Birtija: Marina Čilića nije lako voljeti jer nema nijednu manu

Patrika Sjöberga je lako voljeti. Pušio je dvije kutije teških cigareta na dan, a bio svjetski rekorder, skočio je u vis 242 centimetra. Svjetski prvak, ali češće drugi ili treći. Na olimpijskim igrama dva puta srebrni, jednom brončani. Pogledamo li malo bolje u sebe, ispod divljenja dostignućima vidjet ćemo ispričnicu za sve naše nedosljednosti. Lakše je odustati ili se odreći svojih maksimuma ako ti je suparnik pomazanik ili ako se možeš ugledati u njegovu manu. Mogao je, ali nije. Nije mu se dalo.

Lako je voljeti Federera. I njega je Bog pomazao, ali taj ne puši dvije kutije na dan. Bekend retern nakon kojeg izlazi na mrežu je čista poezija, a njegova forhend paralela nalik na slobodnjake brazilske repke u Peleovo doba. Nema riječi za to. Njega je lako voljeti jer je toliko daleko, toliko iznad, da je još lakše odustati. Stvarno si ne možeš prigovoriti što se nisi bolje fajtao s njim, pa si radije odustao nego da daš sve što imaš, a ne možeš mu se ni približiti.

Najlakše od svih je voljeti Ivaniševića. Još jedan od Božjih miljenika, ali eto, bio je malo lud. Imao je trojicu u glavi. Doista je lako voljeti ljude koje je Bog pomazao talentom, a nečim su prokleti. Ha, bio je proklet kao i Sampras, samo su Samprasu u djetinjoj dobi doveli psihologa. Ne makar kakvog, nego pravog psihologa. No na kraju je Zec sve slabosti publike nahranio trijumfom iz bajke. Ideal.

Za razliku od nedostižnih bez mane, i genijalnih, ali s manom, Čilić je ko za vraga bez ljudske mane. Čovjek samo radi. I to je to. Talentiran je, ne kao Federer, ali opako talentiran. Nije karizmatičan, nije lud. Lako je voljeti njegove rezultate, lako je i diviti mu se, ali za razliku od mnogih sportaša njegov način života i sporta ne piše ispričnicu.

Kod njega nema ali, nema ipak. Nema suprotstavljanja pravilima života i sporta, nakon kojih on ipak pobijedi. Hrvatska Čilića cijeni puno manje nego što on zaslužuje. Zbog metode, vrline, možda i više nego zbog rezultata.