Za vrijeme snimanja filma 'Ptice' namjerio se na šestogodišnju kći Tippi Hedren, buduću glumicu Melanie Griffith, kojoj je poklonio voštanu figuricu njezine majke u minijaturnom lijesu i odjeći koju je nosila u filmu
SLAVIO BI 102. ROĐENDAN
Sir Alfred Hitchcock: Legendarni filmaš, ovisnik o 'prankovima' kao klinac je završio u pritvoru
Britanski filmski redatelj, pisac kriminalističkih i horor knjiga, Sir Alfred Joseph Hitchcock rođen je 13. kolovoza 1899. u Londonu, u predgrađu Leytonstone kao drugi sin i najmlađe dijete trgovca Williama Hitchcocka i njegove supruge Emme Jane Hitchcock. Djetinjstvo je, kažu, proveo usamljen, a pohađao je katoličku školu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sami Hitchcockovi imali su pomalo ekscentrične roditeljske metode zbog kojih bi ih danas mnogi prozivali. Naime, jednom ga je prilikom, nakon što bi se Alfred ponašao djetinjasto, otac poslao u policijsku stanicu s pismom. Nakon što ga je predao načelniku, na kratko vrijeme su ga zatvorili u ćeliju. Kad bi kasnije Hitchcock prepričavao tu zgodu, navodio bi je kao glavni razlog nepovjerenja prema policiji koje je, kao lajtmotiv, rado provlačio kroz svoje filmove.
U dobi od 14 godina Hitchcock je izgubio oca i napustio koledž svetog Ignacija u Stamford Hillu te otišao u Školu inženjeringa i navigacije. Nakon diplome postaje crtač i dizajner reklama u telefonskoj tvrtki. U to se vrijeme zainteresirao za fotografiju i počeo raditi u filmskoj industriji u Londonu. 1920. godine dobio je stalan posao u Islington Studiosu kao dizajner naslova za nijeme filmove.
Prepoznat je kao velik talent u novoj industriji. Već 1925. godine Michael Balcon iz Gainsborough Picturesa daje mu priliku da režira svoj prvi film, 'Vrt užitka' koji je snimljen u Njemačkoj. No komercijalna propast tog filma, kao i filma 'Planinski orao' prijetila je uništiti njegovu karijeru sve dok se nije posvetio žanru trilera.
E, tu je Alfred bio 'doma'.
'Stanar: Priča o londonskoj magli' iz 1927. pomeo je kino dvorane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Preciznost kadriranja u njegovim djelima dovedena je do savršenstva, a karakterizirali su ih crni humor, ironija i cinizam, napetost, šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.
Nabrajati dalje njegova djela nije potrebno, no valja još naglasiti da je Hitchcock u svojim trilerima nadišao standarde koji zadovoljavaju publiku, postigavši popularnost ravnu glumačkim zvijezdama. Postaje kultnim redateljem, a pri kraju 1930-ih, kad ga je David O. Selznick odvodi u Hollywood, mogao je sam određivati uvjete pod kojima će raditi.
Umjesto njegovim opusom i suhoparnim nabrajanjem činjenica, povodom njegova rođendana odlučili smo se pozabaviti zabavnim činjenicama iz njegova života.
'Planinski orao' je netragom nestao
Filmska vrpca 'Planinskog orla' nestala je, a tome da je film postojao u prilog govori tek nekoliko crno bijelih fotografija i tzv. lobby kartica pronađena na nekom buvljaku. Inače, lobby kartice, bile su veće od letaka, a manje od plakata, postavljale su se na publici vidljivim javnim mjestima, prikazivale su scene iz filmova, a cilj im je bio zainteresirati publiku da kupi kartu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Hitchcock nije bio pretjerano razočaran ovim gubitkom, dapače bilo mu je drago jer ga je smatrao 'izuzetno lošim'. No film se bez obzira na autorovu samokritičnost nalazi na vrhu ljestvice najtraženijih filmova Britanskog filmskog Instituta.
Supruga mu je bila desna ruka u poslu
S Almom Reville Hitchcock se vjenčao 1926. godine. Unatoč tome što je radio s mnogim holivudskim facama, najviše je povjerenja imao baš u svoju suprugu. Bila mu je asistent, scenarist, a bavila se i montažom. Kažu da je u početku za svaku scenu tražio njezino odobrenje i okretao se prema njoj s rečenicom: - Misliš li da je ovo bilo dobro?
Navodno ga je baš supruga uvjerila da za scenu iz 'Psycha' koristi glazbu Bernarda Herrmanna.
POGLEDAJTE VIDEO:
Volio je 'prankove' više od ičega
- Slab sam na praktične šale i svojedobno sam ih 'odradio' popriličan broj - priznao je 1966. godine francuskom filmskom kritičaru Françoisu Truffautu .
Alfredove su šale varirale od nedužnih, preko 'mind gamesa', do sadističkog ponižavanja i nisu baš svima bile smiješne.
Tako bi primjerice, u prepunom liftu glasno počeo pričati neku priču. Savršeno bi odabrao trenutak za izlazak iz lifta u trenutku kada je dolazio najzanimljiviji dio priče. Tu bi se tek uljudno naklonio ostalim putnicima i izašao, ostavljajući ih da se pitaju što je dalje bilo.
Meta su mu često bili ljudi koje je intimno smatrao 'lažnjacima' i umišljenim veličinama. Takve bi pozivao na večere, gdje bi im na stolice postavio jastuke koji ispuštaju čudne zvukove. Ponekad bi hrana bila servirana pogrešnim redoslijedom, počevši od deserta, a Hitchcock bi u reakcijama uživao i danima nakon što bi gosti otišli. Posebno mu je bilo drago 'nalijevanje' trezvenjaka. Naime, kad bi neki uštogljeni gost uporno odbijao popiti alkoholno piće, Hitchcock bi ga namjerno napio i zadovoljno promatrao posljedice.
Na meti su mu često bili glumci i filmski djelatnici. Jednoj je zvijezdi poslao 400 dimljenih haringi, glumcu Sir Geraldu du Maurieru isporučio je konja u garderobu, a kada se jedan snimatelj hvalio svojom naprednom novom kuhinjom s električnim uređajima, isporučio mu je na kućnu adresu dvije tone ugljena s porukom - 'Platio A. Hitchcock'.
Posebno se naslađivao šalama na račun glumica. Pa kad mu je Elsie Randolph povjerila kako se boji vatre, prvo je uredio da se zaglave vrata telefonske govornice u kojoj se nalazila, a potom nagovorio jednog tehničara da ju napuni dimom. Poznato je i kako se za vrijeme snimanja filma "Ptice" (1963.),namjerio na šestogodišnju kći, buduću glumicu Melanie Griffith, kojoj je poklonio voštanu figuricu njezine majke u minijaturnom lijesu i odjeći koju je nosila u filmu.
No bilo je onih koji mu nisu ostali dužni. Asistent snimatelja Alfred Roome osvetio mu se, primjerice, stavljanjem lažne bombe pod auto.
- Nikada niste vidjeli debelog čovjeka da tako brzo izlazi iz auta - ispričao je Roome.
No asistent je postigao što je htio i slavni redatelj nikada ga više nije gnjavio.
- Znao je cijeniti kad ste mu se suprotstavili - rekao je Roome.
Tko zna, možda je baš ta sklonost okrutnom ruganju bila razlog zbog kojeg, unatoč neosporivom talentu, nikada nije dobio Oscara iako je za njega bio nominiran 5 puta.
Kad je 1967. dobio počasni zlatni kipić za životno djelo, održao je najkraći govor ikada.
- Hvala vam... stvarno vam hvala - rekao je .
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
