Zbog nje je poštar na četvrti kat teglio vreće pune pisama

Želim da svi naši filmovi budu kvalitetni. Prošli smo krizu i djetinjaste pogreške. Sada već proizvodimo takve filmove zbog kojih se ne moramo crvenjeti kad ih šaljemo u inozemstvo, govorila je Mia Oremović 1959. godine.

Samo godinu dana prije snimila je kultni film “H-8” Nikole Tanhofera za koji je nagrađena glavnom nagradom na festivalu u Puli.

Divu hrvatskog filma gledali smo na Klasik TV-u u filmu “Imam dvije mame i dva tate” redatelja Kreše Golika te u reprizi “Smogovaca”, seriji u kojoj je glumila učiteljicu.

Nakon što je “H-8” u Puli odnio pet nagrada, od kojih je jedna pripala Miji Oremović, glumica se raspričala o osjećajima koji su je proželi kad su je nazvali i obavijestili o nagradi. Glumica je iz Pule otišla odmah nakon premijernog prikazivanja filma. Poklonila se publici i prvim se autobusom vratila u Zagreb jer nije voljela premijere.

- Uvijek pronađem puno stvari koje sam mogla bolje odigrati. U kazalištu se to može i ispraviti, ali na filmu nikako. Kad bih još jedanput mogla snimati, primjerice ulogu udovice Rose, svašta bih izmijenila. Možda bih je napravila drukčije. Strah me premijera. Sudjelujem u njima i očekujem; osjećam kao da sam u sudnici, gdje se izriče presuda redatelju, snimatelju, meni, partnerima... - rekla je glumica.

Mia je zbivanja iz pulske Arene te godine pratila čitajući novine i slušajući radio.

- Bila sam kod kuće kad je zazvonio telefon. Zvali su iz Pule. ‘Mia, radosna vijest’, govorio je s drugoga kraja žice uzbuđeni Zvonko Kovačić, jedan od šefova Jadran-filma. ‘Nagrađeni ste! Hvatajte autobus i dođite, večeras vas publika mora vidjeti!’ - prisjetila se Mia.
Dok je Kovačić pričao, glumica je pogledala u red vožnje. Autobus je kretao u 14.05, a nazvao ju je u 14 sati.

- Nitko, a posebice ne žene, ne mogu se za pet minuta stvoriti na stanici. Pljesak sam, htjela ili ne, morala zamišljati i doživjeti ga po pričanju drugih - rekla je. Mia je rođena 1918. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i kod Branka Gavelle Školu dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kazališnu karijeru počela je 1942., a od 1945. bila je stalna članica zagrebačkog HNK. U Dramsko kazalište (današnju Gavellu) došla je 1953., a u slobodne umjetnike prešla je 1967.

Već kao mlada glumica u Zagrebu je stekla mnoge obožavatelje. Cijenili su je kao veliku umjetnicu na kazališnim daskama, no Mia je voljela reći: “Film je film”. - Prodire i u najskrivenije kutke naše zemlje: danas je u Paraćinu, a sutra u Zletovu. I, dakako, broj obožavatelja raste, a poštar zahvaljujući filmu svaki dan donosi na četvrti kat zgrade na ondašnjem Trgu Republike 3 sve veću hrpu pisama. U njima puno želja, pozdrava, molbi... - prisjetila se diva.

Dvije zagrebačke gimnazijalke pisale su joj da su je gledale u “H-8”. Jako im se svidjela, pa nisu prestajale govoriti o Miji. Velika im je želja bila vidjeti je, upoznati, uvjeriti se da je u zbilji jednako lijepa kao i na filmu. Djevojke su joj ponudile da u dogovoreno vrijeme prođe Marićevim prolazom, a one će joj prići.

- Razmišljala sam, ali strahovala da to nije možda kakva neukusna šala. Ipak, odlučila sam. Došla sam, djevojke su me zaista zaustavile, upoznale smo se, dala sam im svoje slike i to prijateljstvo i dan-danas traje! - pohvalila se glumica.

U filmu “Imam dvije mame i dva tate” igrala je neurotičnu malograđanku, a u “Tko pjeva zlo ne misli” usidjelicu srednjih godina, Minu. Film je to koji je Društvo hrvatskih filmskih kritičara proglasilo najboljim hrvatskim filmom svih vremena. Mia je bila jedna od omiljenih glumica Kreše Golika, a s njim ju je upoznao kolega Pero Kvrgić, s kojim je u teatru igrala “Stilske vježbe”.

Glumica je preminula 2010. u 92. godini. Zadnje počivalište nije imala mjesec dana jer su se oko mjesta pokopa sporile njezina skrbnica i prijateljica s kojom je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju.