Eduardo da Silva: Osjećam se kao pravi Hrvat, tu sam stasao

Gostovao je Eduardo na službenoj internetskoj stranici svoga kluba, gdje je baš na samom početku razgovora govorio o svojim "slavljima" golova koja su prilično mirna, gotovo nepostojeća.

- Protiv Arsenala nisam slavio golove (i na Emiratesu i u Donjecku op.a.) jer sam tako i najavio. Igrao sam protiv svog bivšeg kluba koji praktički još uvijek doživljavam svojim. Maknuo sam se iz njega prije dva mjeseca, te je čak pomalo neprirodno da sam u tako kratkom razdoblju već dva puta igrao protiv njih.

No, i u ukrajinskom prvenstvu niste slavili golove?

- Istina (smijeh). Takav sam očigledno po prirodi, drugačije valjda ne znam funkcionirati. No, garantiram da će me sigurno uzbuditi mogući gol u finalu Lige prvaka.

Nekoliko puta ste rekli da je sličnost Arsenala i Šahtara veća nego što se može zamisliti?

- Istina, obje momčadi igraju isti nogomet s formacijom 4-2-3-1. Isto tako, mogu reći i da su Wenger i Lucescu vrlo slični, osim što kod Lucescua ipak nešto jače fizički radimo. Ali, brzo sam se uklopio baš zbog te sličnosti među klubovima i okruženjem. I ja igram na sličnim pozicijama. Malo lijevo, malo desno, po potrebi.

Kako gledate na nastavak natjecanja u Ligi prvaka?

- Šanse nas i Arsenala za prvo mjesto su sada 50-50, nakon naše pobjede u Donjecku. Imamo još dvije prepreke i mi i oni, možemo se jednako poskliznuti negdje. Nakon toga je sve moguće.

Unatoč tome što ste rođeni u Rio de Janeiru, vaš suigrač iz kluba i reprezentacije, Darijo Srna, kaže da ste daleko bliži Hrvatu negoli Brazilcu. Ima li pravo?

- Mislim da ima. Sa 16 godina sam napustio Brazil, te sam i kao nogometaš, ali i kao osoba, formiran u Hrvatskoj. Da, i osjećam se prilično kao Hrvat.

Reprezentativno, žalite li za Brazilom?

- Kod mene je situacija bila drugačija. Ja i nisam imao pravu dvojbu. U Hrvatsku sam došao kao mlad nogometaš i tamo sam se razvijao. Prošao sam sve selekcije i bilo je sasvim logično da igram za Hrvatsku. Dakle, nisam bio "gotov" nogometaš koji je bio na rubu brazilske reprezentacije, pa sam zbog neuvrštavanja odlučio igrati za drugu zemlju. Moj nogometni razvoj je bio takav kao da sam rođen u Hrvatskoj.

Usporedba engleskog i ukrajinskog nogometa?

- Pa, kada bi gledao stadione kako izgledaju, stvarno nema velikih razlika. Imao sam možda predrasudu prije dolaska, no Ukrajina se pokazala da ima vrlo kvalitetnu ligu, u kojoj se igra odličan nogomet.