Dražen se vratio kući: Otkriven spomenik legendi u Šibeniku...

Na svoj 47. rođendan 'košarkaški Mozart' Dražen Petrović konačno je dobio spomenik i u svom rodnom gradu, Šibeniku. Rad kipara Kažimira Hraste postavljen je na trgu kraj sportske dvorane Baldekin, gdje je Dražen kao član Šibenke odigrao svoje prve utakmice. Zajedno su ga otkrili gradonačelnik Šibenika dr. Ante Županović i Draženova majka Biserka, u nazočnosti tisuća štovatelja, njegovih sugrađana i gostiju, među kojima su bili i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, predsjednik Cibone Ivica Lovrić, sportski direktor Cibone Nikša Prkačin...

Jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša svih vremena poginuo je u prometnoj nesreći na autoputu u Njemačkoj 7. lipnja 1993. godine. Još 1995. godine Draženov je spomenik postavljen u parku Olimpijskog muzeja u Lausanni, 2006. godine spomenik je podignut u Zagrebu, gdje ima svoj Memorijalni muzej, te trg i dvoranu koji nose njegovo ime, a sad je konačno i Šibenik donio oduku i smogao snage da na isti način oda počast i čuva sjećanje na jednog od svojih najvećih građana.

- Hvala vam što ste došli sa mnom podijeliti radost što se Dražen Petrović vraća doma - rekao je brat Aleksandar Aco Petrović, koji je opisao Draženove početke, zajedničke treninge i utakmice na Baldekinu koje su ga lansirale među besmrtne sportske zvijezde. Među ostalim, ispričao je kako su roditelji Dražena tjerali da uči svirati gitaru, ali on im se suprostavio i odlučio raditi ono što voli – igrati košarku.

- Za cijeli svijet veliki, a za nas Šibenčane zauvijek naš Mali konačno se vratio doma, na svoj Baldekin, gdje je sve počelo i nikada nije završilo... - moto je pod kojom Šibenčani otkrili spomenik. 

Otvorena je i Draženova spomen soba u stanu obitelji Petrović u Preradovićevoj ulici na Bualama, koja funkcionira kao svojevrstan odjel Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović u Zagrebu.

- Iako je bilo dosta različith komentara, priča da ga je trebalo prikazati kao košarkaša u naponu, meni se spomenik stvarno sviđa, jer prikazuje dječaka koji odlazi iz svog rodnog grada u svijet, kao što sam i ja, ne trbuhom za kruhom, nego za loptom. Uistinu, bio je najveći - zaključio je Nikša Prkačin.