BOBAN SLAVI 57. ROĐENDAN
FOTO Dinamova legenda danas slavi kao predsjednik. Staroj se ljubavi vratio nakon razvoda
Rijetke su ličnosti u svijetu sporta čije ime nadilazi teren i postaje simbolom čitave jedne ere, stava i beskompromisnog karaktera. Zvonimir Boban, legendarni kapetan "vatrenih", ikona Dinama i Milana te danas ključni čovjek u potpunoj rekonstrukciji maksimirskog kluba, upravo je takva figura, a danas slavi 57. rođendan
Nogometna priča Zvonimira Bobana neraskidivo je vezana za zagrebački Dinamo.
Rođen u Imotskom 8. listopada 1968., u Zagreb je stigao kao dječak i s nepunih 19 godina postao najmlađi kapetan u povijesti kluba.
Njegov talent bio je neupitan, no trenutak koji ga je zauvijek urezao u kolektivnu svijest dogodio se 13. svibnja 1990. godine.
Tijekom nereda na nikad odigranoj utakmici protiv Crvene zvezde, usred kaosa i brutalnosti tadašnje milicije prema Dinamovim navijačima, Boban je učinio nezamislivo – skočio je i udario policajca koji je nasrnuo na jednog navijača. "Riskirao sam karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu", izjavio je godinama kasnije.
Godine 1991. Boban prelazi u redove talijanskog giganta Milana, gdje će provesti gotovo cijelo desetljeće i postati legenda kluba.
U dresu "Rossonera" osvojio je četiri naslova prvaka Italije i, kao krunu karijere, Ligu prvaka 1994. godine. Za Milan je odigrao 251 utakmicu i postigao 30 golova, ostavivši neizbrisiv trag u jednoj od najslavnijih generacija europskog nogometa.
Paralelno s klupskim uspjesima, Boban je bio srce i duša hrvatske nogometne reprezentacije. Kao kapetan, predvodio je "vatrene" na Europskom prvenstvu 1996., a zatim i do povijesnog trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Odigrao je 51 utakmicu i zabio 12 golova.
Nakon igračke karijere, Boban se posvetio obrazovanju i diplomirao povijest, no nogometni svijet ga nije pustio. Njegova inteligencija i beskompromisnost odvele su ga na najviše pozicije. Od 2016. do 2019. bio je zamjenik glavnog tajnika FIFA-e, gdje je bio ključan u implementaciji VAR tehnologije.
Nakon toga, kratko se vratio u Milan kao sportski direktor, da bi 2021. postao prvi "šef nogometa" u povijesti Uefe. Tu je funkciju napustio početkom 2024. iz principijelnih razloga, usprotivivši se promjeni statuta koja bi omogućila predsjedniku Aleksandru Čeferinu duži ostanak na vlasti
U proljeće, na poziv predsjednika Velimira Zajeca i pokreta "Dinamovo proljeće", Zvonimir Boban se nakon više od tri desetljeća vratio kući. Preuzeo je funkciju predsjednika Uprave s jasnom vizijom – stvoriti moćan, moderan i europski Dinamo.
"Moj je životni put obilježen ovim klubom i ovim bojama. Nakon svih putešestvija, bila je želja doći i živjeti moj klub. Presretan sam i počašćen", poručio je Boban u svom prvom velikom intervjuu po povratku, a prošli je mjesec, nakon reorganizacije kluba, postao i njegov čelni čovjek.
Jednako kao i sportska karijera, javnost je s velikim zanimanjem pratila i privatni život Zvonimira Bobana. Svoju suprugu Leonardu, modnu dizajnericu, upoznao je 1989. godine. Vjenčali su se 1993. u Milanu i postali jedan od najpoznatijih hrvatskih parova.
Nakon godina borbe za potomstvo, posvojili su četvero djece – Mariju, Gabriela te blizance Martu i Rafaela. Obiteljsku sreću 2009. godine okrunilo je rođenje njihove biološke kćeri Ruže.
Nakon 28 godina braka, par je 2021. godine šokirao javnost viješću o razvodu. Ipak, početkom 2024. uslijedilo je novo iznenađenje – pomirenje. Leonarda je potvrdila sretnu vijest, istaknuvši da se nikada nisu službeno razveli. "Jako smo sretni. Sada smo, osim muža i žene, i frendovi", izjavila je, stavivši točku na turbulentno razdoblje.
Zvonimir Boban danas stoji na čelu svog voljenog kluba, s istom strašću s kojom je nekoć nosio kapetansku traku. Njegova karijera, život i povratak u Dinamo priča su o talentu, karakteru i neugasivoj ljubavi prema nogometu. Navijači s nestrpljenjem iščekuju plodove revolucije koju je pokrenuo, uvjereni da je njihov kapetan ponovno na pravom mjestu – kod kuće, na Maksimiru.
