Nisam nikad doživio nešto slično, ali Mijo mi je odmah nakon susreta prišao i zagrlili smo se, priča Šunjić i dodaje kako navija za Arsenal, uzor mu je Vieira, otac i on nose isti stil, mama mu ne dolazi na utakmice...
Caktaš mi se ispričao, šišati se neću ni da dobijemo Real u LP
Eto, dobio sam utakmicu na Poljudu. Nisam prije ovoga slavio nikad s Lokomotivom, a ni s Dinamom. Taman smo bili bolji za taj gol, zasluženo smo pobijedili. Utakmica je bila onakva kakva uvijek bude na Poljudu. Jako čvrsta, rekao nam je jutro poslije pobjede 1-0 u Splitu Ivan Šunjić (22).
Pokretanje videa...
Odradio je Šunjić se nekolicinom suigrača kratki trening, on Dilaver i Theophile-Catherine bili su bedem koji Splićani nisu mogli nikako probiti.
Pomogli su Stojanović i Rrahmani. Šunjića su svi nahvalili nakon utakmice, među njima i bivši trener Hajduka Ivan Katalinić.
- Lakše je igrati kad je cijela momčad agresivna - kaže Šunjić, kojega je Mijo Caktaš opalio šamarom. Pokušao je Caktaš jednom, drugi put, a onda je iz trećega pokušaja dohvatio Ivanovo lice. Šunjić je zbog povlačenja dobio žuti, a Caktaš zbog udaranja crveni karton. Imao je Ivan jutro poslije malu ogrebotinu ispod oka, ali to nije bilo od Mijinog udarca.
- Nisam nikad doživio nešto slično, ali sve je to bilo u naboju. Išao sam raditi profesionalni prekršaj, a on me dohvatio - rekao nam je Šunjić i nastavio:
- Sve smo to ostavili na terenu. Caktaš mi se nakon utakmice ispričao. Prišao mi je ispred svlačionica, pružio ruku, zagrlili smo se i poželjeli si sreću u nastavku karijere. Nema nikakve zle krvi . Nisam mu ništa zamjerio, nisam ja takav tip.
U Dinamu nosi broj 34, a ima prepoznatljivu dugu kosu.
- Bila je ona i duža kad sam bio manji. Dugu kosu imam od malih nogu, ne bih se ošišao ni da pobijedimo Real u Ligi prvaka. Neka kose dok je ima, a kasnije ćemo vidjeti - smije se Šunjić, koji je broj 34 uzeo jer je broj 30 koji je nosi u Lokomotivi u Dinamu bio zauzet. Nosi ga slovenski branič Petar Stojanović.
Ivan je izvan terena miran i povučen.
- Ponekad sam u gradu na ručku, ali većinom se opuštam kod kuće. Najbolje mi je u moja četiri zida. Nemam neki poseban hobi, samo jako volim gledati druge sportove. Dragi su mi tenis i košarka. Veliki sam navijač Marina Čilića, a naravno da volim i Federera. Nekad sam i sam znao odigrati neku partiju tenisa - otkriva Dinamov zadnji vezni, kojega na svakoj utakmici u Maksimiru gleda otac Jozo.
- On je na svakoj domaćoj, ništa ne propušta. Mama Aleksandra ne dolazi na stadion, ona gleda doma. Kaže da se bolji vidi na TV-u i ima snimku situacija - rekao je Ivan.
Primijetili smo da on i otac Jozo često imaju slične šilterice na glavi. Od slavne bejzbol momčadi New York Yankeesa.
- Nije to nikakav dogovor, tata i ja imamo sličan stil - smije se sjajno raspoloženi Šunjić, kojega u lipnju s mladom reprezentacijom čeka Europsko prvenstvo.
- Naravno da je nekakav prirodni put ako ovako nastavim A reprezentacija, ali sad sam fokusiran samo na mladu reprezentaciju - kaže Šunjić i otkriva koji mu je najdraži europski klub.
- Arsenal, veliki sam navijač tog kluba od malih nogu. Još otkako je tamo igrao Patrick Vieira. On mi je svakako jedan od uzora - rekao je Šunjić, kojega je u Dinamo doveo Jozo Bandić.
- On me doveo dok sam bio igrač Zagreba. Došao sam u Dinamo kao kadet, a prije Zagreba sam igrao za Špansko, tamo je počela moja priča - kaže Ivan.
Nenad Bjelica ga je oduševio.
- Jako mi je puno pomogao. Doista, imamo sjajnog trenera - završio je Šunjić.