Zombiji nisu mit nego stvarni nesretnici koje se izrabljuje

Zanemarimo ubojite viruse, zlokobne komete, pa i misteriozne ruske satelite ili biološko oružje sudnjeg dana koje se često krivi za otvaranje apetita mrtvaca prema ljudskom mesu. Vratimo se korijenima i jednom japanskom ribljem specijalitetu. 

To jest, kolijevci zombija – Haitiju i Fugu ribi od čijeg su otrova otočani spravljali prah kako bi žrtve pretvarali u zombije. Prvo da objasnimo značenje riječi neurotoksin (važan za priču). 

Riječ je o svakoj kemijskoj supstanci koja otrovno djeluje na nervne stanice ili neurone i uništava ih. Isto tako, postoje određene vrste i doze otrova koje usporavaju životne funkcije do te mjere da zaraženi podsjeća na mrtvaca, čak i liječniku (dobro, nekom površnom šarlatanu). 

Jedan od tih neurotoksina nalazi se u spomenutoj dalekoistočnoj gurmanskoj poslastici koja je u stanju ubiti desetine kuhara-početnika ako ju pogrešno pripreme. Kako ovo nije kulinarski priručnik, preskočit ćemo savjete kako da obogatite trpezu i vratiti se na nežive. Godine 1982. mladi etnobotaničar s Harvarda, Wade Davis, posjetio je Haiti da prouči navodno postojanje tih vražjih stvorova. Kupio je zombi prah od voodoo mračnjaka. Uslijed analize istog pronašao je u njemu komadiće Fugu ribe, koju su oni koristili da izazovu paralizu udova (potom i ograničenu mogućnost govora i usporene pokrete) i halucinacije kod žrtve. 

Davis je svoja iskustva prenio u knjigu "The Serpent and the Rainbow" u kojoj je opisao iskustva Clairviusa Narcissea kojeg je vrač pretvorio u zombija. Poduzetni šaman nije želio rasploditi vrstu i pokoriti svijet poput holivudskih zločinaca nego prosto seljački zaraditi. 

Prodao je svog zombija lokalnom plantažeru duhana kod kojeg ovaj radio dvije godine dok mu gazda nije umro (prirodnom smrću, nije  završio kao sočan i sirov odrezak). Spomenuti Clair vius tada nestaje. Gubi mu se trag. Šesnaest godina lunja prašumama dok se jednog dana ne vrati obitelji. Kad su ga pitali gdje je bio, odgovorio im je da se ne sjeća te da se osjeća kao da je godine proveo u snu. Knjigu Wadea Davisa uspješno je ekranizirao tata Freddyja Kruegera, redatelj Wes Craven (73) u istoimenom filmu 1988. godine. 

Prema tome ne treba čekati zombi holokaust jer se on već dešava. A samo je pitanje vremena kad će netko pomiješati s neurotoksinima nešto gore što od tih bića čini ubojite monstrume, a ne pasivnu radnu snagu koja sluša zapovijedi gospodara. No, sudeći prema radnji prvog hrvatskog romana o neživima 'Zombie. Hr', to se već dogodilo. 

U njemu se nekadašnji radnici pretvaraju u razjarene zvijeri koje jedu žive. Je li riječ o prirodnom procesu ili nečijoj manipulaciji, teško je znati. Inače, ubojita ribetina Fugu zna doplivati i do naše obale i mediji su to već nekoliko puta zabilježili.