Glumac Darren Criss, Versaceov ubojica iz ‘Američke kriminalističke priče’, govori o tome kako je bilo snimati na autentičnim lokacijama te kako je ušao u Cunananovo stanje uma
EKSKLUZIVAN INTERVJU
Utjelovio ubojicu Versacea: 'U sebi sam kuhao mračne misli...'
Darren Everett Criss (31) svestran je čovjek. Osim glumom, bavi se i pisanjem pjesama, ali i pjevanjem. Kao student s kolegama je napravio mjuzikl o Harryju Potteru.
Bez obzira na lošiju kvalitetu slike i zvuka, mjuzikl je brzo postao senzacija na YouTubeu te ga potaknuo na to da pokrene produkcijsku tvrtku StarKid, čiji je i danas suvlasnik.
StarKid je ušao u povijest kada se album 'Me and My Dick', na kojem se nalaze i Crissove pjesme, našao na top listi glazbenog časopisa Billboard. Neki njegov glazbeni uspjeh pripisuju tome da je violinu počeo svirati s pet godina, a uz nju svira gitaru, klavir, violončelo, mandolinu, harmoniku i bubnjeve.
Dar za glazbu je, kaže, naslijedio od majke filipinskog podrijetla, dok je od oca Irca i investicijskog bankara naslijedio smisao za biznis. Glumiti je počeo u američkoj dramskoj seriji 'Eastwick', a poznat je po ulozi gay pjevača Blainea Andersona u popularnoj seriji 'Glee'. Nakon uspješne prve sezone 'Američke kriminalističke priče', franšiza serije nastavlja se pričom o ubojstvu Giannija Versacea.
Serija, koju svakog utorka možete gledati na Foxu u 22 sata, bavi se ubojstvom slavnog dizajnera koje je šokiralo ne samo modni svijet nego cijelu javnost. Darren Criss u seriji igra upravo ubojicu Andrewa Cunanana.
Kako je na vas utjecala uloga ubojice poput Andrewa Cunanana?
Pa, učinila me dobrim glumcem ili jako lošim - ne mogu se odlučiti, ali ubojica se nije sa mnom vratio kući. Znam mnogo ljudi kojima su takve uloge zakomplicirale život, ali mislim da me je spasilo što je Andrew dijelio toliko mnogo stvari u svom emocionalnom životu i mogao se, baš kao i ja, odijeliti od nekih od njih.
Moj je posao pronaći sve zajedničke nazivnike između sebe i osobe koju igram. Najteži dio ovoga cijelog procesa, međutim, bilo je saznanje kako su osobe pogođene ubojstvom, koje je bilo 1997., još žive. Zbog njih mi je bilo bitno da svi događaji budu istinito prikazani.
Jeste li se osjećali krivim što ste ubojicu prikazivali s empatijom?
Osjećam tu bizarnu krivnju što sam pokušavao u najboljem svjetlu prikazati osobu koja je zapravo čudovište. No ipak sam glumac i empatija je moj posao, čak i kad glumim najgore ljude. Zato moram vjerovati da Andrew nije tako loš te kako je ubojstvo ono najgore što je ikada učinio.
Jeste li ga pokušavali humanizirati?
Ne mogu misliti da je Andrew samo čudovište jer je učinio nekoliko monstruoznih stvari. Kad bismo to prikazali tako jednostavno, sabotirali bismo samu priču. Ovo nije jedan od filmova Jamesa Bonda, gdje se jednostavno zna ‘on je loš - kraj priče’. Zašto smo mi
zainteresirani? Ubija ljude, to je zastrašujuće. U zastrašujućim filmovima, ako postoji zločesti ubojica, ne želite ga gledati jer nema razmjera kako vagati dobro i loše. Neovisno o kojem je žanru riječ; bila to komedija, romantičan film ili horor, važno je imati osjećaje za ljude koje igraš i vidjeti neke vlastite karakteristike u njima. Nije potrebno da suosjećate s Andrewom, ali nadam se da će priča navesti ljude da promisle što bi njih moglo potaknuti da učine takvo što. Jer sve se svodi na vrlo osnovne stvari: strah, bol i želju; o njima ovisi sve ostalo.
Kakav je to osjećaj bio snimati ubojstvo na vratima Vile Versace?
Bila je to vrlo ozbiljna stvar jer je postojala neka vrsta dihotomne prisutnosti koju imaju te stepenice i ta vrata. Prije svega, ona predstavlja toliko mnogo stvari na simboličkoj razini, na svemu vidite Versaceov emblem, što prikazuje njegov prestiž i što je posljednji ostatak njegove ostavštine. Zatim je to zapravo samo zgrada i samo stepenice. No to su one iste stepenice koje su bile natopljene njegovom krvi. Ondje sam morao ležerno hodati u odijelu u kakvom je hodao Andrew Cunanan. Ponovno smo oživjeli taj događaj, ne samo na zvučnoj bazi nego i na istom autentičnome mjestu. Da, to je bilo značajno.
Kako ste ušli u Cunananovo stanje uma?
Zaista sam u sebi želio zakuhati osjećaje kakve je on imao. Ako ste ikada željeli ubiti nekoga, što je to što vas ljuti, što je to u vama što vas je potaknulo na nasilje? I tako posebno za svaku scenu. Ova priča se odnosi samo na ‘imati ili nemati’. U jednoj sceni Andrew je na rubu i očajnički treba novac za drogu. Tu dolazi ovaj bogati, zatvoreni čovjek, koji može iskoristiti svoju vlast nad njim i dati mu samopouzdanje, vrijednost i status. Kad on radi takve stvari, to je igra moći. Ulazim u glavu nekoga tko se cijeli svoj život osjećao odbačenim i sada želi biti onaj koji udara.
Jedna od tema serije je i homofobija. Mislite li da će se ona ove godine shvatiti drukčije jer se o LGBTQ pravima u zadnje vrijeme nešto manje govori?
Da, mislim da će serija zbog toga nažalost doživjeti odjek u javnosti. Strah i predrasude uvijek su u modi i uvijek će
se netko negdje pozivati na njih. Kad ih potražite u bilo kojem trenutku i vremenskom razdoblju, u bilo kojoj manifestaciji, podsjetit će vas na ono što se događa sada. Dakle, ljudi će se neizbježno pozivati na neke događaje iz prošlosti, što je dobra stvar jer će potaknuti na dijalog. Vidjet ćemo i koliko smo kao društvo daleko došli u pogledu tih tema.
Kako publika reagira na seriju?
Mislim da se radi o velikom odskoku od zadnje sezone. Serija ima sve što izvršni producent i redatelj Ryan Murphy svijet želi: seks, opasnost, ubojstvo, modu, ekscese. Radi se o onome što svi volimo - to je nevjerojatno seksi priča, po uzoru na grčke. Serija nije puko izlaganje priče, ona daje mnogo veći pregled dvaju sjajnih umova, njihovu propast te propituje kako se ona mogla dogoditi. Nadam se da smo iz toliko tmine uspjeli stvoriti nešto svjetlo jer bi inače ovo bila priča bez pouke.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
