Drama nogometaša Slavena: 'Punica me spasila, na hitnoj su mi rekli da je čudo što sam živ'

Sve je počelo početkom godine, bio sam na pripremama sa Slavenom. Pretkraj priprema počeo sam noću mokriti po sedam-osam puta. Mislio sam da mokrim zbog velikog unosa tekućine, imali smo po dva treninga dnevno. Nazvao sam punicu koja je medicinska sestra. Rekla mi je da sam vjerojatno prehladio mjehur pa tome nisam pridavao preveliku važnost. Nije bila upala mjehura.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:51

Benedik Mioč boluje od dijabetesa | Video: Damir Špehar/PIXSELL

'Već sam bio na vratima...'

Tako svoju priču započinje Benedik Mioč (29), veznjak "farmaceuta". Unatoč preučestalom mokrenju, pripreme je odradio i takav ušao u nastavak prvenstva. Odigrao je sredinom siječnja dvije utakmice, protiv Istre i Varaždina. Nakon utakmice s Varaždinom trener je nogometašima Slavena dao slobodan dan, a Mioč ga je iskoristio za odlazak u Zagreb.

- Bio je vikend. Punicu je na obiteljskom druženju i dalje kopkalo što učestalo mokrim. Izmjerila mi je šećer. Nije bilo dobro. Da bismo se uvjerili u rezultate, izmjerila ga je još nekoliko puta te ga je izmjerila ostalim ukućanima, kojima su vrijednosti bile u granicama normalnog. Rekla je: 'Čovječe, ti moraš na hitnu'. Već sam bio na vratima, govorio da se moram vratiti u Koprivnicu, ali inzistirala je.

'Mogao sam umrijeti'

Mioč je u dahu nastavio...

- Otišao sam u KBC Sveti Duh, izvadili su mi krv, a onda - šok. Normalne vrijednosti šećera u krvi su od 3,9 do 6,1 mmol/L. Meni je šećer bio 38 mmol/L. I danas mi odzvanjaju riječi medicinske sestre: 'Sretan rođendan!'. Ništa mi nije bilo jasno. 'Možete biti sretni što ste uopće živi. U petak ste igrali utakmicu? Nema šanse! Sami ste se dovezli na Hitnu?', u šoku je bilo medicinsko osoblje.

Benedik nije imao pojma da ima šećernu bolest, odnosno dijabetes tipa 1. 

- Pretrage su pokazale da sam imao povišene vrijednosti šećera u krvi unazad tri mjeseca. Vjerojatno sam dijabetes imao i puno prije. Često bih se umarao, ali pripisivao sam to napornim treninzima. Nisam znao za bolest pa se nisam ni liječio. Noge su mi se odsjekle kad su mi rekli da sam mogao umrijeti.

'Tijelo je puklo'

Nakon što su mu priopćili dijagnozu, imao je samo jedno pitanje.

- Pitao sam: hoću li se moći nastaviti nogometom baviti profesionalno? Umirilo me kad sam dobio potvrdan odgovor. Kažem, bili su šokirani da sam s takvom razinom šećera igrao utakmice - rekao je Mioč pa nastavio:

- Budući da sam sportaš, cijeli život hranio sam se zdravo, nisam jeo brzu hranu. A baš nakon velikih napora razina šećera pala bi. Baš zato za bolest nisam znao ranije. Tijelo je u jednom trenutku puklo pa sam počeo učestalo mokriti. Počelo mi je davati znakove da nešto nije u redu.

'Nisam spavao noćima'

Profesionalni nogometaši rade liječničke preglede barem jednom godišnje, a obavezno i po prelasku u drugi klub.

- Da, ali mislim da samo Dinamo u Hrvatskoj na liječničkim pregledima radi kompletnu krvnu sliku. Na većini liječničkih pregleda rade vam samo EKG. Čak gledaju i imate li karijes, zbog toga možete pasti liječnički. A ne vade vam krv. Bizarno. I ovim putem želim apelirati na institucije da se nešto promijeni. Ovo nema smisla.

Koliko ste znali o šećernoj bolesti prije dijagnoze?

- Ništa. Nisam imao nikoga čak ni u široj obitelji s takvim problemom. Supruga Matea (ex Rajković, bivša odbojkašica, op. a.) završila je medicinu pa sam s njom tražio rješenja. Nismo spavali noćima, plakao sam. Počeo sam tražiti sportaše sa sličnom dijagnozom...

'Pomogla mi je Kristina Tomić'

Nastavio je...

- Došao sam do tekvandoašice Kristine Tomić koja je predstavljala Hrvatsku na Olimpijskim igrama. Znao sam je iz teretane. Sjeli smo na kavu i dala mi je hrpu savjeta. Promijenio sam prehranu, nutricionist Nenad Bratković složio mi je poseban plan i sad se osjećam puno bolje. Pazim na svaki detalj i igram bez ikakvih problema..

'TEŠKA ODLUKA. ŽAO MI JE' Kristina u zadnji čas odustala od EP-a: Dijabetes to ne dozvoljava

Otkrio nam je kako izgledaju njegovi obroci. Kaže da njegov plan prehrane ovisi o tome ima li jedan ili dva treninga, ima li slobodan dan...

- Za doručak uglavnom jedem omlet, pureću šunku, sir, povrće, proteinski kruh... Za međuobrok to budu posni sir, maslac od badema, žlica zamrznutog voća, orašasti plodovi. Za ručak, recimo, juha bez rezanaca, pire od povrća s puretinom ili piletinom u umaku od brokule, salata. Za večeru zapečena cvjetača s grill piletinom...

Što je najteže supruzi i vama u cijeloj toj borbi?

- To je noć. Noćni inzulin reagirat će ovisno o tome koliko lijeka uzmete i što ste radili taj dan. Koliko se organizam potrošio, toliko će se sam rušiti. Upravo u tome leži strah od toga da se nećete probuditi ako pogriješite s dozom. E, onda opet dolazimo do teških noći gdje navijamo alarm svakih sat vremena i provjeravamo šećer.

'Prijateljima sam sve objasnio'

Trener Lokomotive Silvijo Čabraja u velikom intervjuu pričao nam je o svojim problemima s dijabetesom. Triput je padao u hipoglikemijsku komu. U hladnjaku ima injekcije inzulina za ekstremne slučajeve.

- Prijateljima sam objasnio kako da postupaju u takvim slučajevima. Za svaki slučaj, ako se nađemo na nekoj fešti, inzulin nosim u neseseru, ali nikad si ga nisam davao za vrijeme utakmice. Nije bilo potrebe. Kažem, sve sam regulirao prehranom. Inzulin si dajem možda dvaput ili triput tjedno i to u malim dozama. Imam i glukagon u spreju, kažu da diže iz mrtvih. Srećom, nisam ga morao koristiti.

'Imam poseban senzor na ruci'

Spomenuti Čabraja razinu šećera u krvi nekad je mjerio i tijekom utakmica. Radite li to i vi?

- Možda ste primijetili da oko ruke imam "tejp". Neki su mislili da je to zbog neke ozljede. Međutim, ispod je libre, senzor za mjerenje razine šećera u krvi. To je čip. Vodootporan je, nosi se na stražnjoj strani nadlaktice, na mjestu gdje se ruka ne savija i traje do 14 dana. Nakon dva tjedna potrebno je promijeniti ruku. Sve pratim preko aplikacije.

S dijabetesom se tijekom karijere borio i Goran Jurić, legendarni nogometaš Dinama i nekadašnji hrvatski reprezentativac. On je tijekom utakmica, primjerice, u štucnama imao glukozne bombone. Zlu ne trebalo...

- Te bombone imam i ja, ali ih ne koristim. U to vrijeme nogometaši i nisu toliko vodili računa o prehrani pa su Juriću vjerojatno tijekom utakmica bomboni bili potrebni.

'Sad igram nogomet karijere'

Mioč ove sezone igra nogomet karijere. Jedan je od najboljih veznjaka u HNL-u. Ove sezone zabio je četiri gola u prvenstvu, ima i tri asistencije.

Statistika Benedika Mioča u HNL-u 2023/24.

- Imam i jedan gol u Kupu. Sve to u polusezoni! Pa toliko gotovo da nisam zabio u cijeloj karijeri. Za Osijek sam odigrao 104 utakmice i zabio pet golova, za usporedbu... Osjećam se moćnije. Sad se liječim i ne umaram se kao prije. Sve sam pripisivao napornim treninzima, a malaksalost sam osjećao zbog šećerne bolesti...

Iako je doznao jako puno oko bolesti i uveo strogi režim prehrane, nekad ga zna iznenaditi.

- Sad se dobro nosim s tim, ali zaista je bilo teško i još jest. Bilo je jako visokih i jako niskih šećera, padova. Bilo je tu puno pogrešaka, neprospavanih noći dok čekaš da se to regulira, i dandanas se to dogodi. Ponekad uz sve napore i to što živim taj dijabetes 24 sata nije dovoljno. Nekad za loše rezultate neće biti razloga, jednostavno sutra je novi dan i nova borba. Uza sve to moraš računati na napore koje nogomet iziskuje. Također, kada igramo u gostima, cijeli jedan kofer pun je pripremljenih prijeko potrebnih obroka jer mi se ne smije dogoditi ništa neplanirano.

Za kraj je imao poruku...

- Nadam se da će mi se nakon ove priče javiti još sportaša i ljudi općenito. Da podijelimo iskustva. Primijetio sam da osobe koje imaju šećernu bolest u Hrvatskoj ne govore u javnosti o tome. Valjda se boje stigmatizacije... Ljudi, moramo pričati o tome - završio je Benedik.