OBARA VISINE
FOTO Crnogorka je gledala Blanku Vlašić i sanjala visine, danas je europska viceprvakinja
Žao mi je što nije oborila svjetski rekord jer je pokušavala toliko dugo. Blanka mi je bila uzor, iako sam poslije tražila sama svoj put, kazala je Marija
Životni put Marije Vuković, najbolje crnogorske atletičarke, priča je o snazi, talentu i nevjerojatnoj upornosti koja ju je iz izbjegličke kolone dovela do olimpijskog finala i postolja na Europskom prvenstvu.
Njezina karijera nije samo niz sportskih uspjeha, već i simbol nade i dokaz da se i nakon najtežih životnih udaraca može dosegnuti sam vrh.
Rođena u vihoru rata, postala je heroina nacije koja je ispisala najsvjetlije stranice crnogorske atletike.
Marija je rođena 21. siječnja 1992. godine u Kninu, u vrijeme kada je grad bio središte samoproglašene Republike Srpske Krajine.
Njezino rano djetinjstvo prekinuto je u kolovozu 1995. godine, kada je kao trogodišnja djevojčica s roditeljima i mlađom sestrom Jovanom morala napustiti dom tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja.
Put ih je prvo odveo u Srbiju, no trajno utočište pronašli su na Cetinju u Crnoj Gori, gdje je njezin otac Sretko dobio posao u lokalnoj tiskari.
Prilagodba na novu sredinu bila je teška, a obitelj se kao izbjeglice suočavala s brojnim izazovima, uključujući i predrasude dijela lokalnog stanovništva.
Unatoč skromnim uvjetima, roditelji su uspjeli stvoriti okruženje u kojem su Marija i njezina sestra mogle odrastati zaštićene od trauma rata.
Sportski talent Marije Vuković otkriven je slučajno, tijekom školskog natjecanja na Cetinju kada je imala oko četrnaest godina.
Njezin potencijal uočio je profesor tjelesnog odgoja Ivo Popović, koji ju je uveo u svijet atletike.
Uvjeti za trening bili su daleko od idealnih; prve je skakačke tehnike vježbala u školskoj učionici, preskačući klupe kako bi razvila osjećaj za odraz i letvicu.
No, upravo je u tim skromnim počecima iskovana njezina šampionska volja.
Ubrzo je pokazala izniman napredak, a već 2009. godine osvojila je srebrnu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu u Novom Sadu.
Godinu dana kasnije, kao osamnaestogodišnjakinja, ostvarila je podvig koji je odjeknuo svijetom.
Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Monctonu u Kanadi preskočila je 1,91 metar i osvojila zlatnu medalju, donijevši Crnoj Gori prvo svjetsko atletsko odličje u povijesti.
Nakon juniorskog zlata, Marija Vuković je započela seniorsku karijeru koja je imala uspona i padova, no njezina najbolja izdanja stigla su u zrelim godinama.
Sezona 2021. bila je prekretnica; na Balkanskom prvenstvu u Smederevu postavila je novi osobni i nacionalni rekord na otvorenom s preskočenih 1,97 metara.
Kao svoj sportski uzor Vuković je u nedavnom intervjuu navela legendarnu Hrvaticu Blanku Vlašić, s kojom je imala prilike natjecati se u počecima svoje karijere.
"Kad sam počela, Blanka Vlašić je bila u vrhu. S njom su me često i uspoređivali zbog izgleda, iako je Blanka jedna jedina i neponovljiva. Ona je netko tko je progurao skok u vis, ta njezina pozitivnost i ples poslije skokova napravili su puno za promociju našeg skoka.
Nakon njezina odlaska kao da je u skoku u vis ostalo manje emocija. Žao mi je što nije oborila svjetski rekord jer je pokušavala toliko dugo. Blanka mi je bila uzor, iako sam poslije tražila sama svoj put. Dan-danas se čujem s njezinim trenerom Bojanom koji me uvijek prati i nudi pomoć."
Iste godine ostvarila je i povijesni uspjeh na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje je postala prva crnogorska atletičarka koja se plasirala u finale, osvojivši na kraju deveto mjesto s preskočenih 1,96 metara.
Vrhunac karijere dosegnula je 2022. godine. Prvo je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu bila četvrta, a zatim je na Europskom prvenstvu u Münchenu osvojila srebrnu medalju skokom od 1,95 metara.
To je ujedno bila i prva seniorska medalja za crnogorsku atletiku s najvećih natjecanja.
Svoj status u svjetskom vrhu potvrdila je i u kasnijim sezonama, uključujući i finale Svjetskog prvenstva u Tokiju 2025. godine, dokazavši da je njezina priča o uspjehu daleko od završetka.
