Bivši igrač Arsenala i Spursa: Igrao sam namještene susrete

Rohan Ricketts, bivši mladi engleski nogometni reprezentativac, danas je član Shamrock Roversa. S prvim irskim klubom u skupini Europske lige sljedećeg će tjedna zaigrati protiv svog bivšeg kluba, Tottenhama...

Ricketts će se u sudaru s klubom koji je napustio 2005. godine pokušati pokazati u što boljem svjetlu kako bi pronašao zainteresiranog kupca: ugovor s Ircima istječe mu u siječnju iduće godine i nada se da će nakon toga igrati za neki ambiciozniji klub.

Bio bi to zapravo novi početak za nogometaša koji je tijekom karijere kronološki nastupao za Arsenal, u kojem je i ponikao, Tottenham, Coventry, Wolverhampton, QPR, Barnsley, Toronto, Diosgyöri, Daciju iz Kišinjeva, Wilhelmshaven i sada Shamrock.

U intervjuu za The Sun priznao je da je tijekom karijere, pogotovo posljednjih sezona, bio izložen namještenim utakmicama, rasizmu, alkoholizmu i pušenju. Također tvrdi da mu tri kluba za koje je nastupao i dalje duguju novac i da ga FIFA ne želi zaštititi.

- Možda nisam uvijek donosio najbolje odluke na travnjaku i izvan njega. Znam da ne mogu za sve kriviti druge i da sam si najviše kriv sam – rekao je 28-godišnji veznjak nastavivši:

- Odlazak iz Engleske u Kanadu 2008. godine dobro mi je došao. Počeo sam čitati i pronašao sam sebe. Postao sam mudriji i staloženiji.

- Potom sam se vratio u Englesku. Trebao sam potpisati za Milton Keynes Donse, no završio sam u Mađarskoj. Bila je to grozna odluka. Čim sam sletio promijenili su mi uvjete ugovora, a trener mi je kazao da me uopće ne treba. Cijelo je mjesto izgledalo vrlo nesigurno, opasno. Ostali su mi dužni novac koji nikad neću vidjeti.

- Nakon toga menadžer mi je došao s ponudom iz Moldavije. To je tek bilo totalno ludilo. Igrači su mi pružili dobrodošlicu, ali su svi pušili u svlačionici, a prije utakmice popili bi 4,5 piva.

- Sjedio sam na sastancima na kojima se razgovaralo o namještanju utakmica. Bilo je to toliko čudno da je postalo zabavno.

- Razgovaralo se o namještanju koje bi nam pomoglo osvojiti naslov. Nismo se žalili jer je bilo ljudi koji su od nas tražili proviziju u gotovini.

- Igrao sam neke utakmice za koje sam saznao da su bile namještene preko jednoga ili dvojice nogometaša.

- Namještanja je bilo i u Mađarskoj. Trener je pretpostavio da su ga određeni igrači sabotirali. Svašta se događalo.

- Moldavija je bila čisti užas. Igrači su mi krali stvari iz svlačionice, a suočavao sam se s prijetnjama da moram napustiti hotel. Otišao sam nakon tri mjeseca i tužio klub Međunarodnoj nogometnoj federaciji. Ljut sam što me FIFA nije zaštitila.

- Ima klubova koje baš briga za vas. Navijači se uvijek tuže da igrači danas nisu lojalni klubovima. Kada bi samo znali koliko su klubovi nelojalni igračima.

- Ove sam godine otišao u Njemačku, igrati za regionalnog ligaša. Ljudi su me rasistički vrijeđali oponašajući majmunsko glasanje. U Moldaviji i Mađarskoj nije bilo rasizma, ali su me svi ignorirali. A to je jednako loše kao da vas rasistički vrijeđaju.

Nakon što je 2002. godine kao 19-godišnjak napustio Arsenal, u kojem je igrao od 15. godine života, mediji su njegov odlazak doveli u vezu s krađom u Arsenalovoj svlačionici, pri kojoj su bez telefona ostali Thierry Henry i Dennis Bergkamp.

- Taj si incident slučajno poklopio s trenutkom mog odlaska, pa su novinari povezali dva izolirana slučaja. Nisam ukrao te telefone. Pa igrao sam tada za 700 funti tjedno, zašto bih krao mobitele, i to još suigračima?