Cro Copovih 20: Od K-1 debija do osvajanja Pride Gran Prixa

Danas je tužan dan za slobodnu borbu. U mirovinu je otišao najveći sa ovih prostora, ali i jedan od najvećih boraca svih vremena. Danas je u mirovinu otišao Mirko "Cro Cop" Filipović .

Rođen u Vinkovcima, odrastao je u radničkoj obitelji. Počeo je trenirati kao sedmogodišnji dječak, taekwondo pa karate.

Filipović je kroz djetinjstvo trenirao u obiteljskoj garaži gdje mu je otac napravio vreću za udaranje ispunjenu pijeskom. Kada mu je otac preminuo 1994. godine, Mirko se pridružio hrvatskoj vojsci. Dvije godine kasnije prešao je u policiju otkud je i dobio nadimak "Cro Cop" . Zanimljivo je da je nadimak "Cro Cop"dobio tek kasnije. U početku svoje K-1 karijere nadimak mu je bio "Tigar".

Godine 1996. bila je godina koja je okrenula svijet borilačkih sportova naglavačke. Mirko se kvalificirao za K-1 World Gran Prix eliminacijski turnir. U tada vrlo jakom i konkurentnom kickboksu pojavio se hrvatski mladić i u svom debiju pobijedio Francuza Jeromea Le Bannera , jednog od najvećih kickboskača svih vremena. Već je tu najavio kakva ga blistava karijera čeka. U sljedećoj borbi izgubio je od Ernesta "Mr. Perfect" Hoosta , najvećeg kickboksača svih vremena. Bila je to njihova prva međusobna borba, a slavio je Nizozemac.

Mirko je ostavio dubok trag u K-1 borbi , a pobjeđivao je najveća imena kickboksa - Jeromea Le Bannera, Mikea Bernarda, Musashija, Sama Greca, Marka Hunta, Remyja Bonjaskog... Pobijedio je velikog Nizozemca Petera Aertsa , a prvi je uspio pobijediti Boba Sappa i to nakon samo 86 sekundi.

Nakon K-1, Mirko je 2001. godine prešao u tada najjaču MMA organizaciju na svijetu, Sakakibarin Pride FC. Godine 2002. Mirko je napustio antiterorističku jedinicu i potpuno se posvetio MMA karijeri.

Opet je oduševio javnost kada je u službenom debiju za Pride FC tehničkim nokautom pobijedio Kazuyukija Fujitu . Nedugo nakon toga borio se s, tada prvakom srednje kategorije, Wanderleijem "The Axe Murderer" Silvom . Izgubio je sudačkom odlukom, ali nekoliko godina nakon, uzvratit će mu u sebi svojstvenom stilu - nokautom lijevim high kickom.

Igor Kralj/PIXSELL

U kolovozu 2002. godine Mirko se borio s japanskom superzvijezdom, popularnim "The Gracie Hunterom" Kazushijem Sakurabom , kojeg je poprilično "nakantao" i slomio mu orbitalnu kost. Zatim je slijedio revanš protiv Fujite. Mirko ga je pobijedio i drugi put, ovaj put na bodove.

Godinu kasnije, Cro Cop je slavio protiv Heatha Herringa middle kickom u tijelo. Sljedeću borbu imao je protiv vrlo opasnog i fizički iznimno jakog borca Ukrajinca Igora Vovčančina. Mirko ga je nokautirao poznatim lijevim high kickom.

Borba za borbom, pobjeda za pobjedom Mirka su doveli do tada drugog borca svijeta - Antonia Rodriga Nogueire . Borba se održala 9. studenog 2003. godine. Mirko je u ring ušao spremniji nego ikad, ali nije bilo sreće. Dominirao je prvu rundu, par puta rušio Minotaura i imao ga pred kraj prve runde. Minotaura je spasilo zvono i kraj runde. Mirko je sljedeću rundu izgubio. Minotauro mu je nakon mount pozicije uspio izvući polugu. Kasnije je Cro Cop Basu "The Guapo" Ruttenu, bivšem borcu i tadašnjem Pride komentatoru, priznao da je bio presamouvjeren u toj borbi.

Godine 2004. Mirko u svoj stožer poziva Fabricija Werduma . Nešto se moralo učiniti, njegove stand-up kvalitete su bile neupitne, ali ono što je pružao u parteru moralo je dosegnuti novu razinu sposobnosti za tako visoku razinu natjecanja kao što je Pride. Vinkovčanin je prve dvije borbe u godini odradio bez problema, ali je doživio težak poraz, možda i najbrutalniji u karijeri, od Kevina "The Monster" Randlemana . Randleman je Filipovića, nakon tog nokauta, prozvao "ležeći policajac".

Mirko mu nije ostao dužan. Iste godine uzvratio mu je pobijedivši giljotinom.

Sve je vodilo prema najvećoj MMA borbi svih vremena - Filipovića i Fjodora Jemjeljanenka . Mirko je imao sedam uzastopnih pobjeda, nakon revanša s Randlemanom, i tražio je od organizatora šansu za titulu. Fjodor ga je izbjegavao neko vrijeme, ali nije se mogao skrivati zauvijek. Konačno, meč je dogovoren 2005. godine. U prvoj rundi, Mirko je slomio nos Fjodoru i, kao i protiv Minotaura, dominirao u prvoj rundi. Ostatak meča Mirko nije pokazao mnogo. Svjetski prvak je bio bolji, dominirao je u stand-up borbi i pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca.

Najplodnija godina Mirkove Pride karijere bila je 2006. godina kada je osvojio Prideovo otvoreno Grand Prix prvenstvo (mogli su nastupiti borci svih kategorija).

Mirko je tijekom ovog turnira izrekao poznatu rečenicu: " Desna noga bolnica, lijeva noga groblje". Osvojio je ovaj turnir pobijedivši Wanderleija Silvu u polufinalu te Josha Barnetta u finalu.

Igor Kralj/PIXSELL

Nakon toga Mirko je prešao u UFC gdje je u debiju pobijedio Eddieja Sancheza, ali doživio i jedan od najtežih nokauta u karijeri - onaj od Gabrijela Gonzage . Mirko je odlučio otići iz UFC-a i boriti se za novonastalu japansku organizaciju Dream.

U sklopu Dreama 2008. godine, pobjednik Prideova Grand Prixa borio se s nekim zvučnim imenima. Pobijedio je korejskog diva Hong-man Choija , a izgubio je od Alistaira Overeema .

Mirko se godinu kasnije vratio u UFC gdje su najzvučnije bila borbe protiv Juniora Dos Santosa , koju je Cro Cop izgubio, Franka Mira , koju je Cro Cop izgubio nakon udarca koljenom u glavu i Roya Nelsona , koji je Mirka pobijedio tehničkim nokautom nakon serije udaraca. Mirko se nakon svega povukao i otišao u mirovinu.

Cro Cop je nakon borbe s Nelsonom dao nagovijestiti da se nije u potpunosti povukao, a vratio se 2012. godine u zagrebačkoj Areni pobijedivši velikana borilačkih sportova, Novozelanđanina Raya Sefa . Godine 2014., također u Zagrebu, borio se s Remyjem Bonjaskim od kojeg je izgubio, a veliki Nizozemac otišao je u mirovinu.

Zadnja borba Mirka "Cro Cop" Filipovića bila je možda i najslađa. Mirko je uništio Gabrijela Gonzagu u revanšu u trećoj rundi nakon serije udaraca laktom. Tako je postao prvi borac, koji je pobijedio u svim uzvratima u karijeri.

Mirko Filipović trebao se za tri tjedna boriti protiv Anthonyja Hamiltona. No zbog ozljede ramena, koju nije mogao sanirati u tako kratkom vremenskom roku, Mirko je odlučio otići u mirovinu.