Sopranistica Antonella: Nisam imala tremu čak ni pred Papom

U petom mjesecu pjevala sam sa zborom “Optimisti”, oni nemaju glasnica. Oni su heroji i koncert je za njih, rekla je Antonella Malis (47). Koncert će biti u četvrtak u Hrvatskom glazbenom zavodu. Pod nazivom Božićna bajka Antonelle Malis, “Glasom od srca za osobe bez glasnica”.

- Želim da se ljudi osvijesti o važnosti komunikacij. Meni je glas najvjerniji prijatelj, u svim situacijama. Sve što sam ostvaril i što jesam zahvaljujem svom glasu - kaže Malis. 

A splitska sopranistica to zna od malih nogu. Do četvrte godine živjela je na Hvaru, u Starigradu s bakom i djedom.

- Vodila me baka u crkvu i tek sam naučila govoriti. Bila sam mala i nestrpljiva pa bih prije vremena pjevala “ameeen”. Oduvijek sam radila neke predstave i pjevušila, nona je bila krojačica, a dida postolar pa su me odijevali kao lutkicu - kaže.

Bila je vrlo živa. Kada bi nona zaključala vrata dvorišta da ne odluta, sve bi joj pupoljke i latice potrgala i bacila u bunar. Nije joj bilo dosta pa bi pokucala baki na prozor da je “pohvali” nepodopštinom.

- Bila sam živa. Bilo je tako i u Splitu. Imala sam valjda pet godina, živjeli smo na Marjanu, a sa dječakom iz susjedstva otišla na rive. Vratili smo se tek navečer, svi su nas tražili - priznaje Antonella. Dolazi iz glazbene obitelji. Roditelji su bili profesori i vidjeli talent. Na pozornici je od četvrte godine, s pet je krenula u glazbeni vrtić, pjeva u zboru “Srdelice”. Kako kaže, uvijek je sve išla dvostruko. Uz “normalne” škole, tu je bila i glazbena, klavir i faluta. A voljela je samo pjevati.

- S 14 godina sam imala problem s visokim tonovima. Odveli su me roditelji kod Gertrude Munitić koja je u pauzi koncerta, u velikom toaletu, pričala sa mnom i rekla neka nju imitiram. Svaka joj čast. Ja sam je imitirala nakon čega mi je rekla da moram u Zagreb na operno pjevanje - otkrila nam je Malis.

Diplomirala je na Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu za profesoricu glazbene kulture te na Međunarodnoj glazbenoj Akademiji magistrirala belcanto u Rimu. Bila je dadilja, brinula o neokretnoj ženi, pjevala po restoranima... Pjevala je i u Vatikanu Papi Ivanu Pavlu II te tadađšnjem kardinalu Ratzingeru, kasnijem Papi Benediktu XVI.

- Nisam imala tremu, samo sam htjela točno otpjevati. Kod Ivana Pavla se baš osjetila pozitivna energija, svetost. A za Ratzingera, a bilo je to 1999. godine, mi je prijatelj rekao kako je to budući Papa. Pričala sam s njim, ugodan čovjek - rekla je Malis.

Za vrijeme jednog nastupa u Zagrebu, 2000., upoznala je budućeg supruga Jasminka Hodžića. Prepoznao ju je jer ju je gledao u ulozi svećenice u operi Aida i poželio “takvu ženu”. Uzeo je njen broj, ali mjesecima je nije nazvao.

- Izgubio ga je, a njene prijateljice nisu mu dale moj broj pa ga je nabavio preko ministarstva. Nazvao me i rekao da je mecena te da želi da mu Gertruda i ja pjevamo na imanju. Došle smo i tada je počela intenzivnija komunikacija. Bila je to fatalna i holivudska ljubav. Zbog mene je u Rimu ispraznio restoran i napunio ga laticama, doveo svirača na gitari...Bio mi je i velika podrška u mom životu umjetnice pjevačice - kaže.

Vjenčali su se 2001. i dobili sina Alexandra. Idilu je prekinula bolest i prerana smrt supruga. Ostali su nakon svega neki repovi i dugovi.

- Trebalo mi je 12 godina da sve riješim. Danas uživam stanje voljenosti kao žena, majka, prijateljica i umjetnica. Bilo je teških 12 godina, tu je i smrt majke i bliske rodbine, ali nikad nisam odustala. Bila sam tunel i svjetlo na kraju tunela jer sam sama sebi spas i rješenje. Prijatelji su me zvali Felix lady, uvijek se izdignem iz pepela. No, sve što čovjek radi, radi da bi se osjećao bolje, a uvijek od sebe treba polaziti sa ciljem opće dobrobiti, radost je definija uspjeha. A ako je samo jedan život lakše disao dok živiš, znači da si uspio- rekla je Malis.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

09:49

Zenzacija broj deset | Video: 24sata/pixsell