Zak: 'Kad prilazim djevojkama, nikada ne otkrivam sve adute'

Kad sam napisao ‘Naj, naj’, nisam je zamislio kao duet, počinje Ivan Zak (39). Pjesmu je, kaže, najprije napisao za bivšu pjevačicu Karme, a onda mu je Majda Šušelj Tara (39) predložila da je zajedno otpjevaju. Zaku se ideja svidjela pa je pjevačici ubrzo potvrdio suradnju. Iako nije mislio da će ikad snimati zajedno, nakon kratkog vremena Ivan je dobio dojam da su Tara i on neočekivana, ali dobitna kombinacija.  S njom će nastupiti u lipnju na CMC festivalu u Vodicama, a nama je otkrio kako je on proživljavao devedesete i može li se zamisliti u ulozi oca. 

Prošlo je šest godina otkad ste snimili zadnji duet, kakav je osjećaj snimiti još jedan?
Duet je nastao spontano - pjesma je zapravo bila namijenjena Tari, no snimajući u studiju, pokušali smo otpjevati refren zajedno, shvatili smo da ne zvuči loše pa smo na kraju odlučili snimili duet. Mogu reći da sam zadovoljan.

Kako je došlo do suradnje s Tarom? Jeste li je znali otprije? Kakav je dojam nakon spota ostavila na vas?
Spojila nas je preporuka, nismo se znali od prije, a i neko je vrijeme Tara bila više posvećena obiteljskim, a ne toliko pjevačkim obvezama. Moj je dojam da je ozbiljna i predana poslu koji radi.

Jeste li i vi slušali Karmu kad ste bili mlađi? 
Znam za Karmu i izuzetno cijenim internacionalni uspjeh koji su postigli. Karmu sam slušao još kao klinac dok sam bio lokalni glazbenik. Svirao sam s lokalnim bendom te smo izvodili i neke Karmine pjesme. Evo, danas surađujemo.

Karma je “rasturala” na sceni krajem 90-ih, odnosno početkom 2000., što mislite o glazbi devedesetih? Smatrate li da je glazba tad bila kvalitetnija?
Svako vrijeme nosi svoj zvuk i izričaj. Ne bih rekao da se glazba po dekadama razlikuje u kvaliteti - jednostavno svaka epoha ostavlja svoj pečat, a takva je situacija i s glazbom. Dance je svojedobno bio jak, bilo je tu izvanrednih izvođača i jako dobre glazbe koja se sluša još i dan-danas.

Mnogi pričaju i da se 90-ih puno bolje zabavljalo, više se izlazilo. Kako je vama tada kao tinejdžeru bilo? Kako su izgledali vaši tulumi u devedesetima?
U 90-tima sam se već ozbiljnije počeo baviti glazbom, imao sam svoj bend i gažerske nastupe. Tih godina dao sam se u učenje, vježbanje i nastupe, tako da nisam baš tulumario u klasičnom smislu riječi - gaže su bile moji tulumi.

Kad su vas roditelji prvi put pustili van u klub? Do koliko ste smjeli ostati vani? 
Postoji anegdota, a to je da su mi roditelji u srednjoj školi rekli da do ponoći moram biti doma i svaki put sam rekao: ‘U redu’, no nisam ih poslušao nijednom jer sve su gaže bile do jutra, ali bilo je ‘opravdano’ jer sam radio. A pod gaže se dalo svašta ugurati.

Sjećate li se neke svoje mladenačke manguparije? Jeste li bježali kroz prozor ili slično?
Nije bilo potrebe - sve je bilo ‘legalno’ jer svirka je bila posao i u tom pogledu sam stvarno imao slobodne ruke.

Kakvi ste bili kao mladić što se tiče prilaska curama? Jeste li danas odvažniji prići djevojci ili vam je prije 10-15 godina bilo lakše? 
Kad vam se netko sviđa, nikad nije baš tako lako jer ipak pazite da ne otkrijete odmah sve svoje adute pa malo taktizirate. Ispočetka je naravno bilo teže, no kasnije s godinama ta težina je nestala. Kad sam stvarno zainteresiran, potrudim se, nisam baš od onih koji se srame.

Kad gledate starije fotografije iz tog vremena i odjeće, bude li vam smiješno kad vidite kako su se ljudi tad odijevali? Kako ste se vi tad oblačili?
Privatno sam nosio traperice, kožnate jakne... a kroz posao bilo je tu svakakvih stilova i odjeće: neku sigurno danas više ne bih nosio ni u kom slučaju. I, da, nekad se i sam iznenadim i nasmijem nekim modnim kombinacijama otprije 15-20 godina.

Kako je izgledala vaša frizura tad? Je li vas danas možda sram kad gledate te fotografije? 
U srednjoj školi imao sam dužu kosu, koju sam onda u 20-tima skratio. Od onda su uglavnom frizure kratke, pitanje je samo češljanja, izbrijavanja pojedinih zona i slično. Kad danas gledam frizuru iz srednje škole, rekao bih da se nikad više ne bih tako ošišao. 

Što najviše pamtite iz devedesetih i što vam najviše nedostaje iz tog vremena?
To desetljeće obilježilo je rat i pamtim slogu i zajedništvo iz tog vremena. Toga više nema, ljudi su otuđeni, svatko o svom poslu i svojim problemima.

Danas su osamdesete i devedesete u modi, svi pokušavaju nekako rekreirati taj osjećaj i atmosferu. Kako to komentirate?
Sve se u životu ciklički ponavlja, pa tako su i osamdesete i devedesete opet došle na repertoar. Rekao bih da ljudi uvijek žele nešto što nemaju, što je prošlo ili su izgubili jer s vremenom, ako je i bilo loših stvari, one blijede i sjećamo se samo dobroga. Iz tog razloga proizlazi i potreba da to dobro ponovimo.

Koji glazbenici i grupe koji su devedesetih “harali” scenom vama nedostaju? Koji su bili vaši uzori tad? Jeste li po zidovima sobe lijepili postere vaših idola? 
Slušao sam Parni valjak, Prljavo kazalište, Gibonnija... Oni su mi u mnogočemu bili uzor i poticaj da radim ono čime se i danas bavim. Postere baš nisam lijepio, ali skupljao sam kasete, snimao pa uvježbavao slušajući ih.

Prvi bend ste osnovali sa 16 godina. Jesu li vas već tad “opsjedale” djevojke? Može li se reći da ste bili glavna “faca” u školi?
U školi sam bio malo sramežljiv i najviše me zanimala glazba. Jesu li me cure doživljavale kao glavnu facu, ne znam. Ja sebe nisam tako doživljavao. Ali generalno - djevojaka nikad nije manjkalo.

Uskoro ćete proslaviti 40. rođendan. Pripremate li neku zabavu?
Za 40. rođendan imam koncert u Sloveniji i proslavit ću ga s bendom.

Kad vam je bilo bolje, sad u 40-ima ili u 20-ima? Koliko vam se promijenio život otad, jesu li godine donijele smirenje ili zbog posla stalno morate biti prisutni posvuda?
Posljednjih dvadeset godina intenzivno sam u glazbi. Trnovit je to i težak put, s puno uspona i padova, no svaki pad ili neuspjeh veliko je iskustvo koje te na neki način usmjeri kuda i kako dalje. Prije 20 godina možda su mi se neke stvari činile teške jer nisam imao toliko iskustva, a danas se suočavam s nekim izazovima koji prije 20 godina uopće nisu postojali.

Da vam netko ponudi milijun kuna, na što biste ih prvo potrošili i zašto?
Sigurno bih odmah otišao kupiti još opreme za studio - tu nema kraja mojoj rastrošnosti.

Što vas motivira kad ste loše volje? Kako se rješavate stresa?
Povučem se u osamu jer kad sam u stresu, nisam baš najbolji za okolinu. Onda uzmem gitaru i uglavnom je to najbolji lijek za smirenje, a ujedno i motivacija.

Što smatrate najluđom “stvari” koju ste napravili?
Smatram ludošću kad nakon gaže, koja je recimo 600 kilometara od kuće, sjednem u auto i vozim doma jer mrzim spavati u hotelima. Naravno, prije toga sam vozio 600 kilometara do te gaže.

Kad ste zadnji puta plakali? Što vas najčešće može izbaciti iz takta da zaplačete?
Nisam baš tip koji plače. Prije da ću se razbjesnjeti nego rasplakati.

Biste li voljeli postati otac?
Obožavam djecu i svakako se vidim u ulozi oca, no kako bude, to su ipak stvari koje određuje Bog. 

Smatrate li da biste bili strogi otac? Čuvate li djecu sestre, rodbine, kakvi ste prema njima?
I ne baš jer nisam baš najpodobnija osoba za to s obzirom na moje životne navike i ritam (smijeh). Za svoje dijete vjerujem da ću neke stvari i promijeniti, to mi je normalno.

Na sceni je mali broj pjevača koje ne prate skandali. Vi ste jedni od njih, kako vam uspijeva održati javni život daleko od privatnosti? 
Upravo tako što ne dijelim svoju intimu, ne razgovaram o osobama koje volim, jednostavno nisam taj tip. Moj privatni život tiče se samo mene i volio bih, koliko god mogu, zadržati ga takvim.

Što će se sve naći na vašem blagdanskom stolu? Kako slavite Uskrs? Ima li vaša obitelj neku posebnu tradiciju za taj blagdan?
Za Uskrs je uvijek kod roditelja bio bogat blagdanski stol i išlo se u crkvu pa će tako biti i ove godine. Kad nisam na gaži, rado se pridružim.

Puno radite. Planirate li uskoro negdje otputovati na odmor? Gdje biste posebno voljeli otići?
Puno planiram, volio bih otići, čak i obećavam i na kraju nikad ne odem. Jer uvijek moram još nešto napraviti pa se dogodi nešto nepredviđeno i tako sve to prođe kraj mene. Nisam baš s time sretan i nadam se da ću to jednom promijeniti.

Kakvi su vam planovi?
Kao i uvijek - rad u studiju, gaže, nove suradnje. Imam pregršt planova.

SUĐENO IM JE DA BUDU SAMI: Ovi horoskopski znakovi uopće nemaju sreće u ljubavi