SRETAN ROĐENDAN, NANE!
FOTO Najveći nogometni roker pobijedio govornu manu i teške ozljede. Danas puni 56 godina
Slaven Bilić rođen je 11. rujna 1968. u Splitu. Igrao je u Hajduku, Njemačkoj, Engleskoj i za "vatrene". Vodio Hajduk, hrvatsku mladu i A reprezentaciju, ruske, turske i arapske klubove
Otac, diplomirani pravnik, roker, gitarist, domoljub, nogometaš, izbornik, trener... Svjetski poznato hrvatsko nogometno ime, a uvijek više od 'tek' nogometaša i trenera. Slaven Bilić (56).
Otac, diplomirani pravnik, roker, gitarist, domoljub, nogometaš, izbornik, trener... Svjetski poznato hrvatsko nogometno ime, a uvijek više od 'tek' nogometaša i trenera. Slaven Bilić (56).
Hvaljen i osporavan, slavljen i podcjenjivan... Prije tri godine vratio je West Bromwich Albion u Premiership, a posljednji angažman imao je u saudijskom Al Fatehu. Napustio ga je prošli mjesec.
Djetinjstvo u Spinutu. Stariji brat Domagoj nazvao ga je Nane i tako je ostalo. Kao i mucanje koje je počelo u ranom djetinjstvu, jednog jutra krenulo i ostalo do dan-danas.
U djetinjstvu mi se nikad nitko nije rugao zbog toga. Nisam to osjećao kao pretjerani hendikep, zato se s vremenom i popravljalo. Nisam se zatvarao u sebe zbog toga jer to bi bila 'smrt' za tu vrstu mane, pričat će Bilić kasnije, kao svjetski poznati nogometaš.
Otac sveučilišni profesor. Slaven je diplomirao pravo: "U socijalizmu nije bilo ni bogatih, ni siromašnih. Ali smo imali dobro obrazovanje. Iskreno, dobro smo živjeli i prije devedesete. Ali htjeli smo svoju samostalnu državu. U mom se gradu počela osjećati atmosfera rata. U samom Splitu, srećom, ratovalo se tek koji dan", rekao je.
"Kod nas je, pogotovo u Splitu, vladalo neko 'pravilo' da ako si Hrvat, onda si 'ustaša' ili barem neki sumnjivi otpadnik. Moj otac je ustaše smatrao crnom stranom hrvatske povijesti. Ni partizani nisu 'cvijeće', ali stvari treba razlučiti. Biti pošten prema vlastitoj prošlosti i odgovoran prema budućnosti", napisao je u autobiografiji.
Problemi sa zdravljem, kukovima i leđima, bili su konstantni. Ali za Hrvatsku je igrao kroz bilo kakve bolove. Najteže je bilo u najblistavijim trenucima, kad je osvojena svjetska bronca u Francuskoj 1998.
Najprije izbornik mlade, a onda seniorske Hrvatske koju je 2006. podmladio i preporodio. Gurnuo je na teren tada još 'klince' Modrića, Ćorluku, Eduarda... "Vatreni" su igrali sjajan nogomet. Ali sve se može kupiti osim iskustva. Na Euru 2008. njegova je Hrvatska igrala fantastično, ali ispala u četvrtfinalu od Turske na penale.
Revanširao im se već u sljedećim kvalifikacijama. Doveo je Hrvatsku u Tursku i pomeo travnjak s domaćima!
Četiri godine kasnije vodio nas je na još jednom Euru. Ostaje zapamćen monolog nakon pobjede nad Irskom i remija s Italijom, a prije Španjolske.
Čekaj malo. Što ste vi mislili, da ćemo tu doći i sve pregaziti? Pa mi smo u grupi s Talijanima i europskim i svjetskim prvacima Španjolcima! I sad nakon remija s Italijom kao nešto ne valja? Ej, s Italijom! Pa ljudi igraju bolje nego 2006. kad su postali prvaci svijeta. Ja to ne razumijem. Tu smo, igramo s najboljima ravnopravno, svi nas cijene i svi nas se boje. Trebamo ponosno glavu gore i dalje svojim putem, a ne 'ajme moglo bi to i bolje, nismo pobijedili Talijane', rekao je Slaven.
