HOĆE LI OSTATI U KLUBU?
FOTO Poseban dan za Rakitića: 'Nisam rođen kao hajdukovac, ali ću umrijeti kao hajdukovac'
Ivan Rakitić radi besplatno za Hajduk! Odbio direktorsku fotelju, stavio ljubav ispred interesa i odgodio oproštajnu utakmicu. Legenda ostaje vjerna klubu do kraja života
Ivan Rakitić, jedan od najtrofejnijih hrvatskih nogometaša svih vremena, danas slavi 38. rođendan na posve neuobičajen način. Dok se Hajduk bori s financijskim i rezultatskim izazovima, njegova nedavna odluka odjeknula je Poljudom.
Ivan Rakitić, jedan od najtrofejnijih hrvatskih nogometaša svih vremena, danas slavi 38. rođendan na posve neuobičajen način. Dok se Hajduk bori s financijskim i rezultatskim izazovima, njegova nedavna odluka odjeknula je Poljudom.
Bivši veznjak Barcelone i Seville, a danas tehnički direktor splitskog kluba, odrekao se plaće do kraja sezone i odlučio raditi volonterski. Taj potez, kao čin čiste ljubavi, samo je jedno poglavlje u fascinantnoj priči o igraču koji je osvojio sve, a sada želi pomoći klubu u kojem je zaključio blistavu karijeru.
U trenutku kada je klubu najpotrebnije, Rakitić je povukao potez koji se rijetko viđa. Službeno je obavijestio upravu Hajduka da od prvog dana ožujka pa sve do isteka ugovora u lipnju neće primati plaću. Prema informacijama s Poljuda, odluku nije donio preko noći niti je povezana s nedavnim odlaskom sportskog direktora Gorana Vučevića. Dapače, Rakitić ju je donio još prije nekoliko tjedana, želeći na najkonkretniji način pokazati da se nije vodio materijalnim interesom, već isključivo željom da pomogne.
Koliko je posvećen stabilizaciji kluba, pokazuje i odgoda njegove dugoočekivane oproštajne utakmice. Spektakl na Poljudu, na kojem su se trebali okupiti njegovi slavni suigrači iz Barcelone, Seville i reprezentacije, stavljen je na čekanje. Rakitić je procijenio da jednostavno nije trenutak za slavlje dok se klub suočava s neizvjesnošću. Poruka je jasna: Hajduk je apsolutni prioritet. Ovakva gesta podsjeća na one Ivana Perišića i Nikole Kalinića koji su igrali za simbolični euro, no Rakitićev potez da kao službenik radi potpuno besplatno predstavlja presedan koji zaslužuje duboki naklon.
Nakon što je Goran Vučević najavio odlazak s mjesta sportskog direktora, logičnim se nametnulo pitanje hoće li ga naslijediti njegova "desna ruka". Rakitiću je, kako se doznaje, ponuđena ta funkcija, no on ju je zasad odbio. Smatra kako još nije spreman preuzeti punu odgovornost dok ne završi školovanje koje je započeo
Bivši "vatreni" ozbiljno shvaća svoju tranziciju u sportski menadžment. Polaznik je prestižnog Uefinog MIP programa, namijenjenog edukaciji bivših vrhunskih igrača za vodeće uloge u nogometu. Time je poslao poruku da u ured želi ući jednako pripremljen kao što je nekad ulazio na travnjak. Do daljnjega ostaje na poziciji tehničkog direktora, gdje će svojim iskustvom i golemom mrežom kontakata pomagati u pripremi ljetnog prijelaznog roka.
Rakitićeva životna priča dostojna je filmskog platna. Rođen u Švicarskoj kao sin hrvatskih iseljenika, odrastao je daleko od domovine za koju će kasnije ostaviti srce na terenu. Otac Luka, i sam nogometaš, usadio mu je ljubav prema lopti, a mladi Ivan bio je toliko predan da se s 15 godina ispisao iz škole kako bi se u potpunosti posvetio karijeri u Baselu.
Iako je igrao za mlađe uzraste Švicarske, 2007. godine donio je sudbonosnu odluku. Nakon razgovora sa Slavenom Bilićem, odabrao je Hrvatsku, zbog čega je njegova obitelj u Švicarskoj primala i prijetnje. Njegov klupski put vodio ga je preko Schalkea do Seville, grada koji mu je promijenio život. Ondje ne samo da je postao kapetan i osvojio Europsku ligu, već je prve večeri u hotelskom baru upoznao suprugu Raquel. Često se znao našaliti na taj račun.
- Osvajanje Lige prvaka bilo je lakše nego nagovoriti suprugu Raquel na prvi izlazak.
Vrhunac karijere doživio je u dresu Barcelone, s kojom je 2015. osvojio Ligu prvaka, zabivši gol u finalu. S katalonskim divom osvojio je ukupno 13 trofeja, čime se upisao u krug besmrtnika. Kruna reprezentativne karijere bilo je srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018., gdje je hladnokrvno izvodio ključne penale protiv Danske i Rusije.
Nakon epizode u Saudijskoj Arabiji, u ljeto 2024. stigao je u Hajduk, ispunivši želju da zaigra u Hrvatskoj. Iako bez osvojenog trofeja, ta sezona toliko ga je inficirala "hajdučkim virusom" da je odlučio ostati i pomoći klubu izvan terena, potvrdivši svoje riječi s početka mandata: "Nisam se rodio kao hajdukovac, ali ću umrijeti kao hajdukovac."
