Prka i Peras junior: Gledamo snimke očeva i upijamo savjete

Utakmica je tek počela. Treći posjed Hrvatske, uz signal trenera Mile Karakaša što da se odigra. Ivan Perasović dobiva loptu na sredini, pogled prema desnoj strani, filigranski precizan lob pas za žestoko zakucavanje letećeg Roka Prkačina.

Tih stotinjak gledatelja na samo još jednoj običnoj utakmici Fibina U16 Europskog prvenstva u Novom Sadu ostalo je u šoku, uz pljesak se čulo još i dugo: "Uh!"

Ivan Perasović i Roko Prkačin. Na prvenstvu koje obilježavaju poznata prezimena poput Marčiulionisa u Litvi, Tarlaća u Srbiji, Helmanisa u Latviji, Sarice u Turskoj, dva hrvatska sina odskaču.

Velimirov mali zasad je treći strijelac prvenstva, s 19.7 koševa po susretu, a i Nikšin dječak je u blizini: sedmi strijelac, osmi skakač, šesti asistent cijelog EP-a.

- Ponekad pričamo Roko i ja o tome, zezamo se na taj račun, da imamo sličnu priču s očevima - smijao se Ivan Perasović, 200 centimetara visoki vanjski igrač.

Nevjerojatno snalažljiv između linija, s kretnjama koje vrište "Perasović" sa stotinu metara udaljenosti, uz fintu na trici, jedan dribling u desnu stranu i šut s poludistance koji je sigurnija oklada nego Sandra Perković na europskim prvenstvima. 

I dok je Perasović modernija verzija oca, košgeter koji ne prestaje raditi od prve do posljednje sekunde, Roko Prkačin samo fizički podsjeća na oca Nikšu. 

- Jasno je da imamo puno razlika, ali imamo i puno sličnosti. Sličan je taj naš karakter, naša osobnost, a pozicije i stil igre su različite - objasnio je Roko. 

Otac je bio teškaš, sidrun za čiju igru leđima košu s desne strane terena nitko godinama nije imao rješenja u Hrvatskoj, Turskoj, Rusiji i Grčkoj. Roko je naslijedio visinu i građu, njegov 201 centimetar s 15 godina - bit će i 16 krajem studenog - djeluje još i više s obzirom na raspon ruku i atletske predispozicije. 

Ovaj Prkačin voli igrati licem košu. Nisu rijetke situacije u kojima se Hrvatska obrani, Prkačin skupi skok i u tri driblinga je već pod protivničkim obručem, uz pratnju zvuka tipkovnica brojnih skauta i agenata na tribinama Spensa u Novom Sadu. Prototip modernog krila, u što su se uvjerili i Turci i Nijemci i Grci. 

- Dajte nam posudite jednog ovakvog visokog, koji sve zna i može, imate ih sve više. Mi vama gurnemo jednog našeg playmakera i to je to, svi dobivamo - smijala se grčka kolegica. 

Hrvatska opet ima visoku i visoko talentiranu kadetsku generaciju. Uz Perasovića i Prkačina, čija su imena najzvučnija, tu su još i Cedevitin Matej Bošnjak i Boris Tišma, koji je još s 13 godina Dubravu zamijenio madridskim Realom. Perasović je još u Splitu, a Prkačin u Ciboni, baš kao očevi nekad. 

- On se taman umirovio kad sam se ja rodio, tako da sam propustio njegove utakmice uživo. Ali gledao sam puno snimki, pričao s njim o njegovim danima i stvarno neopisivo puno znači što imam takvog oca, koji mi iz prve ruke može dati najbolji savjet svaki dan - priča Ivan o Velimiru, trostrukom prvaku Europe s Jugoplastikom, peterostrukom najboljem strijelcu španjolske lige, najjače lige Europe. Uključujući i tu posljednju, 2002. godinu, kad se Ivan rodio. 

Nikša Prkačin nešto je mlađi od Velimira, Roko je s osam godina gledao oproštaj svojeg oca od aktivne košarke. 

- Sjećam se nekih dijelova s kraja karijere. Ali gledao sam snimke utakmica, preko starih kazeta. Tako sam i shvatio ovo o sličnostima i razlikama.

I mlađi brat Lovro (13) je uživljen u košarku, kad se Prkačini skupe na jednom mjestu, nema baš previše prostora za razgovore o drugim temama. 

- Samo se o košarci priča! - smije se Roko.

Nikšu nismo zamijetili po novosadskim dvoranama ovih dana, ali Velimir je tu, uz svakodnevnu muku sa starim, uskim redovima stolica na tribinama i teških +40 u zraku.

U svojem stilu, tiho, mirno promatra utakmicu, ne gura se među novinare, ne traži mjesto uz parket, dapače - više djeluje kao da ne želi da itko zna da je tu. Osim sina, kojem uvijek spremno da savjet.

- Kad god ide loše, kad se izgubi utakmica, samo digni glavu gore. Već sutra dobiješ novu priliku za iskupljenje. To je najbolje što me naučio - zaključio je Ivan. 

Hrvatska U16 reprezentacija u utorak igra utakmicu osmine finala protiv Italije. Nemojte brinuti, ako se izgubi utakmica, nije tragedija, u toj dobi bitnije je da su klinci stekli prvi pravi dojam bivanja u reprezentaciji, s natpisom Hrvatska na prsima. 

A ako se dogodi da odu do kraja i u nedjelju se vrate s medaljom oko vrata, neće ih ponijeti euforija. Stari Peras i stari Prka znat će kako ih zadržati čvrsto na zemlji u sljedeće četiri godine. Najbitinje godine za njihov razvoj. 

*Igor Ćurković nekadašnji je autor emisije Zakucavanje, a sadašnji Fibin novinar i urednik zadužen za europska klupska i reprezentativna natjecanja. Kad ne gleda košarku, komentira Drugu HNL.

VIDI OVO: 10 stvari koje morate znati o Mariu Mandžukiću.