'Želim da moja djeca odrastaju u boljem i kvalitetnijem svijetu'

Da smo se s glumicom Natašom Janjić Lokas (32) susreli neki drugi dan, vjerojatno bi razgovor tekao u potpuno drukčijem smjeru. Tog poslijepodneva na njezinu omiljenome mjestu u gradu, zagrebačkom Britanskom trgu, sve se odvijalo ubrzano pa tako i ovaj razgovor. Intervju smo počele temom mjesta na kojima se rodila njezina ljubav prema teatru, Splita i emocijama koje ju vežu uz dalmatinski kraj. 

Užurbane pripreme za kazališnu i filmsku premijeru

Preko oživljavanja uspomena na studentski život do osam godina provedenih na pozornici matičnoga kazališta Gavella dotakle smo se i “teških tema” za glumicu koja nerado dijeli privatne trenutke. I odjednom, nakon zapravo dugog i ugodnog razgovora, Nataša je već kasnila na probu predstave “Ritina škola” u produkciji kazališta Planet Art čija je premijera zakazana za 7. travnja u Maloj dvorani Lisinski u Zagrebu.    

Café24: O čemu je riječ u novoj predstavi?  

Riječ je jednom poznatom engleskom tekstu ‘Educating Rita’ iz osamdesetih po kojem je snimljen i istoimeni film u kojem igraju Michael Caine i Julie Walters. Mi smo ga preveli kao ‘Ritina škola’. Sladak, duhovit i pametan tekst o frizerki koja kreće na tečaj književnosti kod jednog sveučilišnog profesora želeći naučiti više o sebi i životu koji vodi. Profesora igra Marko Torjanac, koji je ujedno i redatelj predstave.

Café24: Bliži se i premijera filma Srđana Dragojevića “Atomski zdesna” u kojemu ste utjelovili majku i suprugu satkanu od komično-dramskih motiva...

Premijera je 9. travnja u Sava centru u Beogradu, a 14. travnja bit će i zagrebačka. Ovo je druga suradnja između mene i Srđana. Iznimno ga cijenim kao redatelja. Volim njegov smisao za humor, brzinu i žanr koji je sada već etablirao rukopisom. 

Café24: Kakva je vaša uloga?

Dio sam grupice ljudi iz ove naše regije koji dolaze na odmor u jedan hrvatski resort gdje zapravo dolaze slušati prodajnu prezentaciju o time-sharing apartmanima. Srđan je to napisao iz vlastitog iskustva. Branko Đurić i ja igramo supružnike iz Tuzle sa sinom.

Café24: Kakav je Đuro suprug?

U ovom filmu nije za pohvalu. Ja sam odmjerena ženica, a on je, s druge strane, ratni veteran koji zna biti grub, a i pomalo ekscesan. 

Café24: Do koje granice uloga smije biti plošna da biste je odigrali?

Dobar scenarij je kao poezija. Poenta je sa što manje reći što više. Kao glumica zapravo tijekom svoje karijere cijelo vrijeme tragam za dobrim dijalogom. 

Café24: Jeste li se upustili u pisanje?

Jesam. Premda još nisam pronašla pravi recept za to. 

“Volim kada držim stvari pod kontrolom, ali često nije tako”

Café24: Postoji li cifra zbog koje biste bili spremni odigrati nekvalitetnu ulogu? 

Naravno. Tim više jer često i kad misliš da radiš kvalitetno, tvoj glumački rad ovisi o nevjerojatnom broju čimbenika na koje jednostavno ne možeš utjecati, pa u konačnici i tvoj rad može ispasti loš.

Café24: Volite uvijek imati stvari pod kontrolom?

Pomirila sam se s činjenicom da to često nije moguće.

Café24: U tom smislu vam više odgovara kazalište?  

Možda. Premda sam u fazi da se ne vidim daleko u budućnosti u kazalištu. Ne mogu reći da sam prestala vjerovati u kazalište, ali imam osjećaj da nas je previše u njemu. Za mene je teatar postao svakodnevni posao. Kad si mlad, možda je upravo to izazov, ali s vremenom postane svakodnevica. Svjesna sam da nema šanse da se u svaki projekt dajem stopostotno. Niti da je svaki projekt genijalan. To me frustrira.

Café24: Jeste li zato napustili Gavellu?

Nisam otišla iz Gavelle, ostala sam u konačnici. Predomislila sam se jer su se promijenile okolnosti, kako u državi, tako i u meni. Napustiti radno mjesto koje neće biti otvoreno za nekog drugog pomalo je besmisleno. Odlučila sam pričekati bolja vremena kad će sloboda zaista značiti mogućnost izbora, a ne neizvjesnost.

Café24: Zašto se nikad niste odvažili ozbiljnije raditi na inozemnoj karijeri? 

Dugo sam mislila da to nije za mene i da je gluma vezana uz moj jezik. Premda danas razmišljam da su glumački potencijali u Europi puno iskorišteniji nego ovdje i da to sve skupa više podsjeća na viziju onoga čime se želimo baviti. Ako ću biti posve iskrena - lijena sam. Lijena sam počinjati karijeru ispočetka. Ne želim izaći iz zone svog komfora, a trebala sam. Ili trebala bih. Divim se svakome tko je pokušao. Potrebno je za to hrabrosti i volje. 

“Nisam bila dovoljno hrabra graditi karijeru u Europi”

Café24: Glumite od prvog razreda gimnazije, sjećate li se prvog aplauza, prve treme? 

Nije bilo treme, premda sam bila uzbuđena. Imala sam divnu škvadru od kojih su mnogi danas etablirana imena u kazališnom svijetu. Legitimno sam izostajala s nastave zbog proba i predstava. Bili smo face. Roditelji su ponosno pljeskali. 

Café24: Kad ste se 2000. godine preselili u Zagreb na studij, što se mijenja? 

Jedinica sam i vjerujem da je roditeljima bilo teško pustiti me samu u veliki grad. No obožavala sam Zagreb. Gledala sam na njega kao na grad koji mi nudi pregršt mogućnosti. Studentski život mi je bio, baš kako floskula kaže, najbolji dio života. Prva zagrebačka adresa bila je na Žitnjaku, a s vremenom sam preko Vrbika došla u Centar. 

Café24: Smatrate kako je to bio ključan trenutak vašeg sazrijevanja? 

Vjerojatno. Naučila sam puno o ljudima, a još više o sebi. 

Café24: Jeste li ikada pomišljali odustati?

Na akademiji ne. Željela sam zauvijek tako živjeti. Odustajati sam željela kasnije. Kad sam bila mlađa, čitala sam intervjue glumaca koji bi govorili da glume jer je to jedino što znaju raditi. I tada mi se to doimalo toliko smiješnim i banalnim argumentom. Sada je to moja profesija i sredstvo preživljavanja. I više mi takvi intervjui nisu smiješni. Postali su i moja realnost. 

“Muž je moj najbolji prijatelj i pred njim nemam tajni”

Café24: Kao glumica otvoreno ste prigrlili javno djelovanje. Aktivno ste sudjelovali u kampanji oko referenduma inicijative “U ime obitelji” i zalagali se protiv ustavne definicije braka kao zajednice žene i muškarca...

Umjetnici su upravo onaj temelj države koji treba biti otvoren, human, poticati na toleranciju. Javni posao potiče te na to da djeluješ odgovorno i progovaraš u cilju osvještavanja, pa makar samo jedne osobe koja te cijeni i prepoznaje. Premda se često borimo s vjetrenjačama. Želim da moja djeca odrastaju u boljem i kvalitetnijem svijetu i utoliko sam imala potrebu boriti se. 

Café24: Držite do obitelji?

A kome obitelj nije važna? Zaključila sam da sam zapravo tradicionalist. Što sam starija, to sam tradicionalnija. A to mi je pak najveće razočaranje u životu. Vjerojatno mi je i zato bilo stalo do toga da stupim u brak. Premda se grčevito borim protiv robovanja tradicionalizmu.

Café24: Koga krivite zbog toga?  

Krivim Bibliju, Dalmaciju... Krivim to što smo kodirani utjecajima predaka. Pored svega, svi se mi volimo praviti strahovito pametni i govoriti drugima kako se živi. Život je kratak i unikatan, a mi ga nekad silom želimo svesti pod isti nazivnik, voditi ga po receptu. Sreća treba biti jedini cilj i vodilja.

Café24: Jeste li sretni?

Jesam, sretna sam. 

Café24: Zbog sudbine ili vlastitih odabira?

To je stvar dana. Život čine trenuci, ljudi, odnosi. 

Café24: Držite li do prijateljstava? 

Prijatelji mi predstavljaju neku vrstu srodnih duša koje te razumiju i ostaju bez obzira na okolnosti koje život nosi.

Café24: U suprugu Jošku Lokasu također ste pronašli prijatelja?

Oduvijek sam to tražila u odnosima. Kad promatram ljude oko sebe, tim više sam sigurna da je Joško moj najbolji prijatelj i idealan partner. Jer u braku si nismo zadali uloge kojima robujemo pa, recimo, izlazimo odvojeno, on samo s dečkima, ja samo s curama. Nemamo tajni. Sve dijelimo, volimo zajedno izlaziti. Imamo iste interese, ukus, nadopunjujemo se, podržavamo, navijamo jedan za drugoga. On mi je prijatelj, premda smo ostavili mjesta za ono strasti i privlačnosti koje čine ljubavni odnos.

“Brak dobiva konačan smisao s rođenjem djece”

Café24: Je li se brak pokazao onakvim kakav ste očekivali?

A što ja znam o braku? Svatko zna ono što se događa u njegovu vlastitom. I dalje nisam sigurna jesam li dokučila značenje braka kao takvog. Ako brak označava potrebu da budem s nekim i proživljavamo zajedno sve životne prepreke i sve ono što pamtimo kao sretne dane, onda svakako brak je ono što sam očekivala. Možda ipak brak dobiva konačan smisao s dolaskom djece, pa tek onda ljudi percipiraju brak kao obitelj. No postoje i drugačije zajednice. Stoga smo Joško i ja sad obitelj. 

Café24: Razmišljate li o djeci?

Naravno, iako u našem životu postoje i njegova djeca. 

Café24: Kome ste karakterno sličniji, ocu ili majci?

Mislim da sam sličnija tati. No svatko je čovjek za sebe. Upravo to pitanje stvara konfuziju jer moramo ispunjavati nečija očekivanja, ali vjerujem da sam svoja. Želim vjerovati da sam svoja. 

Obiteljskoj idili prethodila je javna rastava braka

Kad je u medijima otkrivena veza riđokose glumice i televizijskog voditelja, Joško Lokas i Ivana Sila bili su u osmogodišnjem braku s dvoje djece i trećim na putu. Nataša i Joško dugo su tajili romansu i viđali su se isključivo u lobiju GK Gavella dok Joško nije pokrenuo brakorazvodni postupak. Premda je njihova veza počela burno, danas su - obitelj. Uživaju u dugim šetnjama Zagrebom, druženju sa zajedničkim prijateljima, ali i Joškovom djecom. U ljeto 2012. nakon objave zaruka mediji su spekulirali o njihovu prekidu. Premda se Nataša bila nakratko iselila iz zajedničkog stana, prebrodili su razmirice i vjenčali se na Silvestrovo.