Bilo je to 1984. u Sarajevu: Igre mira, legendarni Vučko i Sanda

Na današnji dan prije 40 godina svečano su otvorene Zimske olimpijske igre u Sarajevu, najveći sportski događaj na prostorima bivše Jugoslavije. 

Sarajevo centar svijeta

Te 1984. godine Sarajevo je bilo centar svijeta, cijeli je grad živio u olimpijskom duhu, a legendarni Vučko ostao je kao jedna od najsimpatičnijih maskota u povijesti olimpijskih igara.

Program Igara obuhvaćao je 30 sportskih događaja na kojima je sudjelovalo 1272 sportašica i sportaša iz 49 zemalja svijeta. Prijenos je išao u 41 zemlju zahvaljujući 7500 novinara, a sve je gledalo preko 2,5 milijardi ljudi diljem svijeta.

Jurek 'burek', Vučko, Coca Cola...

Trčanje Sande Dubravčić uz stepenice Koševa, Jurek “burek”, pijančevanje Kirka Douglasa, legendarni Vučko... Asocijacije su to na nezaboravne Igre 1984., po mnogima jedne od najljepših u povijesti.

Ironično, proglašene su Igrama mira jer upravo su se u Sarajevu (barem nakratko) pomirili Amerikanci i Rusi. Pamti se prva limenka “Coca-Cole” koju su Ameri preko Sarajeva donijeli u Jugoslaviju, žicari su tad prvi put ugledali dolare...

- Emotivno sam vezana uz Sarajevo koje će mi vječno ostati u srcu. Taj grad je živio za te Igre, bili su to prekrasni dani - rekla je Sanda Dubravčić (49), jedina hrvatska sportašica koja je imala čast upaliti olimpijski plamen.

Pamti se i najbolja bob-staza u svijetu, danas izbušena granatama.

Trideset godina poslije objekti su trebali biti obnovljeni, no ništa od toga jer je tvrtka ‘ZOI 84’, koja se trebala čuvati sjećanje Sarajlija ali i cijelog svijeta, upala u milijunske dugove i jednostavno propala. 

Jedina Hrvatica koja je upalila olimpijski plamen

- Kakvi su to bili fantastični dani! Cijelo Sarajevo živjelo je za te Igre. Pamtim ih kao izuzetno humane i tople - rekla je Sanda Dubravčić.

I 30 godina poslije Sanda je zvijezda u bosanskoj metropoli. Posjetila je Koševo, stadion na kojem je ušla u povijest...

- Nije bilo treme tijekom ceremonije. Jedino je bilo naporno prijeći sve one stube, plašila sam se hoće li sve biti kako treba - nasmijala se danas ugledna liječnica i nastavila:

- Stvarno sam dirnuta svaki put kada dođem u Sarajevo jer me niti u Zagrebu toliko ljudi ne zaustavljaju. Toliko topline i ljubavi stvarno nigdje drugdje nisam osjetila.

Sanda je u Lillehammeru 1994. godine bila šefica misije HOO-a i tamo je gledala film o olimpijskom, ali i ratom uništenom Sarajevu.

- To je bilo nešto toliko potresno da sam se jako rasplakala - prisjetila se Sanda.

ZOI u Sarajevu 1984. pamti kao poseban trenutak u životu, a za nečim ipak žali..

.

- Kao sportašica boravila sam u olimpijskom selu i nisam uspjela doživjeti sve one druge divne trenutke, pa sam tek poslije čula da su u gradu bile neke filmske zvijezde - rekla je Sanda.

Kako je nastao Vučko?

Uoči Igara raspisan je natječaj, a međi tisućama pristiglih radova izabran je onaj akademskog slikara iz Kranja Jože Trobeca.

Namjera autora bila je da se ljudi sprijatelje sa životinjama, a Međunarodni olimpijski savez pozdravio je ovu sjajnu ideju nakon koje vuk više nije bio u očima ljudi kao krvoločna i strašna životinja. 

Godinama nakon Zimskih olimpijskih igara ljudi u Sarajevu hodali su u Vučkovim šalovima, a pokupovali su gotovo sve što je imalo veze s maskotom. 

Franko: Tijekom utrke razmišljao sam o videorekorderu

Tih Igara rado se sjeća i Jure Franko, veleslalomaš, koji je 14.2. 1984. za Jugoslaviju osvojio jedinu medalju, i to srebrnu.

- Bilo je to baš na Valentinovo, pa se svake godine na taj dan sjetim tog trenutka u svojoj karijeri - rekao je 52-godišnjak.

Otkrio je zašto je bio jako motiviran...

- Videorekorder Hitachi bio je obećan onome tko osvoji medalju za Jugoslaviju. Zamislite, cijelo vrijeme utrke razmišljao sam samo o videu - smije se Franko.

Trideset godina poslije svi su oni opet posjetili Sarajevo. Slika je uvelike drukčija u odnosu na onu iz 1984., ali sjećanje nikad neće izblijediti... 

Bob staza izbušena snajperskim mecima

Kad prođe sav taj sjaj, glamur i euforija oko Olimpijskih igara, mnoge građevine izgrađene isključivo za potrebe OI ostaju napuštene i prazne. 

Ogroman novac je potreban da bi se ugostili svi sportaši, izbornici, treneri, medijski predstavnici i posjetitelji. U najgorim slučajevima, olimpijske građevine se više nikad ne koriste i OI se pokaže kao neisplativa investicija.

Jedan od primjera je i Sarajevo u kojem su mnogi olimpijski objekti korišteni kao vojni objekti u ratu, a neki su potpuno uništeni. Bilo je nekoliko planova za njihovo obnavljanje, ali skakaonice na Igmanu i dalje su potpuno zapuštene.

Slavna bob staza, tad najbolja na svijetu, uništena je tijekom rata, srpski snajperisti izbušili su rupe u betonskim zidovima.