Sport

Komentari 92

'Čim sam jutros čuo Nikin glas, sve je bilo jasno. Nemam riječi'

'Čim sam jutros čuo Nikin glas, sve je bilo jasno. Nemam riječi'

Ne znam što se događa, ovo više nije normalno. Otišli su Kranjčar i Popovski, prije toga Rora i Zambata, pa i Saračević s kojim sam se svojedobno družio u Koprivnici...

Hrvatski nogomet ostao je bez još jednog velikana, u jutarnjim satima napustio nas je Zlatko Kranjčar (64). Legendarni igrač zagrebačkog Dinama, dugogodišnji trener, pa i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. 

POGLEDAJTE VIDEO:

- Ne mogu doći k sebi, pa u praktički dva tjedna sam ostao bez dva ponajbolja prijatelja. Prvo je otišao Duško Popovski, sada pak i moj Cico Kranjčar. Ne znam, ne mogu doći k sebi, pa što se to događa? Ma ne samo to, pa ja sam se i s Zlatkom Saračevićem svojedobno družio u Koprivnici, u odličnim sam odnosima bio s Krasnodarom Rorom i Slavenom Zambatom, a nikoga od njih sada više nema - kaže nam Tomislav Ivković, pa dodaje:

- Evo, i djeca su mi rekla, daj tata odi na sistematski pregled, pa vidiš valjda što se događa sa sportašima u posljednje vrijeme. Meni je ovo nevjerojatno, ostao sam bez sebi toliko bliskih ljudi. Cico Kranjčar i ja se znamo "milijun" godina, družili smo se i prijateljski i obiteljski, nikada neću zaboraviti sve trenutke koje smo proživjeli zajedno. Pa i one u stožeru hrvatske nogometne reprezentacije.

Tomislav Ivković je dodao...

- I proteklih dana sam bio u čestoj komunikaciji s Nikom, znao sam da i doktori nisu baš optimisti oko njegove situacije. Ali, ovo... Ma čim me Niko nazvao ujutro, kada sam mu čuo glas, znao sam što se dogodilo. Užas, nemam riječi, otišao je moj Cico - završio je Ivković.

Dinamo: Hvala ti na nogometnoj romantici

Priopćenje GNK Dinamo prenosimo u cijelosti:

"Bolna srca i u velikoj tuzi javljamo da nas je naš dragi prijatelj, naš proslavljeni „plavi devet“ i sjajan trener, jedan od simbola našeg kluba, Zlatko Kranjčar, zauvijek napustio u noći s nedjelje na ponedjeljak. Šokantna vijest uz nevjericu i suze ovoga je jutra dočekala kompletan plavi navijački puk koji se teško miri s odlaskom omiljenoga člana naše plave obitelji, našega dragog i voljenog Cice.

Zagrebački dečko, svojevrsna personifikacija „purgerskoga“ Dinama koji je upravo na njegovim krilima letio do naslova prvaka 1982. godine. Bio je to „let popularne lastavice“ kako smo nazivali njegov toliko karakterističan skok kojim bi se u zraku izvio unatrag i snažno gađao glavom, potez kojim je prkosio zakonima fizike. Bila je to finta s „Cicinim potpisom“, ali samo jedna od finti, poteza nogometne estetike kakvim će ga zauvijek pamtiti Dinamovu drukeri.

Kranjčar je prošao kompletnu Dinamovu nogometnu školu, za prvu je momčad u službenoj utakmici debitirao na proljeće 1974. godine i ostao gotovo cijelo desetljeće. Računamo li sve utakmice, i natjecateljske i prijateljske, Kranjčar se nalazi među pet igrača s najviše nastupa u klupskoj povijesti. Odigrao je 556 utakmica, a u tom je opusu postigao 256 pogodaka.

Za sebe je govorio da je s Dinamom u igračkoj karijeri osvojio dva naslova prvaka: onaj iz 1982., ali i tri godine ranije kad je sudskom odlukom u „slučaju Tomić“ plavima pripao pokal za 1979., ali taj naslov nije uveden i u arhivu nogometnoga Saveza. Dvostruki je osvajač Kupa za 1980. i 1983. godinu.

Na klupi maksimirskog kluba bio je u tri mandata osvojivši pet trofeja: dvostruku krunu 1996. i 1998. godine, a počeo je i sezonu 1998/'99. koja je okončana naslovom prvaka. Plave je dvaput uveo u Ligu prvaka: nezaboravnom slavljem protiv Celtica u Zagrebu s 3:0 ujesen 1998. i pobjedom protiv Salzburga s 2:1 u produžetku u gostima 2016. godine.

Dragi Cico, od srca Ti hvala na svemu, hvala na sjećanjima, na trofejima, hvala na stvaranju velike Dinamove povijesti, hvala na nogometnoj romantici i nadasve na prijateljstvu i dobrom duhu i toplini kakvu si širio među svim nama.

Neka Ti je vječna slava i hvala.

GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i prijateljima našega Zlatka."

'Bio je džentlmen'

Hajdukovac Zlatko Vujović (62) bio je u dobrim odnosima s njim.

- Odličan igrač, odličan čovjek, stvarno mi je žao što je otišao. Ono po čemu ću ga ja pamtiti su naše velike utakmice s početka osamdesetih godina, jaki Dinamo s Ćirom, generacija u kojoj je Cico bio vođa - rekao nam je.

- Pamtim isto tako i da se on nikad nije naljutio iako ga je tukao tko je stigao. Bio je džentlmen, uvijek je sve primao sa smiješkom i bio je pravi igrač. Često sam ga viđao i, kad je došao u Split sa sinom Nikom, pozdravili bismo se i popričali o starim vremenima i kako smo mi uzeli naslov 1979. a oni 1982. Stvarno me zatekla vijest da je otišao, prerano...

'Idemo jedan po jedan'

Zoran Vulić (59) sjeća se Cice kao prvog kapetana u hrvatskoj reprezentaciji.

- Pamtim ga kao odličan čovjeka vrhunskog nogometaša i velikog domoljuba. A ta utakmica protiv SAD-a će mi zauvijek ostati u pamćenju. S Cicom sam vodio brojne velike bitke na terenu, no ova reprezentativna nas je zauvijek povezala.

- Što reći? Idemo jedan po jedan... Teško je i zamisliti da se ovako nešto moglo dogoditi, da je otišao. Moja sućut Niki i cijeloj obitelji, otišao je moj veliki prijatelji i suigrač, i stvarno mi je teško, ne znam što kazati u ovom trenutku, možda je dovoljno reći da je otisao dragi Cico - dodao je.

Najčitaniji članci