Tarik: Nije mi problem vježbati, samo da je uz mene moja Lejla

Tjedan dana prije premijere predstave “Buba u uhu” Krešimira Dolenčića u kazalištu Kerempuh glumac ima zahtjevne probe. No unatoč tome Tarik Filipović (41) odlično se osjeća, kaže, jer ima snage za sve. Redovito vježbanje, dva, tri puta tjedno, daje mu više energije pa se više ne umara. Ipak, za predstavu “Spektakluk”, u kojoj igra nekoliko različitih i fizički zahtjevnih uloga, pazi da manje skače, pleše i kleči jer mu noga još nije do kraja oporavljena od teškog prijeloma. Na Tarika je 15. siječnja na pješačkom prijelazu u zagrebačkoj Kustošiji naletio terenac. Imao je višestruke prijelome lijeve potkoljenice i smrskano koljeno. Morao je na hitnu operaciju u privatnu kliniku u Krapinskim Toplicama, gdje je i ostao na višemjesečnoj rehabilitaciji.

- Još malo mi treba za potpuni oporavak, ali sam sad već dosta dobro. Čak su mi neke stvari bolje nego prije nesreće. Eto, čini se da nije ni svako zlo za zlo - kaže Tarik, koji nakon nesreće nije mogao stati na noge.

'Možda na kraju postanem i trener'

Tri mjeseca poslije operacije počeo je vježbati u zagrebačkom studiju koji je za njega osmislio individualni sustav treninga.
- Prehranu nisam previše mijenjao, samo sam naučio da voće trebam jesti prije obroka, a ne nakon. Na mom meniju najviše su piletina, riba i teletina - dodaje glumac.

Nakon terapijskih vježbi nastavio je redovito vježbati, a od idućeg mjeseca pojačat će ritam treninga.


- Dobio sam motiv kad sam vidio prve rezultate jer sam shvatio da napokon pravilno izvodim vježbe. Prije sam išao u teretanu, ali sad vidim koliko sam imao nestručno vodstvo ondje jer za svakog vježbe moraju biti individualne, a ne iste. Tamo nisam vidio rezultate pa sam brzo odustajao od treninga. Zapravo sam sve ove godine povremeno vježbao, no sada sam odlučan nastaviti - kaže Filipović hvaleći se kako je već počeo trčati.

- I to pravilno jer dosad nisam znao tehniku trčanja. Shvatio sam da sam cijeli život sve vježbe krivo radio pa su mi koljena stradavala - objašnjava. Tarik je do svoje 18 godine bio sportaš, igrao je nogomet u Zenici.

- Od tada sam više volio piti i pušiti. Vježbanje mi je bio užasan pojam, stalno sam imao upale mišića pa sam se grozio toga. Smijao sam se treneru Asimu kad je rekao da ću se još “navući” na vježbanje. No stvarno jesam pa možda na kraju i trener postanem, kaže kroz smijeh dodajući kako svima govori da se počnu brinuti za svoje tijelo. Uz njega je dok se oporavljao, učio hodati ispočetka, čitavo vrijeme bila njegova supruga Lejla.

Supruga je zavoljela vježbanje uz mene

- Lejla je dolazila na treninge i oduševila se pa sad redovito zajedno vježbamo. I to pravilno. Ona je bila gora od mene po pitanju vježbanja, a sad je prezadovoljna kad se vrati s treninga. A i meni ništa nije teško kad je ona uz mene - naglašava Tarik. Treneri hvale njegovu strpljivost, upornost i marljivost. Na početku ga je samo rezultat zanimao. Kod kuće je odrađivao vježbe, kažu, štreberski.

- Prije bih se umorio samo hodajući uz stepenice, no kad sam iz treninga u trening vidio poboljšanje, to me obradovalo pa sam marljivo nastavio. Kupili su me rečenicom da ne postoji jedna te ista vježba za dvije osobe. Na kraju ću tijelo dovesti u bolju formu i red nego što je ikad prije bilo - dodaje Tarik, koji je prvo učio kako se pravilno radi čučanj, a toliko ga je usavršio da ga je trener preimenovao.

- Više nije boksački nego Tarikov čučanj - kaže u šali pokazujući nam čučanj s olimpijskom šipkom u rukama. Zasad diže ovu žensku, no nada se da će uskoro moći podići i mušku šipku s utezima. Sve vježbe, hvali se, zna i teorijski objasniti. Uvijek nasmijan i duhovit, glumac je na treninzima zabavljao sve oko sebe pa je tako smislio riječ “glutko” za gluteuse (stražnjicu).

Iskrivljena slika o svojem tijelu

Tarik ima svaki sat planiran i programiran prema njegovim potrebama. Radi prema programu MBS-a (movement balance system) čiji je cilj pojedinačno rješavanje ozljeda, postupni povratak potpunog opsega pokreta, razvoj mišićne jakosti i mišićne koordinacije. Glumca su trenirali sportski trener dr. sc. Asim Bradić i mr. sc. Martina Mavrin Jeličić.

Voditelj kvizova na HTV-u ističe kako mu je sad sve lakše raditi kad se bolje osjeća u svome tijelu.

- Kao i u kazalištu, dok vodim kviz, moram biti koncentriran, oštrouman, brz i točan što zna izmoriti čovjeka, no sad mi je puno lakše - ističe glumac, koji se hvali 150. izvedbom predstave “Spektakluk” koju radi s kolegom i prijateljem Reneom Bitorajcem.

Tarik je sretan jer ponovno može sa sinovima, devetogodišnjim Dinom i petogodišnjim Armanom zaigrati i nogomet.

- Obojica obožavaju i treniraju nogomet, ali to nije zato što sam ih natjerao na to da bi ispunili moje ambicije, nego im se to sviđa. Često im ja nabacim, onako usput, žele li možda nešto zasvirati, no za sada nemaju interesa - kaže glumac i voditelj. Ističe kako sinovima ne želi nametati interese i govoriti im čime da se bave, može im samo predložiti ili ih uputiti u to što ih zanima.

Sinovi igraju nogomet, tata bi i da sviraju

- Dino uči njemački i odličan je učenik četvrtog razreda, a Arman će krenuti u školu iduće godine - hvali se glumac, koji je ovih dana duboko u ulozi liječnika koji nije normalan.

- Igram pomaknutog čovjeka, no na kraju ispadne da je on zapravo bio jedini normalan. Tako je to u životu - objašnjava. Čim premijera prođe, Tarik će početi raditi na novoj predstavi matičnog kazališta “Sasvim obične besmislice”, pisca Daniila Harmsa.

Nitko se neće igrati, misle da sve znam

Ovo mi je već četvrti kviz koji vodim na HTV-u, no svakako je najdinamičniji. Bitna je brzina i koncentracija pa tako ni ja ne smijem zakazati kako bih vodio igrače, kaže Tarik koji vodi utorkom i nedjeljom na HTV-u kviz “POTJERA”.

Dodaje da se ne bi prijavio na takav TV format.

- Dosta sam naučio vodeći kvizove. Sretan sam što sam imao tu priliku, ali nije da sve znam, pa nisam Mirko Miočić - kaže glumac. Naglasio je da njegovi prijatelji, kad kod kuće trebaju igrati neku igru znanja, s njim ne žele igrati.

- Misle da sve znam. Nije istina, precijenjen sam - zaključio je.