Ćiro: Rekao sam 'Halali, Huso, materi! I onda smo ih razbili'

Ožujak 1994. Dan 23. Bjesnio je Domovinski rat, hrvatski narod prolijevao je krv boreći se za slobodu, a u srcima je živjela nada da će rat jednom završiti. No tog dana svima u domovini potekla je suza radosnica. Cijeli svijet pričao je o Hrvatskoj, 125. momčadi svijeta, koja je srušila Španjolsku usred Valencije. Bilo je to prije točno 25 godina. Ćiro je tad prvi put sjeo na klupu Hrvatske.

- To je bila povijesna utakmica. Te večeri postali smo velesila, nikad neću zaboraviti suze igrača, stožera... Cijela Hrvatska stajala je iza nas - počinje Ćiro Blažević, redatelj te povijesne pobjede.

Hrvatska, u očima Španjolaca momčad koju će slistiti za doručak, prvi je put zaigrala izvan domovine. Nitko nije znao našu snagu, koliko smo zapravo jaki... No u izranjavanoj domovini tinjala je vjera i nada u čudo.

- Kad smo se okupili u Zagrebu, pozvao sam igrače i rekao: ‘Imate improvizaciju kao nitko drugi. To je Božji dar. Svakome možete stati na žulj. Kad ste spremni, nitko vam ne može ništa. Vidjet ćete kako će Španjolska proći. Hajmo sad, ‘halali, Huso, materi’, razbijte ih - otkrio je Ćiro.

I jesmo. Razbili smo Španjolsku pred 40.000 ljudi. Za povijest. Za neopisivu sreću u domovini.

Vlatko Marković otišao je s mjesta izbornika uoči te utakmice i ostala su dva kandidata, Ćiro Blažević i Tomislav Ivić.

- Bila je skupština, na kojoj je predloženo da Ivić bude izbornik. I kad je došla ta točka, Ivić se podigao i rekao: ‘Neću biti izbornik, neka bude Ćiro, a ja ću biti direktor! U tom trenutku bio sam u Dinamu i nisam znao što napraviti. Nazvao me pokojni predsjednik Tuđman i rekao da moram biti izbornik, da nema premišljanja. On je sve dirigirao i nisam mogao odoljeti poglavaru. Samo sam klepnuo petama i rekao: ‘Predsjedniče, spreman sam’. I otkrit ću vam nešto, imao sam svijest da sam predodređen da afirmiram domovinu kroz reprezentaciju - nastavlja u dahu Ćiro.

Vedrišev plan za Blaževića

Utakmica je dogovorena u Engleskoj, a Hrvatska je za nastup dobila “sitniš” od 30.000 dolara. Na toj utakmici prvi je put, osim Ćire, nastupio i Robert Prosinečki. I odmah je na debiju ponio kapetansku vrpcu. 
- Bilo je sra... jer nismo imali Zvonimira Bobana. I ja pozovem Prosinečkog, koji je igrao strašno. I sastavljam tako momčad, neću nikad zaboraviti, kad mi dođe Ivić i gurne jednog igrača za kojeg nikad nisam čuo. Ali nikad. Bio je to Nikola Jerkan. Bio je vrlo pouzdan, inteligentan... No dvije godine kasnije, na Euru u Engleskoj, taj isti Jerkan me zaje... Bili bismo europski prvaci da mi Jerkan nije rekao da može igrati, a nije mogao. Imao je slomljen nos, ali me uvjerio da je sve u redu. A nije bilo...

No izbor Ćire nije protekao baš tako lagano. Vlatko Marković nije bio voljan napustiti funkciju izbornika, no Mladen Vedriš, tad predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, smislio je plan da Ćiro i Ivić uđu u reprezentaciju. Nije previše cijenio Markovića, smatrao je da izbornik mora biti netko hrabriji, autoritativniji, življi... Marković je na to poludio jer je već imao pomoćnike Šuška i Poklepovića. A i nije mu se išlo s klupe.

- Ako ću surađivati s Ćirom, onda ću morati imati dva tjelohranitelja, njemu ne vjerujem. Pa 14 godina nismo razgovarali - rekao je tad Marković.

No Tuđman je mislio drukčije. I Marković je postao bivši.

'Najbolji smo na svijetu'

- Vlatko i ja smo rođaci. Kad smo u Engleskoj izgubili od Njemačke, mediji su me pitali hoću li dati ostavku, a ja sam rekao: ‘Evo, imate ostavku’. Vlatko je skočio i rekao: ‘Pi... vam materina, kakva ostavka. Vi ga niste postavljali, pa ga nećete ni mijenjati. Stao je uz mene’.

No vratimo se na Mestallu. Poluvrijeme je. Cijeli stadion, 40.000 ljudi je u šoku. Hrvatska vodi 1-0. Ćiro ulazi u svlačionicu.

- Ako ne zabijemo drugi gol, nećemo izvući ni neriješeno. Izgubit ćemo. Zabili smo, a ostalo je napravio Dražen Ladić. ‘Vi ste takva klasa da morate igrati napadački. Ma kako biste drugačije igrali kad imate u momčadi dva najbolja napadača na svijetu’ - vikao je Ćiro.

Izašli su još hrabriji. I zabili i drugi gol. Davor Šuker na dodavanje Ivice Mornara.

- Mornar je kao bek iz treće linije došao naprijed, centrirao... Svi su se pitali kako je to moguće da bek dođe kao centarfor?! Ali to je bila moja koncepcija, ja sam to napravio, a napravio sam jer sam shvatio da imam mudre igrače - kaže Ćiro.

Nakon utakmice u Hrvatskoj je zavladala euforija. Znali smo da smo jaki, da smo moćni, no na Mestalli smo dobili potvrde naših pretpostavki. Španjolci su bili u šoku. Izlazeći s terena, Slaven Bilić došapnuo je Aljoši Asanoviću:

- Ili su ovi možda igrali bolesni ili smo mi stvarno toliko jaki. Jebote, dobili smo ih 2-0.

Španjolski mediji okružili su naše igrače, tražili odgovore.

- Hrvatska igra aristokratski nogomet - kratko im je rekao Ćiro, a netko od igrača dobacio je:

- Uh, da su znali kakvu momčad imamo, nikad nas ne bi priznali.

I dok se cijeli svijet čudio, Ćiro se samo smješkao.

- Tjednima sam govorio da ćemo ih razbiti usred Španjolske. Kad smo pobijedili, u svlačionici mi je prišao Štimac i rekao: ‘Šefe, svi smo vjerovali da ih možemo pobijediti. Imali smo pravo’. A ja sam mu rekao: ‘ Ne, laži, pi... ti materina. Nisi imao pravo jer nisi vjerovao. Ne samo ti nego ni ostali. Ja sam vjerovao, rekao sam vam da ste najbolji’ - otkrio je još jedan detalj Ćiro.

Pjesma i slavlje u avionu

U avionu je bilo pjesme, pića, a od Ćire se nije odvajao pokojni Anđelko Herjavec, predsjednik Varteksa i jedan od najvećih navijača Hrvatske.

- Čovječe, ti si majstor nad majstorima, s tobom ćemo se još naveseliti, čini mi se...

I jesmo. Taj dan Ćiro je Hrvatsku ucrtao na nogometnu kartu svijeta. Taj dan, prije točno 25 godina, svijet je gledao rađanje nogometne velesile, koja će četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, uzeti broncu, a 24 godine kasnije u Rusiji impresionirati i pridobiti naklonost cijelog svijeta.

- Kad sad gledam, to je bila povijesna utakmica. Pobijediti Španjolsku u Španjolskoj... Ma to mogu samo džekovi.

I jesu. Bili su džekovi. Isti onakvi, prgavi i beskompromisni kao i danas. O da, i na klupi su imali džeka. Jer kaže narod da je bolja četa zečeva s lavom na čelu nego četa lavova sa zecom kao predvodnikom. A Hrvatsku je predvodio lav. Ćiro Blažević, koji je sve uvjerio da Hrvatska može postati prvak Europe u nogometu.

- I postala bi da nam onaj švedski sudac protiv Njemačke 1996. godine nije jeb.. mater.

U pravu je. Ne zbog Eura već što nas je prije 25 godina sve uvjerio da smo nogometna velesila. Bravo, maestro.