Sport u naletu. Još samo da se naši rukometaši prime posla, a ne nadimka koji im smeta...

Već tradicionalno kraj godine ispratimo uz nogomet, vrlo je popularan 'boxing day' u Engleskoj, američka košarka tu je redovito, doba je to i skijanja, a pogotovo skijaških skokova. Četiri skakaonice nikad ne razočaraju, malo im nedostaje da steknu status Novogodišnjega koncerta iz Beča. Onda su se, nije puno 2024. prošlo, nadovezala europska prvenstva u vaterpolu i rukometu.

KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ Na početku godine je kod nas jasno da 'Nova' ne znači puno: Sve je po starom i stiže repriza

Ovo prvo, vaterpolsko, trenutačno nam je bliže, ali zato što se igra u Zagrebu i Dubrovniku. Sporta je, dakle, na sve strane, buja. Novi je izbornik rukometaša, Goran Perkovac, nada je uvijek tu, kao i očekivanja. Iako su priče o medalji malo splasnule, ali to bismo možda mogli pripisati laprdanju o nadimku. Gotovo s nevjericom čitali smo zahtjev Hrvatskog rukometnog saveza da igrače više ne zovu 'kauboji'. Primjer za trljati oči. Usred priprema, kad se treba vratiti na vrh, boriti se za medalju, oni se, umjesto loptom i terenom, bave nadimkom. Smeta im to jer, kao, u ovoj momčadi nema više nikog iz te generacije (iako je Domagoj Duvnjak, vjerojatno najbolji igrač, i dalje tu) koju su prozvali 'kauboji', a ideja je to, pazite sad, ni manje ni više nego Ivana Balića.

A i taj je prijedlog došao na zahtjev rukometaša, kojima je smetao tadašnji nadimak 'pakleni'. Da, dobili su ga, lako je pogoditi, po uzoru na 'vatrene'. No, eto, to im je smetalo, sad im je opet smetalo. Vrlo osjetljivi sportaši, iako po 'hrvanju' i borbi ne terenu ne bismo takvo nešto pomislili. I, kako je bilo i za očekivati, počeli su se s raznim 'pametnim' prijedlozima javljati sa svih strana. Pa im tako predlažu 'uvik kratki', 'kraljevi šoka', 'geni kameni', 'umorni', pa 'ispijači živaca'... Ima tu raznih ideja, ali možda bi bolje bilo s odabirom pričekati da prođe prvenstvo, da im opet nešto ne bi smetalo. Da mogu misliti samo na igru. Kao i dosad.