Show

Komentari 15

'Splitski festival već zadnjih 10 godina nema hit. Maknuli su me jer nisam odgovarao Kerumu...'

'Splitski festival već zadnjih 10 godina nema hit. Maknuli su me jer nisam odgovarao Kerumu...'

Nisam bio član ni jedne stranke, a da bi opstao na takvome mjestu, moraš biti član svih stranaka. Politički prilagodljiv, a ja to nisam. Željko Kerum je preuzeo vlast, ja mu nisam odgovarao i to je to, kaže Neno

Prva pjesma Splitskog festivala koja me silno dirnula bila je ‘Sunčane fontane’ Zdenka Runjića. Te 1974. pjevala ju je Tereza. Očarao me zvuk i poželio sam tako pisati, skladati, snimati... biti dio tog svijeta, priča nam Nenad Ninčević (60).

POGLEDAJTE VIDEO: 

Skladatelj danas iza sebe ima više od 2000 pjesama, naš je najpoznatiji tekstopisac i hitmejker. Bio je direktor Splitskog festivala nekoliko puta, 1994., 2004., 2005., pa 2009. 2010., ali te 1974., kad su ga očarali Terezin glas i Zdenkove note, bio je u sportu, trenirao je karate. Danas tvrdi da bez Splitskog festivala ne bi bio to što jest. Priliku mu je dao Slobodan Kovačević, ondašnji šef grupe More. Te 1983. uzeo je Ninčevićev tekst pjesme “Karijola”.

– Bila je to moja prva pjesma, osjećao sam se kao da je svijet moj. Kad je izašao LP s festivala, na kojemu je sitnim slovima pisalo ‘N. Ninčević’, bio sam najsretniji na svijetu – kaže.

Pamti kako su zvijezde te godine gorjele na pozornici. Bio je klinac, a Mišo, Tereza i ostale živuće legende vodile su teške bitke. Jer jedna je pjesma bila bolja od druge.

– Oni su se natjecali tko će pobijediti bez festivalskih igara s kartama. Danas kupiš 50 karata i sigurno pobjeđuješ – kaže Ninčević, koji je u godinama dok je vodio Festival na pozornicu dovodio i Mišu, i Olivera, i Terezu... Najveće zvijezde redom.

Festival je te 1983. vodio profesor Josip Mirošević. Svaki put kad bi kasnije uzeo neku Ninčevićevu pjesmu, pozvao ga je i pričali su što na pjesmi treba popraviti, na čemu poraditi. Kad je kasnije Zdenko Runjić preuzeo Splitski festival, nastavio je raditi kao Mirošević. To je Ninčeviću bila najveća škola.

– Ako si znao slušati što majstor kaže, imao si veliku priliku za napredak. Godinama kasnije i ja sam kao direktor festivala sugerirao autorima. Kad bih vidio da je nešto dobro u pjesmi, rekao bih: ‘Ajde da je završimo, napravimo kako valja’ – govori.

Tako je, prisjeća se, i Zdenko Runjić 1992. napravio s Ninčevićevim tekstom “Da je meni s tobom kraj pasike”. Bio je to prvi nastup Vinka Coce. Zdenko je odmah prepoznao pjesmu i rekao: “To ide, ali kao duet. Napravit ćeš snimku tako i tako”. S Vinkom je pjevala Tomislava Miše. I danas svi znaju otpjevati “Pasike”. Sjeća se i 1995. kad je s “Ništa kontra Splita” pobijedio Dino Dvornik. Ulaznice se, priča, nisu trebale ni brojiti, samo je Dinova kutija bila prepuna.

– Je li imao 923 ili 1073 karte, nebitno je. Proglasili smo ga pobjednikom bez ikakvog brojenja. Takva pjesma ne može biti neprepoznata od strane vodstva festivala – kaže.

Dodaje da direktor festivala mora sudjelovati u skladanju i pisanju tekstova, mora pomoći ljudima. Samo tako se stvaraju čarolije, pjesme koje traju. Splitski festival je u godini Ninčevićeva prvog autorskog pojavljivanja, 1983., iznjedrio hitove koje rado pjevamo i nepunih 40 godina kasnije. Tereza “Na kušinu”, Zlatko Pejaković “Malena”, Frano Lasić “Zagrljeni”, Magazin “Kokolo”, Jasna Zlokić “Ne znam koji vjetar puše”... Pobijedio je Milo Hrnić s megahitom “Dalmacijo, ljubav si vječna”.

– Između 500 pjesama koje dobiješ, nemaš dvije koje su zaslužile da u tom obliku idu na festival. Moraš prepoznati njih 20-ak na kojima se da raditi. Nisam bio pristalica toga da žiri bira pjesme. Kroničar Splitskog festivala Goran Pelajić sto puta je ponovio: ‘Teško da kraj Ninčevića netko može imati drugo mišljenje’. Možda sam i bio diktator, ali pažljivo sam poslušao i odlučio na čemu ćemo raditi – kaže.

Već dugo, kao te 1983., Splitski festival nije imao šest megahitova. I barem još toliko hitova. Onih koji će se pjevati i četiri desetljeća kasnije. Estradni menadžer Ivica Bubalo godinama upozorava da je Splitski festival dotaknuo dno. Sad je napisao otvoreno pismo splitskom gradonačelniku Ivici Puljku u kojemu ga moli da pomogne festivalu vratiti barem malo digniteta. Kaže da su ga više od pola stoljeća stvarali najveći skladatelji, pjesnici, tekstopisci, aranžeri i glazbenici, a posljednji festival koji je bio na razini kakvu zaslužuje bio je, piše Bubalo, pod vodstvom Ninčevića i njegova tima. Nakon tog 50. festivala, 2010., stiglo je razdoblje koje je festival, smatraju i nekadašnji akteri, dovelo na samo dno.

– Nisam za to da se tako govori. Svi žele ostaviti trag, svi se trude. Svatko tko vodi festival želi da on bude dobar, zapamćen. Pitanje je samo dometa, može li, zna li... – kaže.

Estradom zadnjih godina kruži zafrkancija “Reci mi dva hita s bilo kojeg Splita zadnjih deset godina”. Nitko ne zna. Festival, govori Ninčević, ovisi isključivo o kvaliteti pjesama koje ostaju. Samo one pokazuju koliko je festival bio dobar.

– Samo živa pjesma, ona koja se pjeva svaki dan, svugdje i za koju ljudi misle da postoji oduvijek, kao narodna. To je mjerilo uspješnosti, kako autora tako i festivala. Ima i onih pjesama koje se izvedu jednom i više nitko ne zna da su postojale. Direktor festivala postoji da takvih ne bude ili da ih je uistinu malo, tu se vidi koliko je sposoban kao koautor, cenzor, savjetnik... Jer o tome mu ovisi festival – govori skladatelj.

Splitski festival prvi je put pao na niske grane kad je Zdenko Runjić pokrenuo Melodije hrvatskog Jadrana. Svi su jači izvođači pohrlili na njegov festival, pa je netko Split trebao osvježiti, dignuti na višu razinu. Sljedeće 1994. ponuđeno je Ninčeviću da ga vodi. Napravio je veliki pomak već tad. Na pozornicu je doveo Severinu, Terezu, Vicu Vukova..., ali najviše je napravio 2009/2010.

Doveo je i sportaše, političare, glumce, da uz Orkestar pjevaju hitove s prošlih festivala. Tek da daju šušur. Gledalište je, prisjeća se, te 2010. bilo puno do zadnjeg mjesta, ljudi su plakali od uzbuđenja, euforije.

– Sjećam se nogometaša, Rade Šerbedžije... Doletio je iz Amerike da pjeva s Kemalom Montenom, nije htio ni da mu platim putne troškove. Sponzor mi je dao neko čudo od bijelog odijela i sjećam se da me Kemica zalio crnim vinom. Prigovorio sam, a Kemica mi je rekao: ‘Što si nervozan? Pilo se, jelo se, prolilo se, pa što ako sam te zalio?’ Sjajna atmosfera. I bina je bila okrenuta prema moru, pa je moglo stati i do 3500 ljudi. Sad ih je na festivalu 250. Ne može to biti ista atmosfera – priča.

I iza pozornice tih je godina bilo neviđeno zanimljivo. Festival, priča on, traje dva-tri sata, a iza bine se satima prije početka motaju stotine ljudi; pjevači, menadžeri, novinari, fotoreporteri, starlete... Bakljada na festivalu, kao na Hajduku. Jelena Rozga i “Bižuterija”, klapa Sveti Florijan i Čedo Martinić s pjesmom “Kako ću joj reć’ da varim?”. To je, govori, slika Splitskog festivala, da je publika aktivna, da se ponaša kao na derbiju. Bez zvijezda i hitova ne ide. Za taj je spektakl Ninčević dao i svojih milijun kuna. Vjerovao je da će voditi festival i sljedeće četiri godine. I da će kasnije biti neka dobit.

– Nisam to dočekao, maknut sam, ali nije mi žao. Splitski festival mi je puno dao, pa je bio red da i ja dam njemu – kaže.

Srušila ga je politika bez obzira na to, kako se i danas priča, što je Splitski festival pod njegovim vodstvom doživio renesansu.

– Nisam bio član ni jedne stranke, a da bi opstao na takvome mjestu, moraš biti član svih stranaka. Politički prilagodljiv, a ja to nisam. Željko Kerum je preuzeo vlast, ja mu nisam odgovarao i to je to. Valjda nisam bio dovoljno poslušan. Ništa mi nije rekao, nismo nikad imali neke velike kontakte. Odradio sam što mu je trebalo u kampanji i pomogao. Nikad mi ništa ružno nije rekao, samo me političkim putem maknuo. Tad je to mogao, držao je grad. Ali nikad uvredu ili ružnu riječ nisam od njega doživio – prisjetio se Ninčević.

Ni desetljeće kasnije nisu sjeli i razgovarali o smjeni. No lako moguće da je te 2010. Keruma naljutila zanimljiva voditeljska kombinacija, Nives Ivanković i Mila Elegović, kao Braco i Seka.

– Malo smo se i našalili s tad aktualnom situacijom. I ja sam se tu postavio drčno, ali to je Split. Zezao sam se, pa sam i dobio što me ide. I ponovio bih to, odmah – priča nam skladatelj.

Ne isključuje mogućnost da jednom ponovo vodi Split. Vrata, kaže, nije zatvorio.

– Na drugim je ljudima da prepoznaju treba li im facelifting i da daju ponudu. Apsolutno više ne bih radio gluposti da iz svog džepa financiram festival. Niti to mogu nakon korona partyja. Inače, zašto ne? – završava.

Najčitaniji članci