Počele su padati granate dok je Šovagović recitirao u Slavoniji

I trideset godina otkako je snimljen, film 'Sokol ga nije volio' budi snažne emocije. Iz prve je požnjeo velik uspjeh, no u Vinkovcima je Fabijana Šovagovića i redatelja Branka Schmidta (61) dočekao šok. Njih dvojica su, kaže redatelj, proveli noć u zatvoru.

- Jugoslavenska tajna služba nas je ispitivala ‘koja je ustaška organizacija pomogla nastanku filma’ i pustili su nas kad su shvatili da to nema veze sa zdravim razumom - rekao je Schmidt.

Pokojni velikan je prvo napisao dramu za kazalište. To je priča o putu brata njegova strica kolonom do Dravograda i natrag. Doajen hrvatskoga glumišta pisao je o tome kako je rat dočekao njih male.

NAŠ NAJVEĆI GLUMAC Život pun anegdota: Ovako je Fabijan Šovagović pisao o sebi

'S tek nešto više od 15 godina 1944. stričev brat bio je regrutiran među posljednjim pavelićevcima. Bili su nejaki i jedva su završili obuku da čuvaju Pavelića, a već su morali prema zapadu, gdje su ih gonili isto tako mlađi partizani. Pavelić je, kao što se zna, uspio pobjeći, poput Jude, s dosta pokradenog zlata', pisao je Šovagović. Drama je bila hit predstava 80-ih. Zbog toga se četiri, pet redatelja zanimalo da baš oni režiraju film. Među njima i Schmidt. No za razliku od drugih, Schmidt je nakon svake izvedbe čekao Šovagovića u Gavelli i nagovarao ga da mu dopusti režirati.

- Ti si balavac, što ti znaš o Bleiburgu, 2. svjetskom ratu... - govorio je Šovo Schmidtu.

Nakon godinu dana redatelj je odustao, ali odustali su i drugi. Šest mjeseci, priča Schmidt, ništa nije pitao doajena, ali kad god se 'Sokol' igrao, i dalje je bio u Gavelli. Nakon jedne predstave došao mu je Šovagović i upitao ga: 'Schmidt, bi li ti režirao Sokola?'. Šimu je i u kazalištu i u filmu glumio Fabijan Šovagović.

U predstavi je Benoša glumio Zoran Gogić (63), a u filmu Filip Šovagović, kome je to bila prva filmska uloga. Šovo i Schmidt su u njegovu stanu razmišljali tko će igrati Benoša, a u tom trenutku u sobu je ušao Filip u uniformi jer je tad služio vojsku.

Bio je nasmijan, vedar, mlad, lijep. I ja pitam Šovu: 'Što uopće tražiš dalje, evo ti ga'.

Šovo se jako protivio jer se brinuo da će ljudi govoriti da je Filip dobio ulogu zbog njega. Pristao je tek kad je Filip odlično odradio probna snimanja.

Fabijan Šovagović se silno ponosio Slavonijom, rodnim Ladimirevcima. Bio je, rekao nam je Schmidt, beskrajno tužan kad je 1991. godine počeo rat.

Njih dvojica su nakon filma 'Sokol ga nije volio', na Fabijanovo traženje, napravili i 'Đuku Begovića'. Značajnu pomoć nakon 'Sokola' dobili su upravo iz Slavonije. Schmidt se sjeća da je pio u birtiji pokraj HRT-a, kad su javili da po Osijeku padaju granate.

- Ušao je Šovagović, koji je također tamo nešto snimao, i rekao mi: ‘Što je, Schmidt, sjediš i piješ špriceve dok ti granate padaju po Osijeku? Je l’ te nije sram? Kad su trebali novci za ‘Sokola’, za ‘Đuku’, Slavonci su ti ih dali’ - prisjetio se redatelj. Šovine riječi su ga posramile pa se ponudio da ode na frontu raditi filmove s bojišnice. Nije znao da se i Šovo prijavio. Njih dvojica su završili u Osijeku.

Veliki šok je doživio glumac kad je ušao u HNK i spazio da se iz gledališta vidi nebo. Nije bilo krova, Osijek je bio strašno granatiran. Dogovorili su se da na ostatku mosta od Osijeka prema Baranji Šovo recitira jednu pjesmu.

- Postavili smo kameru, Šovo je krenuo, a u pola recitiranja počeo je artiljerijski napad. Pobacali smo se po podu. Kad je napad završio, ugledali smo Šovu kako i dalje stoji ispred kamere. Od šoka se nije mogao pomaknuti - prisjetio se Schmidt. Kad se stišalo, sjeli su u kombi i odjurili prema Našicama.

- Tijekom ručka Šovo je htio zagrabiti juhu i ruka mu je pala. Rekao je da mu nije dobro i povukao se u sobu. Iza ponoći sam čuo čudne zvukove, grebanje po vratima. Otvorio sam, ugledao Šovu u pidžami i shvatio da ne može govoriti. Zvali smo Hitnu pomoć i odvezli ga u Zagreb. To je bio njegov drugi moždani udar, nakon kojeg se nikad nije oporavio. Prvi je doživio samo godinu prije, dok je ljetovao u vikendici na Braču - rekao je Schmidt, koji je nakon 'Sokola' i 'Đuke Begovića' s Fabijanom napravio i film 'Vukovar se vraća kući'.

Nikad prije ni poslije nikad takav pljesak nisam čula kakav je Fabijan Šovagović te 1994. godine dobio u Nuštru na premijeri filma 'Vukovar se vraća kući'. Ne film, ne glumci. Pljeskali su samo Šovi. Stajao je na pozornici 10, 15 minuta i gledao kako ga pozdravlja Slavonija.

Poslije, na domjenku, nije mu puno ljudi prilazilo. Htjeli su svi, ali Šovo je bio loše, a oni su se bojali da ga ne umore. Bilo im je dovoljno da ga vide, da mu uhvate pogled. Baš je Šovo, govorili su glumci, htio da premijera bude što bliže tad okupiranom Vukovaru. Nuštar je bio udaljen svega 200 metara od neprijateljskih linija. S nekih dijelova se i vidio grad-heroj.