Sport

Komentari 154

Dečko iz Dubrave od Treće HNL do kapetana Hajduka i velikog aduta Dalića: 'Nisam ni sanjao'

Dečko iz Dubrave od Treće HNL do kapetana Hajduka i velikog aduta Dalića: 'Nisam ni sanjao'

Preskočio sam dosta stepenica, ali sve svojim radom i zalaganjem. Znači da je moguće, ako vjeruješ u sebe i ako daješ sve od sebe, kazao je Juranović koji je prije sedam godina igrao u Dubravi u trećoj ligi

Ovu pobjedu posvećujem svom pokojnom ocu, nadam se da je ponosan tamo gore i da ću ga učiniti još ponosnijim. 

Tata Miroslav sigurno je ponosan, jer sin Josip (25) u hrvatskom dresu proživljava najbolje trenutke karijere. Dresu koji je obukao tek deveti put uopće, a prvi na velikom natjecanju. U kakvom trenutku? Kada je za Hrvatsku biti ili ne biti, kada treba zamijeniti čovjeka koji je godinama bio nezamjenjiv, svog mentora Šimu Vrsaljka.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ali Juranović je svoju zadaću odradio i u obrani i u napadu. U redu, možda je malo "usosio" Dejana Lovrena za žuti karton zbog kojeg ga nećemo imati u osmini finala, ali zamjerke na njegovu izvedbu gotovo da nitko nije imao. Štoviše.

- Dva dana prije utakmice izbornik mi je rekao da igram, da idem što više prema gore i da centriram. Ja sam ga poslušao. Osjećaj je fenomenalan, jedva sam čekao da pokažem da ja to mogu. Došao sam iz drugoga plana, ali želio sam pomoći momčadi da osvojimo ta tri boda koja su nam trebala.

Uspon Zagrepčanina kojeg su mnogi osporavali krenuo je u prosincu 2014. godine. Tada ga je u trećeligašu Dubravi, u kojoj je bio od pete godine, pronašao Goran VučevićHajduk. Isprva kao veznjaka, ali konkurencija i Hajdukove potrebe pretvorile su ga s vremenom u desnog beka.

- Isprva mi se ta ideja nije svidjela, znate kako se kaže, da se desnog beka može napraviti i od stolice, ali sad vidim da je to bio pun pogodak. Najteže mi je bilo steći naviku držanja linije s ostalim igračima iz obrane jer nikad nisam igrao beka, no brzo sam pohvatao konce. Dodatno radim na centaršutu nakon svakog treninga i ide mi sve bolje i bolje - govorio je Juranović prije nekoliko godina, kad ga je tadašnji Hajdukov trener Marijan Pušnik rekao da ga podsjeća na Darija Srnu...

- Uf, trener me baš iznenadio tom izjavom. Sigurno je mislio najbolje, želio me pohvaliti i podići tom izjavom, ali kakav Srna, gdje sam ja od Srne... Ne bih ja da se o tome dalje ni govori, nema smisla.

Tada, krajem 2016., izbornik Ante Čačić pozvao ga je u reprezentaciju za turnir u Kini, protiv koje je i debitirao...

- Iznenadio sam se kad sam vidio da me zove Lovre Kalinić, a još više kad mi je čestitao na prvom pozivu za reprezentaciju Hrvatske. Pitao sam ga od kud zna kad nije još ništa objavljeno, a on mi je odgovorio: "Dragi, znaš da ja sve znam". I poklopio slušalicu. Nisam mogao ni sanjati da ću u dvije godine od Dubrave doći do reprezentacije. 

Pa, da ste ga i tada pitali, ni do Hajdukove kapetanske trake, koju je prvi put stavio protiv Istre u završnici sezone 2017./2018., a potom protiv Rudeša odigrao i 100. utakmicu za Hajduk.

- Te utakmice neću nikad zaboraviti. A dres za 100. utakmicu odmah sam poslao mami u Zagreb, ona ga je uokvirila i stavila na zid. Brine se za sve moje uspomene, pogotovo dresove, a taj je poseban i posebno se pamti, kao i debitantski nastup, prvi gol - kazao je "Jurki".

- Iskreno, kao klinac nisam pretjerano pratio utakmice Dinama i Hajduka, nisam bio veliki navijači nijedne momčadi. Sada je pak sve jasno, veliki sam hajdukovac. 

Novi Dalićev as na Poljudu je dobio nadimak i Hajdukov "Delap", odnosno ima moć dalekog bacanja lopte rukom.

- Znao sam da mogu baciti daleko, ali tek sam prije nekoliko godina saznao i koliko daleko. Kad su treneri vidjeli da lopta leti toliko daleko, malo smo vježbali s ‘medicinkama’ od četiri kilograma, dodatno sam ojačao ruke i usavršio tehniku, pa sada lopta leti zaista jako daleko. Eksplozivnost i snaga su moja prednost, ali lopta leti daleko samo ako imate pravu tehniku. To vam je tako i u bacačkim disciplinama, ne leti disk ili koplje samo zbog snage onoga koji baca, nego radi tehnike - opisuje Juranović čiji su uzori:

- Lionel Messi, a volim i Danija Alvesa. No ne zanosim se da ću jednoga dana biti igrač poput njih dvojice. Bit ću zadovoljan ako nadmašim Avdiju Vršajevića. Kad sam stigao u Hajduk, on je često znao s nama mlađima izaći na kavu, dao nam je puno korisnih savjeta, a i dok sam bio u Hajduku, redovno smo se čuli. Uvijek me upozoravao da moram biti koncentriran i paziti na svog igrača, da me igra ne odvuče naprijed.

A odvela ga je prošloga ljeta u varšavsku Legiju nakon pet i pol godina u Hajduku, od kojeg se oprostio sa 165 utakmica.

- Meni se ostvarila želja, postao sam igrač najvećeg hrvatskog kluba. Preskočio sam dosta stepenica, ali sve svojim radom i zalaganjem. Znači da je moguće, ako vjeruješ u sebe i ako daješ sve od sebe. Veliki je to korak u mom životu, ali i potvrda da je moguće. 

Mateo Kovačić u utorak je bio s njim u početnoj postavi na Hampden Parku, a prije sedam godina gledao ga je u finalu natjecanja Nike Chance za mlade nogometaše.

- Ima sreće samo onaj koji marljivo radi. Ako imate samo sreću, nemate uspjeha - govorio je okupljenima tadašnji izbornik reprezentacije Niko Kovač.

Juranović je bio pobjednik i fotografirao se s Marijem Mandžukićem.

- Očekujem sve najbolje. Ako Bog da, jedanput igrati u repki - stidljivo je promrmljao.

Danas je tu...

POGLEDAJTE SLAVLJE NAVIJAČA:

Najčitaniji članci