Alilović: Britanci su u Londonu pitali Balića da im objasni pravila, učili su ih iz knjige

Naravno da sam uzbuđen zbog Europskog prvenstva, 20 i nešto godina sam u ovom sportu, živim ga stalno i to je velik dio moga života. A kad igra Hrvatska, svi se dižu na noge i dišu kao jedno. Samo, treba smanjiti euforiju, rekao je Mirko Alilović u podcastu Rukometnih ikona s Ivanom Barišićem.

Nažalost, smanjila nam ju je Austrija, uz ozljedu Ivana Martinovića kojeg smo izgubili za turnir. I Mirka je, naravno, oduševila izvedba protiv Španjolske.

- Od igrača pa do fizioterapeuta svi su bili kao jedno i skakali na svaki dobar potez ili obranu. Srna i Načinović su odigrali brutalnih 40 minuta i njih bih posebno pohvalio. U napadu smo igrali okomito i to je bila utakmica za udžbenike. 

Kako golman tumači da smo zabili 39 golova iz 42 udarca na gol, odnosno da su španjolski golmani imali dvije obrane?

- Pa recimo da Jelinić i Šoštarić nisu imali gotovo nijedan neizrađeni ili isforsirani šut. Imali su stalno kut od dva ili tri metra, ubacivali se na pivota, a vanjska linija je imala pregršt prodora između šest i devet metara. Španjolski vratari su vrhunski, a pogotovo Perez de Vargas koji je jedan od najboljih već dugi niz godina. Respekt. 

Perkovac je naglasio obranu kao ključ i moderan način rukometa?

- Obrana nije znanje, nego želja i volja kako smo često znali reći. Treba tu puno suradnje i komunikacije da se određene stvare dovedu do savršenstva. Svaki trener ima svoj sistem, pa neki vole kontakt igru, a neki ne. Neki vole strpljivo, a neki završavaju napade za 10 sekundi. Naši golmani nisu imali 15 obrana, ali su zato obranili neke ključne lopte kad je trebalo. 

Svake godine je veliko natjecanje. Treba li to smanjiti?

- U zadnje vrijeme se često dogode ozljede i to Ahilove tetive, razna puknuća i lomovi. Klubovi pokušavaju štititi igrače jer im oni ipak daju kruh i oni žive od tih ugovora. Igrači treniraju dva puta dnevno po dva i pol sata, pa bi oni htjeli dati sve, ali tijelo ne dopušta i tu dolaze ozljede. Prije i nije bilo toliko puno internetskih prijenosa kao danas, pa su ljudi imali želju za praćenjem. Danas je sve dostupno, a nekad imam osjećaj da su ljudi pomalo zasićeni svim tim velikim natjecanjima. Rukomet je specifičan i možemo reći da je baziran u Europi većinom izuzev nekih ekipa van europskog kontinenta koji se trude ulagati u taj sport. Nije toliko razvikan, ali je dinamičan, prekrasan i atraktivan sport. A sjećam se još tamo 2012. u Londonu kada su Britanci imali knjigu s pravilama, pa je jedan čovjek pitao Ivana Balića što konkretno znače određene stvari jer nisu bili upućeni u sve to - kaže Alilović koji je nakon dugo vremena napustio Pick Szeged i otišao u Wislu u kojoj igra s Lučinom i Mihićem.

- Nakon 12 godina sam otišao iz Mađarske. Lijepe uspomene, lijepi trenuci, a najteže je bilo radi djece. U Szegedu su stekli prve prijatelje i naviknuli se. Wisla Plock je odličan projekt i vrlo ambiciozan, a u narednim godinama plan je igrati i završnicu Lige prvaka. Lučin je dečko koji je zadnje vrijeme igrao odlično i vukao ekipu, pa meni to nije nikakvo iznenađenje s obzirom na njegove predstave. Ovdje se radi po španjolskom sistemu i uvijek se napreduje, a život u Poljskoj mi se sviđa iako je sada iznimno hladno.