Tata bi me znao u 11 navečer doći upozoriti da je bilo dosta udaranja po vreći. Sve je to bilo u šupi sa zidićem koji je od mjesta gdje sam trenirao odvajao mjesto gdje su bile svinje, rekao je Mirko Cro Cop
Sport
Komentari 93Tata bi me znao u 11 navečer doći upozoriti da je bilo dosta udaranja po vreći. Sve je to bilo u šupi sa zidićem koji je od mjesta gdje sam trenirao odvajao mjesto gdje su bile svinje, rekao je Mirko Cro Cop
Za sportaša je najteže odlučiti da je kraj. Posebno kod vrhunskih, kod kojih je sport gotovo utkan u svaki dio njihova bića. Spartanski život, krv, znoj i suze, putovanja, pripreme... I ozljede su dio toga, naporni treninzi, odricanje.
Ali nema ljepšeg osjećaja kad ti sudac uzme ruku i digne je u zrak.
To je rekao Mirko Filipović (43), koji se malo po malo sprema za kraj karijere.
Cro Cop nakon borbe protiv Japanca Kosake planira odraditi još jedan meč pa 2018. godine protiv pobjednika Rizina zaključiti velebnu karijeru kao jedan od najvećih boraca u povijesti slobodne borbe.
Svjestan je i on da je kraj blizu, a mi ćemo se prisjetiti kako je sve počelo, u maloj šupi u rodnoj Privlaci desetak kilometara od Vinkovaca gdje je desetogodišnji dječak Mirko tražio tatu Žarka da mu napravi utege.
- Bio sam živahan dječak. Prve utege tata mi je napravio od pružnih šina, s 12 godina već sam radio zgibove i druge vježbe s vlastitom težinom. Sve to u garaži koja je bila napola svinjac jer je u sredini bio zid koji odvaja svinje od mjesta gdje je bila garaža. Znalo je biti i nanosa snijega jer je dio gdje sam trenirao bio otvoren.
...teenager...
Posted by Mirko CroCop Filipovic on 16. listopada 2012
- Tata bi me znao u 11 navečer doći upozoriti da je bilo dosta udaranja po vreći i radu s utezima. Nije tada bilo pravih vreća pa mi ju je tata napravio od šatorskog krila. Toliko sam udarao po njoj da smo je morali stalno nositi čovjeku u Vinkovce da je popravi - ispričao je Mirko za Večernji list.
1993 i šupa u Privlaci gdje je sve počelo.Na slici samnom je moj školski Hrvoje Sukić koji me 'udara' koljenom u glavu😄...
Posted by Mirko CroCop Filipovic on 14. kolovoza 2017
Stavio je kasetu, odgledao borbu Franka Duxa i Chong Lija, vjerojatno nekoliko puta i odlučio:
'To je to, idem se baviti borilačkim sportom'.
Krvavi sport ime je filma koji je bio hit krajem 80-ih i u kojem Jean Claude Van Damme osvaja turnir protiv dosad neporaženog šampiona Chong Lija kojeg je glumio Bolo Yeung.
- Kad sam prvi put pogledao film, dobio sam snažnu volju da odem trenirati neki borilački sport. Imao sam 16 godina kad sam otišao u tae-kwon-do klub u Vinkovce.
Cro Cop kad je imao 14 godina :)
Posted by OFC agency on 15. kolovoza 2016
Odradio sam tek nekoliko treninga jer je počinja rat. No dobro su me ispeglali, bila je to starija ekipa, a u klubu se radio i kickboks pa sam toliko dobio po nogama da se toga i danas sjećam - dodao je Mirko, koji se i sam ozljeđivao kako bi reprizirao kultnu scenu iz omiljenog filma u kojoj Van Damme radi špagu.
- Radio sam je na silu pa sam ozlijedio prepone. Morao sam mirovati pola godine. No sad je mogu napraviti kad hoću - kaže Mirko.
Cro Cop - 24 years old !!!
Posted by Mirko CroCop Filipovic on 29. rujna 2012
Posted by Ivan Blažević on 31. srpnja 2015
Osnovnu školu završio je 1989. u Privlaci, upisao je gimnaziju u Vinkovcima. Za vrijeme Domovinskog rata završio je treći razred u Varaždinu, a četvrti u Vinkovcima gdje je 1993. godine maturirao s vrlo dobrim.
Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb gdje upisuje policijsku akademiju. U to je vrijeme trenirao razne borilačke vještine, boks, karate... Nakon završene policijske akademije postao je član antiterorističke jedinice Lučko.
Cro Cop u opasnom izdanju :)
Posted by OFC agency on 9. studenoga 2014
No sport i ljubav prema borilačkim vještinama su prevladali pa 2000. godine sporazumnim ugovorom odlazi iz MUP-a i prelazi u profesionalne borilačke vode.
Imao je 21 godinu kad je šokirao borilački svijet pobijedivši Jeromea Le Bannera, koji je nekoliko mjeseci prije toga bio u finalu K-1 Grand Prixa.
- Uoči te borbe imao sam dva meča, jedan u savate boksu i jedan sparing u boksu protiv dečka od dva metra, državnog prvaka. I danas mi je teško povjerovati da sam se usudio u ring protiv Le Bannera i to pred 20.000 ljudi u Yokohama Areni. Kad sam ušao u dvoranu, izgubio sam se - ispričao je Mirko za Večernji.
good old days :)
Posted by Mirko CroCop Filipovic on 5. travnja 2014
Samo dva mjeseca kasnije bio je u četvrtfinalu K-1 Grand Prixa.
Nasuprot njemu bio je Ernesto Hoost, jedan od najvećih K-1 boraca svih vremena. Hoost je uvjerljivo slavio izudaravši Mirka po nogama. Malo je koji borac tada mogao braniti te strašne Hoostove low kickove.
Tada je uslijedila pauza koju je Mirko iskoristio posvetivši se amaterskom boksu. Bio je prvak države u teškoj kategoriji i to znanje u boksu kasnije će se ispostaviti kao jedan od ključnih faktora uspjeha.
Naravno, uz patentirani udarac lijevom nogom u glavu koji je toliko izvježbao da ga može izvoditi žmirećki. I poput Robbena koji uvijek ide lijevo, Cro Copovi protivnici znali su da će potegnuti taj lijevi high kick, ali nije im to pomoglo.
No Mirko je tražio nove izazove, a najveći je bio - slobodna borba.
Kako će se kickboksač snaći u ringu po pravilima slobodne borbe? Recimo samo da izgledi nisu baš bili na strani Mirka kad je ušao u ring protiv Kazujukija Fujite u premijernom nastupu u MMA-u. Bilo je to 2001. godine.
Borba je počela pa završila nakon 39 sekundi. Fujita je nasrnuo na Mirka, ali dočekalo ga je njegovo koljeno i sudac je morao prekinuti borbu. Velika pobjeda, senzacionalna.
I tu je počela njegova MMA karijera.
19.8.2001 His first MMA fight and victory against Kazuyuki Fujita
Posted by Ivan Blažević on 27. listopada 2015
Nanizao je sedam pobjeda, potom je imao najveći ispit karijere, borba s Minotaurom.
Mirko i Brazilac tada su, uz Fjodora, smatrani najboljim borcima na svijetu. Filipović je demolirao Minotaura u 1. rundi, ali trenutak nepažnje i jiu-jitsu neiskustva, bili su dovoljni za prvi poraz u slobodnoj borbi.
Samo par mjeseci kasnije doživio je težak, iznenađujući nokaut od Kevina Randlemana. Amerikancu je vratio dvije i pol godine kasnije gušenjem, a prije njega je svladao i Josha Barnetta.
Slijedio je epski dvoboj s Fjodorom Jemjeljanenkom za Prideov pojas.
Fjodor je slavio, ali je nakon borbe rekao da mu je to bio najteži meč u karijeri.
U rujnu 2006. godine, na svoj rođendan, osvojio je Pride Grand Prix.
Minowa i Yoshida padali su u uvodnoj rundi, a toliko je izdržao i 'poznanik' Silva. Lijevi high-kick poslao ga je na spavanje! U finalu ga je čekao još jedan stari prijatelj, Barnett, ali ni on nije imao baš nikakve šanse.
Dok su mu stavljali pojas oko struka, zaplakao je.
- Jako mi je žao što otac nije doživio moj najveći uspjeh. Ovo je za njega - rekao je tada Mirko.
U Zagrebu je osvojio K-1 Grand Prix 2013. godine, a tri godine kasnije ponovno je podigao ruke u Saitama Areni osvojivši Rizin Grand Prix.
Mirko ni izbliza nije ostavio trag u UFC-u kao što je to slučaj s K-1 i Japanom.
Jednostavno, kao da u oktogonu nije bio pravi. Gubio je od Dos Santosa, Franka Mira, Brendana Schauba, Roya Nelsona, Gabriela Gonzage... Baš je taj nokaut od Gonzage bio jedan od najtežih u njegovoj karijeri.
Nije Gonzaga bio bolji borac, a to je Mirko pokazao i kad se vratio u UFC 2015. godine na revanš protiv Gonzage kojeg je prvo pustio da se ispuše, a onda demolirao laktovima za veliku pobjedu.
Prošle godine trebao se vratiti u UFC i treći put, borba protiv Anthonyja Hamiltona bila je dogovorena, a onda - šok. Dugo je Mirko vukao ozljedu ramena i nije se mogao oporaviti na vrijeme pa je uzeo hormon rasta. Da je pitao za dopuštenje, vjerojatno bi mu odobrili terapiju, kao što je to bio slučaj s nekim drugim borcima. Kad je vidio da ni to ne pomaže, objavio je kraj karijere.
Posted by Mirko CroCop Filipovic on 25. lipnja 2014
Ali u trenucima dok se pripremao za Hamiltona morao je na doping test. Priznao je da je uzeo hormon rasta, a Američka antidopinška agencija suspendirala ga je na dvije godine, iako se već umirovio. Kasnije je stigao nalaz da je Mirko čist, odnosno da mu nisu u krvi pronašli tragove nedozvoljene supstance pa ispada da je kažnjen na osnovu priznanja.
- Kakva se halabuka oko ničeg digla, sad kad sam izlazio iz dvorišta samo sam čekao Andriju Jarka da me zaskoči. Ovo je katastrofa. Baš katastrofa. Da sam otkazao borbu, morao bih čekati pet, šest mjeseci. To nisam mogao napraviti jer bih se opet ozlijedio. Ne mogu više, nemam snage. Ušao sam u 42. godinu. Dobijem smrzotine od leda. Nakon svakog treninga stavljam led. Ovo je ispala baš prava svinjarija. Ovo sam uzeo terapiju 15 dana, jako malu količinu da bih se zaliječio da spasim borbu.
- Ja sam ispao magarac. Nemam što skrivati i nazvao sam šefa u UFC i rekao mu da su me došli testirati. Rekao sam mu i da sam uzimao šest dana hormon rasta jer mi je rame u katastrofalnom stanju te da imam sve nalaze - rekao je tada Mirko, ali nije pomoglo, suspenzija je ostala.
Na Staru godinu 2016. godine Duran Duranov hit Wild Boys slušali smo triput. U dva dana tri nokauta u Saitama Areni, King Mo, Baruto pa Aliakbari za slavlje na Rizin Grand Prixu i novi pojas u Mirkovoj kolekciji.
Kad smo kod Wild Boysa...
- Orsat Zovko mi je bio menadžer, jako mi je puno pomogao. Sjećam da se smo morali birati neku pjesmu za ulazak u ring, svidjela mi se ta Wild Boys. Ali nemam je uopće snimljenu, kad je čujem na radiju, mijenjam stanicu. No kad ulazim u ring, a ona svira u pozadini, naježim se - ispričao je Mirko.
Uz tu je pjesmu gubio i pobjeđivao, ali nije kraj, slušat ćemo je još barem dvaput jer Cro Cop planira oproštaj za 2018. godinu, u borbi protiv šampiona Rizina. Naravno, ako ga zdravlje posluži.
Mirko je na Staru godinu 2016. dokazao sebi i drugima da je pravi šampion. I ono što je možda najljepše od svega, došao je kući svojoj obitelji, svojoj ženi i djeci - žapcima, kako od milja naziva svoja dva sina - kao pobjednik.
Tada je izgledao kao čovjek koji više nema motiva, kao da mu je borilački plamen došao do vrhunca i počinje se gasiti. Koljeno je bilo u katastrofalnom stanju, najavio je da je to kraj. Ali nova terapija dala mu je nadu i vratio se.
U 44. godini života prošao je još jedne pripreme i vratio se onomu što voli najviše. Kad će se oprostiti? Pa kao da je to bitno! Hrvatska ima jednog od najvećih boraca u povijesti MMA-a, a najveći problem nam je kad će u mirovinu.
Samo nek sviraju ti Wild Boysi...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+