Splićanka stiže na Doru s čak tri pjesme: 'Jedna je posvećena mojoj samohranoj mami Ines...'

Deveta po redu u drugoj polufinalnoj večeri Dore nastupit će mlada splitska glazbenica Ananda Đuranović (22), koja će svoj prolazak na Eurosong pokušati izboriti s pjesmom 'Lies Lay Cold'. Nastala je još 2023. u Göteborgu, a na njoj je radila s producentima Andreasom Björkmanom‎‎ i Jonasom Ekdahlom. Kad je doznala da je prošla u top 24, doživjela je trostruki šok, s obzirom na to da je sudjelovala u nastanku još dviju pjesama koje se natječu - 'Monopola' i 'Enigme'. Obrazovanjem na MPA akademiji, Ananda je dogradila tehničke i kreativne kompetencije, a uz mentorstvo Teane Kovačević usavršila je svoj vokal. Talentirana Dalmatinka ima iskustva i u plesu, pa dobrih pokreta neće manjkati na sceni tijekom Dore.

Koja je bila vaša prva reakcija kada su vam javili da ste prošli u top 24 ovogodišnje Dore?

Trostruki šok. Ivan, koji pjeva 'Monopol', je prvi vidio da su objavljeni rezultati te mi proslijedio link, a da je išta rekao. Srce mi je skoro pa stalo kada je prvo ime koje sam na popisu vidjela bilo upravo moje. Zatim sam prošarala po ostatku popisa, drugi šok doživjela kad sam vidjela da je prošla i Irma, kojoj sam pisala 'Enigmu', a zatim treći šok kad sam vidjela da je i Ivan, s kojim sam pisala 'Monopol'. S obzirom na to da smo svi jako dobri prijatelji, prvo sam nazvala Irmu i njoj na videopoziv samo rekla: 'Čestitam', i tada su krenule suze. Ivan i ja smo također slavili preko poziva, a zatim i uživo nekoliko dana poslije. Stvarno je divan osjećaj jer smo svi kao jedna mala obitelj i svi smo mogli slaviti jedni druge međusobno. Poseban je osjećaj proći na natjecanje koje gledaš od malih nogu. Eurovizija je bila moj prvi doticaj s glazbom i potvrda da se tim, i samo tim, želim baviti u budućnosti. Biti autor na takvom natjecanju prije svega meni donosi jedan ogroman osjećaj zahvalnosti, i težinu koju najbolje razumijemo ja i meni bliski ljudi i obitelj, koji su sa mnom odrastali i znali koliko mi znači.

Pjesma "Lies Lay Cold" nastala je u Göteborgu i nosi snažnu emociju. Kako je izgledao proces stvaranja te pjesme?

To je bilo u studenom 2023. godine, otišla sam u Göteborg kod svog producenta Andreasa Bjorkmana, tada smo surađivali na drugoj pjesmi. Kada sam se posljednji dan vratila iz studija nazad u hotel, otvorila sam laptop te krenula pisati jer sam prolazila kroz jedan težak period. Najbolje izražavam sebe kroz pisanje i to smatram svojim najboljim (i jedinim) ispušnim ventilom. Nije mi bilo dosta što smo proveli cijeli dan u studiju, jer sam u svojoj glavi još toga imala za reći. Pa sam našla neku običnu klavirsku pratnju koju sam imala u folderu, nasumičnim odabirom, upalila diktafon na mobitelu i krenula pjevušiti melodiju koja mi je dolazila. Kada pišem, uvijek prvo pišem melodije. To mi dolazi prirodno, a ova je nastala u jednom pokušaju. I danas imam tu prvu snimku pjesme, koja, kada bi se sada usporedila, ostala je relativno ista. Tako da je zapravo nastala u nekoliko minuta. Odmah zatim nadodala sam tekst, sveukupno mislim da je potrajalo nekakvih 20-ak minuta. Zatim sam, kako uvijek radim, nadodala tisuću harmonija i nekih svojih elemenata. Ideja je bila tu, a oživjeli su je divni Andreas Bjorkman i Jonas Ekdahl, koji su svoje vizije i čari stavili u pjesmu. Zajedno smo ju završili, prepravljali što nam se nije sviđalo, ali je generalno ostala ista kao prvotna ideja. Nekada je tako jednostavno. Ja imam tu čast i privilegiju imati toliko dobar tim, s kojim sam jako bliska osobno, pa je cijeli proces pisanja pjesme 'Lies Lay Cold' bio tako jedno divno iskustvo, emocionalno izazovno, teško, ali takve su stvari i najljepše.

U početku ste je htjeli ostaviti samo za sebe, a sada s njom želite osvojiti Europu. Tko vas je nagovorio da je podijelite sa svijetom i zašto ste prvo bili mišljenja da ostane zabilježena samo u vašem mobitelu?

Zapravo je u pitanju bio strah od surovosti. Jedna je stvar biti iskren sam sa sobom, što je nekada već samo po sebi i teško, ali drugo je tu ranjivost podijeliti sa svijetom. Meni je 'Lies Lay Cold' uvijek bila, i još je, poput lista iz dnevnika. Mislim da bi malo tko dopustio nekome da im drugi čitaju dnevnik (smijeh)!

Šalu na stranu, smatrala sam ju nečim što sam samo ja trebala sebi reći, i što samo ja trebam čuti. Dok sam zaboravila da upravo moji najdraži umjetnici svoju glazbu stvaraju iz osobnog iskustva i ne boje se biti ranjivi, i upravo sam se s pjesmama najteže tematike najviše povezala. 

Najbolji prijatelj zaslužan je za to što je pjesma sada na Dori. Jednog je dana preslušavao moje demo snimke, i među njima je bila i 'Lies Lay Cold'. Ali, jedina nije bila ispravno imenovana, nego sam ju nazvala nekim nasumičnim rasporedom slova i riječi koje je zapravo bilo besmisleno. Upravo zato što sam ju namjeravala izbrisati. I možda ju podsvjesno ni nisam htjela više pronaći (smijeh)!
Došla je na red, i kako sam eksportirala samo posljednji dio pjesme, od bridgea, odmah su krenule harmonije i ‘silence is deafening dio’. Ja sam promrzla od straha i odmah išla ugasiti demo, ali bilo je prekasno jer ju je on već čuo i naredio mi da se slučajno ne usudim ugasiti ju, i da želi čuti do kraja. Zaljubio se u pjesmu i sljedećih godinu dana nagovarao me da ju završim i pošaljem na Doru. Ja sam godinu dana odbijala, ali izgleda da je ipak malo tvrdoglaviji od mene. Krajem ljeta prošle godine usudila sam se otvoriti projekt prvi put od tog dana u studenom 2023. godine, te sam eksportirala cijeli demo i poslala ju svom timu u Švedskoj. Oni su odmah na nju pozitivno reagirali, ali nisam previše razmišljala o tome jer smo se tada fokusirali na Ivana i 'Monopol'. Kada smo Ivan i ja otišli u Göteborg snimiti i dovršiti 'Monopol', na dan kada smo sletjeli Andreas i Jonas u grupu su mi poslali prvu verziju pune produkcije 'Lies Lay Colda'. Suze su potekle i tad sam ju gledala drugim očima. Još uvijek u strahu, ali tada me taj strah više nije sputavao, nego mi je sada bio motivacija.

Izjavili ste da je "Lies Lay Cold" jedno od vaših najosobnijih dijela. Što se autobiografsko nalazi u pjesmi?

Moj proces saznanja da uništavati i žrtvovati sebe kako biste nekom drugom pomogli kako bi se pronašao, nikada nije vrijedno. Koliko god bilo iskreno, sama sam sebi najviše štetila time što sam zanemarivala svoje potrebe i želje kako bih drugima ugodila i vidjela ih sretnima. Samim time 'Lies Lay Cold' je moje priznanje samoj sebi načina na koje sam bila autodestruktivna i finalan prekid sabotiranja same sebe.

Kako je mentorstvo Teane Kovačević utjecalo na vaš glazbeni i scenski razvoj?

Ja uvijek svima govorim da imam dvije mame u životu, od kojih su obje ratnice. Moja majka Ines Đuranović, koja je samohrana mene i mog brata odgojila i uvijek se za nas borila te je moj heroj. Druga majka mi je upravo vokalna mentorica Teana Kovačević, koja je meni toliko više od vokalnog mentora. I ona je ratnik, glazbeni genije, a prije svega čovjek. 'Lies Lay Cold' posvećena je i njima, jer su upravo i one žene koje će uvijek svima davati nesebično, ne očekujući pritom ništa nazad. 

Teana je uvijek bila realist i to sam kod nje najviše cijenila. Kada sam bila loša u nekoj izvedbi, govorila mi je da sam loša, kada sam bila dobra, govorila mi je da sam dobra. Nikada mi nije ništa uljepšavala jer je znala da najviše poštujem iskrenost i konstruktivnu kritiku. Ona me uvijek držala na zemlji što se tiče glazbe. Poticala nas je na treniranje uha prije svega, ne na čitanje noti i tehnikalijama. Za nju je dobro uho koje se u svakoj situaciji zna snaći puno važnije nego da znamo čitati note i otpjevati sve što piše. Voli nesavršenstvo u izvedbama, ako se znaš s njim dobro izvući. Voli karakter i voli da se u pjesmama pokaže iskrena, surova emocija, a ne naučena izvedba. Jako smo se povezale na zajedničkoj ljubavi prema harmonijama i vokalnim trilerima/fijoretima, i provele smo puno vremena skupa. Skupa smo se i smijale i plakale, i to nastavljamo raditi i danas. Jedna je od prvih osoba kojoj uvijek pošaljem sve što radim, što osobno, što glazbeno, njeno mišljenje i danas mi je jedno od najvažnijih i ostat će jedno od najvažnijih na svijetu. Ona je jedna od ljudi koja me izgradila u ovo što sam danas, a svoji se početci i korijeni nikada ne zaboravljaju. Iako nas dijeli puno kilometara, povezanost koju imamo ne zna udaljenost, i na nju ću misliti bila u Zagrebu ili u Japanu.

NATALIE BALMIX Pjevačicu izbačenu s Dore zovu novom Severinom: 'Ako sam u toj ladici, onda imam dobar put'

Plesom ste se počeli baviti još 2009. godine. Hoćete li i nastup na Dori učiniti plesnim?

Odrasla sam na hip hop stilu, ali mislim da ćete u ovoj izvedbi gledati nešto malo više eksperimentalno. Pokreti su definitivno ukomponirani na pozornici, a kako, s kim ili čim, vidjet ćete uskoro.

Osim vaše pjesme, radili ste i na skladbama "Monopol" i "Enigma". Gledate li ih onda kao konkurenciju?

Gledam ih kao meni najdražu konkurenciju, i to isključivo pozitivnu. Ivan i Irma su prije svega divni ljudi, koji su jako strastveni oko svog stvaralaštva, marljivi, daju se u sve što rade stopostotno i jako mi je toplo oko srca biti dio njihove priče te gledati kako se pripremaju za svoje nastupe. Zahvalna sam što su baš oni osobe koje su ove pjesme oživjeli, pogotovo jer su im dali svog šarma i učinili ih svojima. Te su pjesme, kako ja volim reći, svjesno ili nesvjesno, uvijek bile krojene upravo za njih.

Kako ostajete vjerni svojoj autentičnosti dok eksperimentirate s novim zvukovima i stilovima?

Smatram da kad stvaram, sve stvaram jako iskreno te nikad ne stvaram s namjerom da se približim nečemu za što znam da bi se dobro prodalo ili da se sada sluša. Ako neki izvođač od mene kao autora traži određeni stil, naravno da ga nije problem napisati, i uvijek volim raditi i na projektima gdje dobijem izričite instrukcije za žanr i stil pisanja, pogotovo jer ti izvođači uvijek meni daju punu slobodu da njihovu viziju stvorim na svoj način. 

Kada pišem za sebe to je skroz druga priča, jer sam strastvena oko toliko puno različitih žanrova, da sve ovisi na koju se nogu taj dan dignem (smijeh)! Nekada mi se piše RNB, nekada flamenco, nekada pop, nekada rock. Tu sama sebi stvorim problem jer u kompjutoru imam na stotine demo pjesama, kojih onda ne znam više ni odabrati. Tu dobro dođe imati ljude oko vas kojima vjerujete i za koje znate da će vam dati najbolji savjet. Kao što je to upravo bila i 'Lies Lay Cold'.

Generalno se uvijek vodim logikom da nema elementa koji s nekim drugim ne možeš spojiti. Ako to netko kaže, to govori jer ga on ne zna spojiti. Glazba je subjektivna i uvijek volim stvarati što god mi padne na pamet, a zatim provodim sate kako bih to dovela do razine s kojom sam osobno zadovoljna. Zato ja nikada ne volim reći da nečija glazba nije kvalitetna ili dobra. Mogu samo iskomentirati da nije moj osobni stil, i da mi ne sjeda uhu. Svaka forma glazbe kao umjetnosti je osobna i treba se gledati upravo tako, kao nečija umjetnost. Ne trebamo ju svi razumjeti, ali ju (u većini slučajeva) trebamo poštivati ako, naravno, to nije govor mržnje ili kriva poruka u pjesmi.

UHODANI VODITELJSKI PAR Duško Ćurlić i Barbara Kolar će po prvi put zajedno voditi Doru: 'S njom sam oduvijek to htio...'

Spomenuli ste da vas inspiriraju Anastacia, Rosalía i Jacob Collier. Što iz njihovog rada najviše utječe na vaše stvaralaštvo?

Mnogo je tu izvođača koji su me izgradili u ovo što sam danas i koji me nastavljaju graditi. Najviše volim pričati o njima jer znam kako se ja osjećam kad meni netko predstavi nekog glazbenika za kojeg nisam čula ili kojeg do sada nisam doživljavala. Najbolji je osjećaj na svijetu! Još je bolji osjećaj nekome moći pokazati nekoga tko je mene osobno inspirirao i objasniti genijalnost iza njihovog stvaralaštva. Svi su oni jako drukčiji jedan od drugih, i zato su meni posebni, ali svatko ima neke elemente koji su me inspirirali. 
Anastacia je bila moj prvi CD ikad, s albumom Pieces of a Dream, koji mi je mama poklonila. Imala sam pet ili 6 šest i odmah sam postala opsjednuta njezinim stilom pisanja, njezinim vokalom, melodijama, harmonijama. Načinom na koji je vladala pozornicom, njezinom karizmom i stilom. Naravno, kao dijete, takve komponente ne razumiješ, ali meni je odmah sjela i činilo se da mi je svaka pjesma bolja od druge. U kasnijim godinama bila sam impresionirana i njezinim karakterom, jer je žena prošla kroz vrlo teške periode, i svaki prevladala. Uz nju sam odrasla i ona mi je najduža inspiracija i ostaje i danas. Imala sam tu sreću vidjeti ju uživo na koncertu upravo u Opatiji.

Rosalia je, po mom mišljenju, jedna od najinovativnijih i najtalentiranijih umjetnika ove ere te će takvom ostati zapamćena jako dugo. Njezina glazba mi je također bezvremenska, iako je relativno kratko na sceni (nekih desetak godina). Ona mi pogađa emociju koju još nisam do tada doživjela, što je meni bilo nezamislivo i fascinantno jer nakon toliko godina slušanja svega i svačega, rijetko kad te nešto može do tolike mjere iznenaditi. Upravo je ona moja najveća inspiracija i poticaj da eksperimentiranje s glazbom uvijek treba biti bez pravila. Od nje nikad ne znaš što očekivati, i u meni budi strahopoštovanje.

Jacob Collier je, nažalost, najširoj publici jako podcijenjen umjetnik. Osim što je, možda, najinteligentniji glazbenik što se tiče teorije glazbe, također unosi zvuk koji do sada nisam čula kod nikoga. Nije za svakoga, i shvaćam zašto, ali točno imam periode kada njega, i samo njega trebam i mogu slušati - vrlo je intenzivan, kompleksan, i nekada uhu ne paše toliko događanja u pet minuta jedne pjesme. Ali, baš ga zato i volim. Često gledam njegove Behind the Scenes dok stvara pjesme, producira, gradi harmonije, i svaki se put iznova nastavim šokirati. On sadrži znanje od kojeg do kraja života možeš učiti.

U svemu je tome zapravo i poanta glazbe za mene. Neprestano učenje, istraživanje novih komponenti, elemenata, stilova, žanrova, evolucija glazbe. Volim svaku točku glazbe, procesa stvaranja i rado učim kad god mogu i od koga kod mogu.

Kako vidite svoju karijeru u budućnosti i gdje biste je voljeli graditi, u Hrvatskoj ili inozemstvu?

Definitivno se vidim u inozemstvu, ne nužno jer ne želim graditi u Hrvatskoj - baš naprotiv. Jer smatram da svijet zaslužuje primiti utjecaje Hrvatske jer, iako smo mala zemlja, imamo toliko toga za ponuditi. Smatram da na našoj sceni ima mnogo mladih, inovativnih glazbenika, neki od kojih su i moje kolege, i za svih se nadam da će ih jednog dana čuti još šira publika, jer kad netko stvara iskreno, glazba ne zna za mjesto i vrijeme.