Dinamo pustio u prodaju dres iz 1990. sa zvijezdom na grbu u kojem je Boban udario milicajca

Nakon što je u travnju objavio prvi iz serije pet najvećih retro dresova u povijesti, onaj crveno-narančasti iz 1911., u doba Građanskog, Dinamo je ovu srijedu objavio drugi, iz 1990. godine.

POGLEDAJTE VIDEO: Mali navijač Dinama Ivan Hunjadi

Pokretanje videa...

VIDEO

Ivan Hunjadi | Video: 24sata/pixsell

Radi se o generaciji Zvonimira Bobana, Davora Šukera, Dražena Ladića, Slavka Ištvanića, Andreja Panadića, Milivoja Bračuna, Dražena Beseka, Kujtima Shale, Dubravka Pavličića, Stjepana Deverića, Fabijana Komljenovića, Igora Cvitanovića, Alena Peternaca... Trener je bio pokojni Josip Kuže.

Upravo je u takvom dresu, sa starim grbom na kojem je bila crvena zvijezda, Dinamo izašao na nikad odigranu utakmicu protiv Crvene zvezde 13. svibnja 1990. na Maksimiru koju su obilježili veliki nemiri, po nekima i najava Domovinskog rata, i legendarno Bobanovo udaranje milicajca.

- Dres koji budi sjećanja. Prvo mi upada u oči zvijezda, to je bio jedan od zadnjih dresova Dinama u Jugoslaviji. Legendarni 10 Zvone Bobana. Doduše, bio sam klinac, ali budi sjećanja, to su mi bili počeci u Dinamu. Jugoslavenska liga, velika četvorka: Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo. Bio je veliki naboj igrati tu ligu, strašno kvalitetna. Zamislite kako je reprezentacija Jugoslavije bila kvalitetna u to vrijeme - rekao je Peternac.

- Kuže je bio trener. Sjećam se utakmice protiv Zvezde, ja sam debitirao te godine, mislim da sam imao 17 u prvoj utakmici protiv Olimpije. Igrao sam i Partizan, Sarajevo... Svaka utakmica bila je zahtjevna i teška. S 18 godina je bilo teško igrati tu ligu - dodao je.

- Utakmicu protiv Zvezde trebao sam igrati od početka. Kad je nastala gungula i metež na Maksimiru, znamo i svi cijelu priču, kako je Zvone reagirao u ovom dresu i što je napravio... Zanimljivo, zanimljivo je bilo. Prije svega, za mene kao klinca igrati sa Šukerom, Bobanom, Shallom, Ladićem. To su bile legende, ja sam ih gledao kao idole. Dobro iskustvo.

- Došao sam u Dinamo kao klinac, od malih nogu vukla me lopta. Tad su parkovi bili puni, igrali smo svi na školskom, na livadi, na travi. Prve korake napravio sam u Dinamu kao kadet. Tad se kretalo iz kadeta i zamislite što znači za jednog Zagrepčanina koji odmalena živi za nogomet i navija za Dinamo da sam uspio debitirati i doći do prvog sastava - kazao je Peternac i zaključio:

- Lijep je to bio period, odrastanje na zagrebačkim ulicama, treniranje svaki dan, odricanje. Ali sve se to isplati kad jednog dana dođeš na prepuni Maksimir koji je bio potpuno drugačiji nego sad. Ta prva utakmica protiv Olimpije, u kojoj smo nažalost izgubili 3-0, sjećam se da nam je Grega Židan zabio tri gola kao branič i poslije te utakmice prodao se u Dinamo, bio mi suigrač. Doći u prvi tim bio je san jednog dječaka. I evo, nakon toliko godina, opet na istom stadionu na klupi, stvarno veliki privilegij sve to znanje i iskustvo svih ovih godina prenositi na ove dečke i današnju mladež, samo ponos.

- Meni se jako čini da je original. Takav dres donedavno sam imao u svojoj kolekciji, ali više ga nemam jer sam ga poklonio jednoj osobi s invaliditetom. Ovo mi se apsolutno čini original. Dobro, sad je i veličina za mene pošto sam se malo udebljao - započeo je Igor Cvitanović.

- Ja sam tek bio u počecima u Dinamu, došao sam u ljeto 1989. Nisam se odmah uspio nametnuti da budem u prvih 11, u užem krugu kandidata. Bio sam u početnom dijelu sezone na posudbi u Radniku iz Velike Gorice, koji je igrao treću ligu. Nakon nekog vremena Josip Kuže me vratio, dao mi prliku. Ostao sam i bio stalni sudionik tog prvenstva.

Prvi službeni nastup za Dinamo ostao mu je urezan u sjećanju.

- Za tih osam minuta, kad zabiješ dva gola u prvoj utakmici, pamtiš cijeli život takve stvari. Pamtiš priliku koju si dobio. Ipak je za mene, otkad znam za nogomet, Dinamo bio pojam i sve. Dobiješ priliku da igraš za Dinamo i prvu utakmicu okruniš s dva gola u tako malo minuta, naravno da to vječno ostaje.

Otkrio je Cvitanović i jednu zanimljivost.

- Moj pokojni otac navukao me na to da bilježim sve svoje golove i utakmice, da u budućnosti imam lijepo sjećanje za sve što sam napravio tijekom nogometne karijere. Puno sam zapisao, a kad mi je otac umro 1993., to je nastavio moj djed. On je pratio više, a kad sam postao profesionalac, bio sam nemaran i nisam toliko vodio brigu o tome. I tata i djed vodili su detaljnu statistiku.

Kasnije je postao jedan od najboljih strijelaca kluba sa 165 golova u službenim utakmicama.

- U puno navrata, kad su me pitali za moje trenere, govorio da je Josip Kuže među Top 3 trenera, ako ne i najbolji. Teško je govoriti da je netko najbolji, ali u tri je sigurno. Sve što ti nogometni trener treba reći, pružiti, pomoći, naučiti te, to je Josip Kuže radio. On je u samom startu vidio neke moje nedostatke, mane, pokušavao ih na dobar način prezentirati i ukazati mi kako se popraviti, kako se ponašati u profesionalizmu. Vječno ću mu biti zahvalan na tome jer mi je otvorio puno puta oči i pomogao mi u prvom kontaktu s profesionalizmom u Dinamu.

- Svaka utakmica protiv klubova iz tzv. velike četvorke uvijek me motivirala i bila je specifična, i mi smo se za nju tako pripremali. Kad ti dolazi Zvezda, Partizan, Hajduk u Maksimir, to je sasvim neki drugi osjećaj, ne podcjenjujući nikog drugog. Mi smo se pripremali i za tu utakmicu i očekivali da će biti prava, sportska. Sve je otišlo u drugom smjeru, ali priprema je stvarno bila na nivou. Ja sam bio u kadru, među 16 igrača. Naravno, nisam ni slutio što se može događati vani - rekao je Cvitanović.

- Iz ove perspektive, vjerojatno bih puno više napravio i bio puno kvalitetniji igrač da sam slušao i trenere i starije oko sebe. Jer mladi dečki su, htjeli to oni priznati ili ne, malo nadobudni, prepotentni, misle da su najpametniji. Nisam se bitno razlikovao od današnjih mladih igrača.

- Nisam ni u snu pomišljao da ću biti trener, da ću se nakon karijere dalje baviti nogometom. Ali eto, na kraju shvatiš da je nogomet ono najljepše, lijepo je čitav život biti u onome što voliš - zaključio je.

- Dres su predstavili kapetan Arijan Ademi, veznjak Josip Mišić i napadač Deni Jurić, a dres je u prodaji od ove srijede za 449 kuna u oba Dinamova fan shopa (Maksimir i Jurišićeva) te na web shopu.

Svaki će dres iz kolekcije "Dinamo classics" biti identična replika najvažnijih i najljepših dresova iz bogate povijesti kluba, a u jednoj od nadolazećih retro serija o izboru dresa odlučit će navijači glasovanjem između nekoliko ponuđenih kombinacija, kažu iz Maksimirske 128.