Bad Blue Boysi diljem Zagreba oprostili su se od igrača koji je za Dinamo imao 556 nastupa i zabio 256 golova... Pred zgradom u Dobrom dolu gore lampioni, a na Jarunu su se uz bakljadu i poruke oprostili od Cice
VIDEO
Boysi se opraštaju od Kranjčara: Cico, fakinu i boemu, hvala ti na svemu! Zbogom, plavi devet
Bio je pravi zagrebački fakin, bio je punokrvni dinamovac. I, da, bio je čovjek koji je znao sve riječi svih zagrebačkih pjesama. Bio je igrač kakvog bi poželjeli navijači svakog kluba. Mnogim navijačima na spomen Dinama prva asocijacija bila su četiri slova - Cico! Zagrepčanin, koji je nadimak dobio kao dijete, postao je simbol Dinama. Bio je dobri duh i dah Zagreba, igrač koji bi plakao kad bi Dinamo izgubio i bio prvi u slavlju nakon pobjeda. Riječima i djelima definirao je zagrebačkog gospona i purgera.
Pokretanje videa...
01:17
Jednom su ga pitali što ga u životu može još impresionirati.
- Ništa! S Dinamom sam na Santigao Bernabeu pobijedio Real pred 110.000 ljudi. Dali smo im četiri komada. Nakon toga ništa me ne može impresionirati - govorio je Cico.
Pobjede s Dinamom bile su mu više od života. Svaka. Od Tetova do Real Madrida. U svakoj je jednako uživao. A najbolji je bio kad je bilo najvažnije - protiv Crvene zvezde. Braniči Zvezde i danas imaju noćne more od Cice. Kad ga već nisu mogli zaustaviti, odlučili su ga kupiti. Nije išlo.
- Zvezda? Dečki, dajte, kaj vam je, pa ja sam purger. Fala lepo na pozivu - glatko ih je odbio Cico.
I stoga su se Boysi iz svih kvartova oprostili od legende, idola. Na zagrebačkom Jarunu razvijene su dvije prekrasne poruke.
- Fakinu i boemu, fala ti na svemu. Zbogom plavi 9 - posljednje su poruke boysa s Jaruna igraču koji im je donio prvenstvo nakon 24 godine i dva Kupa.
I Bad Blue Boysi, kao grupa, napisali su dirljivu poruku za Cicu.
- Igra sudbine ili simbolike htjela je da se to dogodi na istom mjestu. Jedan od nas prije osam godina, a Cico danas. Zajedno su kročili kroz sušne Dinamove sedamdesete, stariji Joža nije dočekao trofejni niz početkom osamdesetih, mlađi Cico je pak bio prevaga za te posljednje trenutke sreće Dinamovaca uoči raspada Juge.
Proljeće 1982. godine najljepša je bajka o Dinamu. Cico se iz vojske vratio u pravom trenutku, na drugi dio prvenstva. To je bilo ključno, ne zato jer je danas otišao, to je neoboriva istina. Godinu dana kasnije odlučio je finale kupa, bio je to posljednji Dinamov pehar u bivšoj državi.
Bad Blue Boyse je kao igrač upoznao na najljepši mogući način. 17. listopada 1990. dosanjao je igranje za hrvatsku reprezentaciju u svom Maksimiru, s trakom oko ruke.
Karijera u kopačkama bila je na zalazu, a uslijedila je ona na klupi.
U svoj Dinamo vratio se kao trener u jesen 1994. godine. Bila su i tada olovna vremena, buktio je sukob zbog imena kluba. Cico je svoju prvu trenersku pobjedu u hrvatskom derbiju dočekao s neopisivom tugom jer ju nije mogao proslaviti s južnom tribinom. Napustili smo ju u 60. minuti i započeli prvi bojkot u povijesti naše grupe.
Ni povratak na Maksimir nije prošao u ugodnom tonu jer su zbog sumnji na puštanje prvenstva Hajduku bili napadani igrači. Cico je to jako teško podnosio, čak i teže nego gubitak oba trofeja.
U idućoj sezoni 1995/1996 ipak su došli prvi sretni trenuci za trenera Cicu i osvojena je prva dvostruka kruna u povijesti. Ključna pobjeda bila je ona u derbiju 4:1, Cicina "trenerska disertacija"!Tog 24.03.1996. po prvi put je u Maksimiru osvanuo transparent Dinamo Svetinja!
Unatoč dvostrukoj kruni Cico je tada bio smijenjen. Teško je primio tu vijest ali neočekivano brzo se vratio već početkom 1998. godine. Ni tada nije bio dočekan u Maksimiru primjereno svojoj dinamovskoj karizmi jer je pod nikad otkrivenim okolnostima otišao Marijan Vlak, omiljeni mirni čovjek koji je potpisao "petardiranje" Partizana. Cicu je tako i u drugom dolasku na plavu klupu dočekao šok s naše tribine i to ponovno uz pobjedu u derbiju... Ide Vlak, ide Vlak...
Ponovio je dvostruku krunu, a onda je ispisao povijest i po prvi put doveo Ligu prvaka u Zagreb.
Nije mu krenulo dobro i nakon tri kola sa samo jednim bodom ponovno je morao napustiti Maksimir. Prepustio je klupu Zeki.
Početkom 2005. godine Cico je bio hrvatski izbornik, a njegov sin kapetan Dinama.
Šokantan je bio transfer sina Dinamove ikone u Hajduk. Pred stanom da Dobrom dolu gorjele su plave svijeće za "umrlu čast" Dinamovog kapetana. I Cico je tada bio gledan prijekim pogledima, bilo bi neobično da nije. Na proslavi Dinamovog naslova 2006. pod Kužeovim vodstvom, Cico je trpio uvrede punog Maksimira. Manje zbog sina u bijelom dresu, više zbog nepozivanja Eduarda u onaj s kvadratićima za Svjetsko prvenstvo.
Proći će od tada puno desetljeće i puno toga će se dogoditi prije ponovnog Cicinog dolaska na Dinamovu klupu. Ni treća mu nije bila sreća jer i tada smo bili u bojkotu Maksimira, a naš povrstak na Sjever nije dočekao. Ni demoliranje Hajduka na Poljudu ni novi ulazak u Ligu prvaka nisu ga održali na klupi ali... znao je i sam s kim je potpisao ugovor...
Od Dinama se zauvijek oprostio teškim porazom od Rijeke. Kuže je baš nakon pobjede nad Rijekom posljednji put mahnuo Sjeveru. Obojica su potpisala blamaže u kupu, jedan u Dugom selu, drugi u Ivaniću.
Jedan je bio i ostao idol tribine - Jedan od nas, drugi je imao više problema nego sretnih trenutaka s nama ali nikad nije izgubio status Dinamove legende.
I stoga večeras dođite na Dobri dol 49/1 i zapalite jednu plavu za Cicu.
Povijest je htjela da to ne bude prvi put na toj adresi ali... i to je Dinamo!
Cico, nikada te ne smijemo i nećemo zaboraviti!
Hvala ti za sve u najdražem plavom!
Tvoji Bad Blue Boysi
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
