Ako si bio dio njegovog kruga povjerenja onda ti je bio odan, a ako nisi u potpunosti bi te ignorirao. Kad se umirovio dao mi je svoju kagicu, rekao je David Coulthard
Coulthard o Schumiju: Bio je žestok na stazi, ali i ljudina...
Veliki rival Michaela Schumachera iz oktanskog cirkusa David Coulthard u kolumni za Daily Telegraph otkrio je neke nepoznate pojedinosti iz života sedmerostrukog F1 prvaka, s kojim se družio i izvan staze.
- Molim se da će se izvući kako bi vidio kakve su lijepe stvari ljudi rekli o njemu. Istina je ta da Michael nikad nije dobio ono priznanje u skladu s njegovim rezultatima. U Velikoj Britaniji se godinama smatrao negativcem. Kao Nijemac bio je nemilosrdno učinkovit, ultra agresivan. Za razliku od Jackieja Stewarta i Juana Manuela Fangija, koji su ostavljali prostora na stazi, Michaela nije bilo strah od sudara kako bi došao do pobjede. Nekad je znao prijeći granicu kao u Jerezu 1997. i Rascasseu 2006.
- Imali smo mnogo sukoba na stazi, najpoznatiji onaj iz Spa 1998. kad je, nakon što smo se sudarili na mokroj stazi, došao u McLarenov boks i optužio me da sam ga htio ubiti. Pitao sam ga poslije je li ikad bio u krivu u nekom trenutku svojeg života. Odgovorio mi je: 'Ne bih se mogao sjetiti'. Potpuno je vjerovao u sebe zato je bio prvak - napisao je bivši škotski pilot McLarena u kolumni i dodao:
- I kakav je bio prvak - 91 pobjeda i sedam naslova prvaka. Michael mi je bio mjerilo. Ako bih ga pobijedio znao bih da sam napravio jako dobar posao. Mojoj karijeri je davao kredibilitet.
No Coulthard je otkrio i drugu Schumijevu stranu o kojoj se malo zna.
- Bio je žestok protivnik na stazi, ali istovremeno obiteljski čovjek, nježan i darežljiv. Ako si bio dio njegovog kruga povjerenja onda ti je bio odan, a ako nisi u potpunosti bi te ignorirao. Sjećam se kad Michael zvao na njegove privatne zabave, ostajali bismo pušiti cigare i popiti nekoliko pića te mi je govorio koliko je sretan da radi ono što voli - kaže Coulthard i dodaje:
- Uvijek smo imali uzajamno poštovanje. Kad se Michael umirovio krajem 2006. godine, prišao mi je i predložio da zamijenimo kacige. Nikad me to nije tražio, zašto bi tražio moju kacigu? Ali znao je da ih skupljam i bio sam počašćen što mi je ponudio svoju. Ona je jedna od mojih najvrjednijih stvari i znam da on moju kacigu čuva u svojem domu.