreni' iz jedne male zemlje Hrvatske krenuli na veliko svjetsko prvenstvo i osvojili broncu - priča nam Seve.
Tog ljetnog dana pjevačicu je u Zagrebu posjetila mama. I dobro da jest.
- Mama je rekla da moram ići na doček jer su oni naši heroji - kaže pjevačica.
Opkoljeni tisućama navijača, "vatreni" su se jedva probili do pozornice na kojoj je organiziran službeni doček uz izravan prijenos na HRT-u. Severina se također jedva probila.
- Stajala sam iza bine i tad me redatelj Krešo Dolenčić doslovno kroz gužvu vukao za ruku i gurao po stepenicama do bine i rekao: 'Odi pjevaj a capella s nogometašima'. I dao mi u ruke neki mikrofon koji nije bio za pjevanje nego za voditelje - prisjeća se. Možda to i objašnjava zašto se Igor Štimac bolje čuo od nje. Ali Severini na pozornici s legendarnim Ćirom, brončanima i 80.000 ljudi oko nje sve to više nije bilo važno.
- Kad su 'vatreni' s Ćirom krenuli pjevati, nastala je euforija i prekrasna uspomena na te dane ponosa i slave. To je bio prvi takav doček nekih sportaša i zato je nezaboravan. Veseli me što sam bila dio tog trenutka, kao i dio dočeka Janice Kostelić nakon osvojenog zlata i Ivaniševićeve pobjede na Wimbledonu, kad su tražili da pjevam 'Virujen u te'.
Iako je njezina ''Djevojka sa sela'' tad postala navijačka pjesma, za Severinu je najbolja ''Srce vatreno'', a kako nam kaže, najnoviju, onu Opće opasnosti i Tihe Orlića, ''Najbolja kad je najteže'', koju je Hrvatski nogometni savez izabrao za službenu himnu, još nije čula.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
