Dala je sve za liječenje sina od leukemije: U Riju u 41. godini

Potresna i traumatična životna priča 41-godišnje Uzbekistanke Oksane Chusovitine dirnula je sportsku publiku, ali i cijeli svijet. Ono što je učinila i to što se kvalificirala za Rio i natjecala na svakim Olimpijskim igrama od 1992. godine njeno postignuće čini još većim.

U Riju se natječe protiv gimnastičarki koje su po godinama bliže njenom 17-godišnjem sinu nego njoj. A upravo se oko njenog sina Alishera događa cijela radnja. Alisher je u dobi od tri godine obolio od leukemije, a borba za život i smrt Oksanu je odvela od samog dna do vrha i nevjerojatnog uspjeha.

Jedini način - liječenje u Kölnu

Bila je 2002. godina, a Oksana se vraćala iz južnokorejskog grada Busana zajedno sa svojim mužem Bakhtierom Kurbanovom gdje su se natjecali na Azijskim igrama. Primila je poziv svoje majke Nadezhde, koja je čuvala njenog trogodišnjeg dječačića, samo da bi čula zastrašujuće vijesti - mali Alisher kašljucnuo je krv i prevezen je u bolnicu misleći da je obolio od upale pluća, piše Daily Mail.

No ispalo je da je stvar puno ozbiljnija, Alisheru je po povratku roditelja u Uzbekistan dijagnosticirana leukemija.

Sve se događalo izrazito brzo, a liječnici su inzistirali na kemoterapiji što prije. U protivnom, dječačić će umrijeti u roku od mjesec dana. Znala je da liječnici u Uzbekistanu neće moći pomoći njenom sinu, stoga je prihvatila savjet tamošnjih liječnika i preselila se u Köln, gdje je karijeru gimnastičarke nastavila u lokalnom klubu.

Liječenje je bilo strahovito skupo. Ukupan iznos liječenja u Njemačkoj iznosio je 105 tisuća eura, što je danas oko 790 tisuća kuna. Oksana i Bakhteir prodali su trosobni stan u Taškentu i dva automobila, ali nisu imali novca ni za pola liječenja.

- Liječnici u Kölnu pristali su liječiti Alishera, ali samo pod jednim uvjetom - da postoji garancija da ću moći platiti operaciju. Nismo imali 'prebijene pare' - objasnila je Oksana.

No njen novi sportski klub mogao joj je dati samo 27 tisuća eura. Ostatak novca dali su Međunarodna gimastička federacija i dvije uzbekistanske tvornice.

-  U tom trenutku sam shvatila da na ovom svijetu ima više dobrih ljudi nego zlih. Puno ljudi nam je pomoglo, čak i oni koji nisu imali novca. Suprugov bliski prijatelj tek je bio odradio žetvu. NIje imao novca, ali nam je zato poslao vagon pun žitarica.

Morala nastupati za Njemačku

I nakon svega, novca i dalje nije bilo dovoljno. Jedini mogući način bio je nastupanje pod njemačkom zastavom što je Oksana na kraju i prihvatila. Njemačke vlasti pokrile su ostatak ukupnih troškova.

No problem se javio kad joj Uzbekistanci nisu dopustili nastupati za Njemačku. Oksana je otputovala u Takšent i preklinjala ih da joj dozvole nastup samo kako bi spasila sina.

-  Pristala sam na sve to samo zbog svojeg sina - rekla je Oksana.

- Nakon nekog vremena dobila sam njemačku vizu i Alisher je mogao početi svoje liječenje. Još je nešto novca ostalo na računu. Rečeno mi je da ga čuvam za Alishera, ali odlučila sam, pošto je skupljen za liječenje, da ga proslijedom nekom drugom pa da njemu pomogne. 

Alisher se uspio izliječiti, a u dobi od pet godina počeo se baviti gimnastikom. Izrastao je u prekrasnog mladića, odgovornog i željnog znanja. Svijet je učinio boljim mjestom.

- Voli učiti, za njega je najveća kazna "ne smiješ ići u školu". Soba mu je uvijek uredna, a ima želju postati bankar. Prije toga, htio bi par godina voziti kamion. Pristojan je mladić i uvijek mi govori istinu. Zna da ne podnosim laži.

Cijela dvorana joj pljeskala

U Rio de Janeiru nastupala je u gimnastici na gredi i prekosku, u kojem se plasirala u finale. Da stvar bude bolja, većina njenih protivnica nije se ni rodila kad je Oksana počinjala svoju karijeru 1992. godine. Sada se ponovo natječe pod uzbekistanskom zastavom. Većina prisutnih u gimnastičkoj dvorani u Riju bila je upoznata s njenom pričom. Oksana je dobila gromoglasan pljesak.

Želja joj je osvojiti odličje za svoju državu, a tko joj garantira da to neće i ostvariti?

- Volim ovaj sport i volim zadovoljiti publiku. Zaista volim izaći i nastupati za publiku i obožavatelje - zaključila je gimnastičarka od koje je druga starija gimanstičarka na Igrama mlađa devet godina.