Show

Komentari 107

Prljavci: Nismo ni za sendvič imali, spavali smo na kolodvoru

Prljavci: Nismo ni za sendvič imali,  spavali smo na kolodvoru

Prvi album prljavaca nosio je oznaku šund, bojkotirali su ih državni mediji, nisu imali ‘kinte’, a svejedno su bili face iz Dubrave. Otad je prošlo 40 godina te 30 od ‘zabranjenog’ koncerta na Trgu bana Josipa Jelačića

Nemam kartu, ali ak’ uspiješ nabaviti, daj molim te pitaj koju i za mene, odgovara ovih dana Jasenko Houra (59) svima koji ga žicaju ulaznice za koncerte Prljavoga kazališta u Areni. Spektakli su rasprodani, a sad davne 1979., kad su objavili prvi LP “Prljavo kazalište”, takvo što su teško mogli zamisliti jer već taj prvi album je imao oznaku šunda i bojkotirali su ga državni mediji.

- Zbog famoznog poreza na šund bio je skuplji od drugih albuma. Dali su nam 36 sati snimanja i tri sata za remix. Jako malo vremena, pa dva sata ti prođe samo na kavi. Snimiti i izmiksati album za 39 sati ravno je ZF-u. Ta prva ploča je napravila dobar temelj za drugu. Napisi državnih medija tad nas nisu zanimali jer smo bili vezani uz alternativne medije poput časopisa Polet - govori nam Jajo.

POGLEDAJTE VIDEO:

Dva su imena pri osnivanju benda bila u opciji, uz Prljavo kazalište, razmišljalo se i o imenu Zarazne bolesti.
- Tajno smo glasovali, napisali imena na papire i na gusto je prošlo, 3:2. Nikad nismo ispitivali tko je glasao za koje ime. Istinska demokracija – priča Houra.

Tih godina bio je u fazi uličarenja, spavanja po kolodvorima, vježbanja u hladnim rupama. S početaka karijere rado se sjeti Boom festivala, rock zvijezda koji su s djevojkama pod ruku odlazili na večere, a on s Bogovićem sjedio u nekom predvorju i gledao ih.

- Neki novinar iz Novog Sada tražio je intervju, a mi smo pristali pod uvjetom da nam kupi pivo i sendvič. Čekajući vlak, spavali smo na kolodvoru jer nismo imali gdje drugdje – ispričao je.

Već s prvom pločom postali su face u Dubravi. Dobili su poštovanje klinaca, bend je postao vruća roba. Ispred Zvečke stajali su s Azrom, Pankrtima, Mirkom Ilićem, slikarima, glazbenicima, dizajnerima, a sve ih je objedinjavao ondašnji Polet. List je potaknuo i njihove zajedničke svirke u Ljubljani, Rijeci i Zagrebu.

- Nije bilo važno tko s kim stoji. Dolazio si i pio kavu, tko je naletio, dobro je naletio - kaže Houra.

Sve se tih godina vrtjelo oko njih, no koncerti poput onoga legendarnog na Trgu 1989. i dalje su se činili kao san. Sve dok sljedeće godine nisu objavili “Crno-bijeli svijet”.

Ploča je to na kojoj su momci iz Dubrave pjevali “Ne brini pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek...” i donijela im prvu dobru zaradu. Uz “17 ti je godina tek” na albumu su se našle i “Zagreb”, “Moderna djevojka”, “Crno-bijeli svijet” te “Mi plešemo”. Album su prodali u više od 200.000 primjeraka. Te godine Houra se odselio iz Dubrave, ali i danas tamo dolazi dvaput na dan. Jedanput na probu, drugi put na kavu. 

Nakon “Crno-bijelog svijeta” prljavci nastavljaju još žešće pa već sljedeće godine izlazi “Heroj ulice”, sa “Svim gradskim bitangama”, a 1983. album “Korak od sna” otvara i danas hit-pjesma “Sve je lako kad si mlad”. Bend pamti razne zgode, trenutak kad je Bogović zaspao na bini usred koncerta. Nevolje se, smiju se, događaju i krutim profesionalcima, kako ne i njima, haharima, koji su tada imali 18, 19, 20 godina?! To je, kažu, bilo odrastanje, sazrijevanje.

- Svirali smo tri koncerta na dan. U 10 ujutro u Virovitici, onda bismo pospremili opremu pa u 17 u Podravskoj Slatini, a hotel u Našicama čekao nas je navečer. Sami smo nosili opremu, sami slagali binu i igrali tri utakmice na dan da se što prije iskalimo. Životinjski brzo smo se izraubali, a slično je bilo i vani. U Njemačkoj smo na nastupima svirali tri puta po 50 minuta s tek desetak minuta odmora. Smršavjeli smo svi, na povratku doma prvo si vidio kapute, a onda nas. Fizički je bilo jako iscrpljujuće - priča Houra.

Najčitaniji članci