TATA OPET U FINALU Djeca su već dovoljno velika da shvate važnost utakmice. Ali igrao sam u finalu i 2010. godine, pa oni misle da je normalno da tata igra finale
Dnevnik Ivice Olića: Stvarno bih volio podignuti tu 'kantu'...
Uh, kakva je “groznica” ovdje u Münchenu. Kako se bliži finale, u kafiću ili dućanu osjećaš da je ljudima samo to važno. Svi me pitaju kako ćemo proći.
A mi smo cijeli ovaj tjedan bili jako opušteni. Naravno da smo dan prije finala Lige prvaka potpuno usredotočeni isključivo na tu utakmicu, ali nekoliko dana prije nije bilo nikakvog posebnog presinga. Atmosfera u klubu bila je vrlo opuštena, relaksirajuća. Nije se puno toga mijenjalo ni na treninzima. Iako, u zraku se nekako osjeća da igramo kod kuće, na svom stadionu, da smo favoriti.
Zapravo, u kontaktima s ljudima na ulici, s našim navijačima, već je neko vrijeme jasno da nas čeka nešto veliko. Evo, baš sam čitao u novinama da je netko kupio dvije ulaznice za 32.000 eura. Strašno, pa to je 240.000 kuna! Samo za mjesta u “fan zoni” u središtu Münchena, koja su stajala pet eura, sad se na crno plaća i po 80 eura.
Čini mi se da su se suigrači štedjeli protiv Borussije da ne propuste susret godine...
No mi smo svejedno opušteni. Kao što smo bili i uoči finala kupa s Borussijom. Izgubili smo 5-2. No čini mi se da su se tad neki suigrači štedjeli jer nitko nije želio propustiti najvažniju utakmicu sezone.
Chelseaju nedostaje više igrača nego nama, to puno znači i zato smo u prednosti. Ma glupo je i govoriti o tome koliko nam taj trofej znači. Bayern već 11 godina nije osvojio Ligu prvaka.
Pranjić i ja nismo najavljeni u sastavu, ali mislim da to i nije toliko važno. Stvarno bih volio dignuti tu “kantu”. Kad smo došli dovde, nije mi važno koliko je tko igrao, nego da svi svojim ponašanjem, treningom i trudom pridonesu osvajanju trofeja.
Razgovaram o finalu i s djecom, dovoljno su velika da razumiju kako je ovo posebna utakmica. Zapravo, koliko to shvaćaju, toliko je i s druge strane čudno. Igrao sam u finalu i prije dvije godine, pa oni sad misle da je normalno igrati svaki put u finalu...
Ponedjeljak
Trening dva dana poslije poraza 5-2 u kupu od Borussije. O finalu Lige prvaka ni riječi. Poraz je još svjež i još nas boli.
Utorak
Slobodan dan. Pranja i ja bili smo na partiji tenisa. Pobijedio je 2-1. E, sad se već počinje osjećati nervoza uoči finala...
Srijeda
Počinjemo se baviti finalom i na treningu. Vježbamo posebne situacije, gledamo snimke. U fokusu nam je samo Chelsea.
Četvrtak
Svi su na treningu, zdravi. Borussiju više nitko ne spominje.Pripremili smo nešto za Chelsea, ali ne smijem otkriti što.
Petak
Sve se više osjeća pritisak finala, vidi se to na svakom koraku. Kao i uoči svake važne utakmice, idemo u karantenu...