Azzurri: Ah, taj Split; Talijani protiv nas ne znaju za slavlje

Gibonni je na travnjaku pjevao ‘Mi smo prvaci’, a ja sam igračima u svlačionici rekao: ‘Slušajte, to je ono što sam vam govorio i što od vas hoću. Da budemo prvaci’, prisjetio se Ćiro utakmice iz 1995.

Dva mjeseca nakon vojne akcije Oluja, nacionalnog zanosa i ponosa, na Poljud je došla Italija. Danima uoči utakmice slijevali su se prema Splitu navijači iz cijele Hrvatske. I kako se Split pripremao za utakmicu, tako su se Talijani pripremali “uništiti” spektakl pokušavši ga prebaciti ne samo u drugi grad, nego i u drugu državu.

- Talijani nikako nisu željeli igrati u Splitu. Prije određivanja grada domaćina utakmice prosvjedovali su u Uefi: ‘Samo da se ne igra u Splitu’. Smatrali su da je grad u ratnoj zoni, ne akceptirajući da je još dva mjeseca prije Hrvatska bila oslobođena. Predsjednik njihova nogometnog saveza Antonio Matarese predlagao je da se igra u Austriji - sjeća se predigre utakmice Ćiro.

No Uefa je odbila. I odlučila. Utakmica se igra u Splitu, na Poljudu. Čak su i talijanski navijači pokušaje saveza okarakterizirali kukavičkima.

Atmosfera s te utakmice i danas na površinu vraća emocije. Tisuće bijelih papirića poletjelo je kad su igrači istrčali na travnjak. Italija je povela. Aktualni viceprvaci tih su godina bili momčad koju se, kad povede, ne stiže. Ćiro je mućkao glavom što napraviti. I odlučio na beka ubaciti klasičnog napadača, Koznikua.

- Mourinho je slično napravio kad je na beka stavio Samuela Eto’oa - objasnio je Ćiro.

No Mourinho je to napravio 20 godina poslije Ćire. I kao što je pogodio Mourinho, pogodio je i Ćiro. Hrvatska je izjednačila. I plasirala se na Euro u Engleskoj.

- Talijani su u te kvalifikacije ušli kao viceprvaci svijeta. Nakon te utakmice svi su se pitali: ‘Tko je sad ta Hrvatska, tko su ti?’. A nisu ni znali što im se sprema. Bio je to početak našeg puta, puta na kojem je Hrvatska postala nogometna velesila - kaže Ćiro.

Hrvatsku tada nisu uspjeli zaustaviti Del Piero, Ravanelli, Maldini i društvo. Dvadeset godina poslije Ciro Ferrara, koji je dirigirao talijanskom obranom, osnovao je fundaciju koja se bavi istraživanjem lijeka za rak, Maldini je suvlasnik nogometnog kluba Miami, Di Livio, Zola i Di Mateo otišli su u trenere, Albertini je sportski direktor Parme, kluba koji je pao na najniže grane, a Ravanelli se okrenuo biciklizmu. Za Italiju je na Poljudu branio Luca Bucci, poznat po bijesu kad je 1996. u Parmi morao ustupiti mjesto tada 17-godišnjem Gianluigiju Buffonu.

- Ako je on bolji, odlazim - rekao je Bucci.

Igrao je i Antonio Benarrivo, “nesuđeno” hrvatsko pojačanje. Kad su Ćiru Blaževića pitali koja bi dva igrača 90-ih godina bila pojačanja za Hrvatsku, rekao je - Benarrivo i Deschamps.

Niko Kovač u to vrijeme nije ni debitirao u reprezentaciji. Gledao je utakmicu i divio se atmosferi. U petak će, za razliku od Ćire 1995. godine, biti lišen 12. igrača, onoga s tribina. 

Hrvatski izbornik se kao igrač protiv Italije sučelio u Ibarakiju 2002. Pobijedio je. Igrao je 2006. u Livornu. Pobijedio je. Kao izbornik ih je u Milanu potpuno nadigrao. Prvi susret Hrvatske i Italije bio je 1994. Te godine rođeni su Dario Šarić i Justin Bieber. U međuvremenu je za njih čuo cijeli svijet. Za pobjedu Italije protiv Hrvatske još nije...